Zoran Milanović je nakon osvajanja drugog mandata na mjestu Predsjednika ponudio ruku suradnje Vladi, iskreno ili ne tek će se vidjeti, s time da je premijeru Andreju Plenkoviću poručio da mu ne diraju ovlasti u vojsci.
“Prije nego što pokuša krenuti s još jednim udarom na hrvatski Ustav, upozoravam Andreja Plenkovića na činjenicu zapisanu u Ustavu, u članku 100., koja jasno i nedvojbeno kaže: Predsjednik Republike vrhovni je zapovjednik oružanih snaga Republike Hrvatske. Ni manje ni više od toga. Ustav ne razlikuje vrhovnog zapovjednika u miru od vrhovnog zapovjednika u ratu”, priopćio je Ured predsjednika, piše Boris Rašeta.
Ustav ne razlikuje, ali zakoni bi, kako se čini, mogli uvesti razliku. Anušić će uskoro pokrenuti proceduru izmjena Zakona o obrani i Zakona o službi u Oružanim snagama. Formalni izgovor je osiguranje zakonske osnove za uvođenje obveznog vojnog roka, no stvarni je cilj oduzimanje nadležnosti Milanoviću. Izmjenama zakona želi se precizirati zapovijedanje vojskom u miru, a ovlasti s predsjednika prebaciti na ministra obrane. U takvom okviru, prema svemu sudeći, dva bi časnika bila poslana u misiju u Wiesbaden, načelnik stožera Kundid mogao bi doći u Sabor (ali tad za njim ne bi bilo potrebe), a Milanović bi za korištenje vojnih resursa trebao tražiti dopuštenje Ivana Anušića.
“Zakoni će se”, kazao je Anušić, “dodatno uskladiti s Ustavom i ovlasti koje predsjednik RH ima prema Ustavu bit će razrađene tim zakonima. Još sam ljetos najavio da će obrambeni zakoni doživjeti promjene i u dijelu koji će Hrvatskoj vojsci omogućiti normalno funkcioniranje. Normalno funkcioniranje Oružanih snaga onemogućava upravo aktualni predsjednik.”
Anušić – koji je nakon izbora Milanovića nastupio retorički malo popustljivije – može nastaviti inzistirati na drastičnim promjenama zakona; s tim da to može činiti iz dva motiva. Za Plenkovića ili protiv njega. Guranje premijera u ovom pravcu nalik je na čovjeka koji kroči u provaliju dok mu iza leđa pjevaju “Produži dalje!”. Iza Milanovića je velika većina građana i nadbiskup, koji - premda nema ni jednu diviziju – ima veliku moć. On je podržao Milanovića iako je baš Andrej Plenković ostvario davni san Crkve u Hrvata o neradnoj nedjelji.
Milanović je nudio remi, ali Plenković želi pobjedu
Kresanje ovlasti, koje bi predsjednika učinilo sličnim očerupanom pijetlu, značit će, dakle, novu objavu rata koji će se iz “korita predsjednik - premijer” preliti na cijelu političku scenu. To je ono što se u ratu zove “odsudni boj”. Milanović je nudio remi, ali Plenković želi pobjedu. Milanović neće biti popustljiv, i tu će, u slučaju rezanja ovlasti, aktivirati “nuklearnu opciju”, kako to zovu ljudi iz njegove blizine. Ta bi opcija uključivala nekoliko koraka.
Prvi bi bio nepotpisivanje novog Zakona o obrani, koji bez njegova potpisa ne može u Narodne novine, dakle ni u život.
Nakon toga slijedio bi okršaj na Ustavnom sudu – koji, pak, čeka nova runda sučeljavanja HDZ-a i oporbe. Do ljeta čeka nas izbor još tri ustavna suca, i pitanje je hoće li oporba, na krilima Milanovićeve pobjede, pristati na izbor koji će produljiti HDZ-ovu većinu u tom sudu. Potom bi išao referendum.
Ministru obrane, ključnome, mada tihom Plenkovićevu rivalu – kojeg je premijer greškom propustio poslati u unaprijed izgubljenu bitku za Pantovčak, čime bi ga prilično sagorio - ovaj rat odgovara. Anušić bi njime oslabio Plenkovića pa ušao u kazneni prostor, odakle može slati opasne udarce na sve slabije branjeni Plenkovićev gol.
Milanović je u novoj poziciji. Da je dobio 51 posto, to bi bila rutinska, neobvezujuća pobjeda. Ali sa 75 posto - točno onoliko koliko ljudi misli da Hrvatska ide u pogrešnom smjeru - to je nešto drugo. Držati se ustava, jesu li baš za tu skromnu formulu glas dale tri četvrtine nacije? Pa, baš i ne. Oni su vjerojatno prije glasali za “rijeke pravde”, za “promjenu smjera”, za “treću”, “četvrtu” ili koju već republiku.
U bitku za nju Milanović očito ne kani ući na vlastiti poticaj. Trebat će mu Plenkovićev “impetus” - rezanje ovlasti, odbijanje suradnje u diplomaciji, nedolazak na Vijeće obrane... Pobijedi li Plenković samog sebe i svoju taštinu – što bi bio mudar iskorak u resetiranom političkom prostoru, gdje su odnosi moći doživjeli ozbiljan “auzmeš” - osigurat će sebi mirniju plovidbu do lokalnih izbora. Uđe li u rat, eto mu Milanovića u Splitu, Dicmu, Trilju, Vukovaru...
A tada daje krila i SDP-u. “Postoji nešto za što će se pitati SDP. Građani su poručili da ne žele Plenkovića, 75 posto građana poručilo je da ne želi Plenkovića. Ako i dalje bude inzistirao na onome što su mu ljudi rekli da ne radi, ima nešto za što će se pitati nas. Postoji nešto što se zove referendum, koji ćemo organizirati da ne bi došlo do smanjenja ovlasti predsjedniku”, rekao je Siniša Hajdaš Dončić gostujući u emisiji “RTL Danas”.
Sve o taktikama Plenkovića i Milanovića u njihovom novom sukobu te ulazi li u igru i ministar Anušić pročitajte OVDJE.
