Nezavisni ruski portal "Verstka" sastavio je bazu podataka ruskog vojnog osoblja koje, kako tvrde, ubija svoje suborce. Takve odmazde nazivaju se "nuliranjem", a ljudi koji ih organiziraju i provode nazivaju se "nulirajućima".
Baza podataka uključuje 101 vojnog pripadnika. Verstka njih 79 naziva "identificiranima", što znači da je publikacija dobila barem dvije neovisne potvrde njihovih navodnih zločina. Još uvijek nije prikupljeno dovoljno dokaza o postupcima preostalih 22 osoba. "Zato će se baza podataka aktivno ažurirati", piše Verstka, pozivajući čitatelje da podijele informacije.
Gotovo svih 79 "identificiranih" vojnih osoba u dosjeu su zapovjednici različitih razina. O većini njih dostupne su detaljne informacije: imena i prezimena, činovi i jedinice te fotografije. Verstka naglašava da je samo nekoliko tih osoba procesuirano. Izvor u Glavnom vojnom tužiteljstvu izjavio je da je agencija nametnula neslužbenu zabranu istraga o časnicima koji se bore u Ukrajini, tvrdeći da bi "to moglo negativno utjecati na vojne operacije".
Isti izvor je Verstki dostavio podatke o pritužbama koje je Glavno vojno tužiteljstvo primilo u prvih šest mjeseci 2025. (gotovo 29 000). Ove informacije postale su jedan od izvora za "nulte" datoteke. Ostali izvori uključivali su iskaze ruskih vojnih osoba i njihovih rođaka koji su razgovarali s Verstkom, poruke u tematskim chatovima i materijale s Telegram kanala i medijskih kuća .
Izvor iz Verstke pojasnio je da je od početka ruskog rata s Ukrajinom, Glavno vojno tužiteljstvo primilo više od 12.000 pritužbi vezanih uz odmazdu protiv osoblja.
Što je u biti "nuliranje"? Odmazde u ruskoj vojsci provode se na razne načine. One se kreću od izravnog ubojstva suborca, preko mučenja do smrti, do slanja vojnika u namjerno smrtonosni napad bez oružja ili zaštitne opreme.
Obračun u jami
"Krivi" ruski vojnici na frontu drže se u podrumima i jamama. Vojnik po imenu Jurij, koji je služio u 114. motoriziranoj streljačkoj brigadi, rekao je Verstki da se zatvorenicima uskraćuje hrana i voda te da ih se tuče nekoliko puta dnevno. Rekao je da neki zatvorenici umiru upravo u jamama, a preživjeli su ponekad prisiljeni ubijati jedni druge.
Jedan takav incident snimljen je videom koji je distribuirala tvrtka Ukrainian Projects za rusku vojsku u svibnju 2025. Video prikazuje dvojicu muškaraca bez majice kojima glas u snimci govori: "Zapovjednik 'Kama' je u osnovi rekao da će onaj tko ovdje pobijedi drugoga izaći iz ove jame." Nakon toga, muškarci počinju tući. Dok glas u snimci komentira: "Samo ga nastavi gurati, dovraga", jedan od njih na kraju baca svog suborca; drugi vojnik se više ne miče.
"Kama" spomenut u videu je zapovjednik jedinice u 114. motoriziranoj streljačkoj brigadi. Zove se Ainur Šarifulin, otac troje djece iz Tatarstana s bogatim vojnim iskustvom. Osim za mučenje, optužen je za iznudu novca od vojnika. Fotografije njegove "luksuzne" zemunice objavljene su u chatu o 114. brigadi. S tapetama na zidovima i bračnim krevetom, nalikovala je stanu, a ne poljskom skloništu. "Usporedite to sa zemunicama naših običnih dečki. Imate li svi podno grijanje? On ima u svojoj zemunici. Nije imao ni vremena instalirati tuš prije nego što je krenuo na borbenu misiju. A ispod skloništa je motocikl vrijedan 700.000 rubalja. Dosta mi je, cure", napisala je sudionica chata koja je objavila fotografije (kasnije ih je izbrisala).
Očevici pogubljenja koji su razgovarali s Verstkom vjeruju da "uništavanje" provode ili sadistički zapovjednici ili oni koji ne vide drugi način discipliniranja vojnika. No, Verstkini ispitanici navode novac kao najčešći motiv.
Na primjer, Andrej Bikov, koji je služio u jurišnoj satniji 80. gardijske tenkovske pukovnije, ubijen je nakon što je bio iznuđen. Njegova majka je rekla Verstki da je primio odštetu za ranjavanje, a zapovjednici s pozivnim znakovima "Dudka" i "Kemer" počeli su od njega tražiti polovicu novca. Bikov je odbio predati novac i umjesto toga kupio si je Toyotu Camry. Zapovjednici su zatim zahtijevali da im preda automobil. Bikov je ponovno odbio, nakon čega je ubijen. "Kako su mi rekli, prije nego što je umro, pretukli su ga do smrti i nisu ostavili traga. Leži tamo u šumskom pojasu u Galitsinovki, to je selo u Donjeckoj oblasti. Dečki mogu čak pokazati i gdje. Ali istražitelji su pokazali potpunu neaktivnost. U šoku sam. Dječak leži tamo od 8. svibnja. Ne mogu ga pokopati ni ništa", rekla je Tatjana Bikova.
"Kemer" je Dmitrij Kemerov, zapovjednik jurišne satnije iz 80. tenkovske pukovnije. "Dudka" je Mihail Dudukov, zamjenik zapovjednika satnije. Prema Verstkinim izvorima, Kemerova satnija iznuđuje novac "doslovno za sve" ("za kupnju opreme, za izbjegavanje napada, za izbjegavanje zaglavljivanja u jami"), a sam zapovjednik traži PIN-ove za bankovne kartice poginulih vojnika. Verstka je otkrio da su i Kemerov i Dudukov imali kriminalni dosje prije rata, a Kemerov je poslan na frontu ravno iz zatvorske kolonije gdje je odslužio kaznu zbog prijevare, navodi Verstka.
Još jedan vojnik optužen za mučenje i "izjednačavanje" kazni zbog novca je Vjačeslav Kiselev, zapovjednik jurišne satnije u 114. motoriziranoj streljačkoj brigadi, pozivnog znaka "Lisica". On je također bivši zatvorenik koji je služio kaznu za silovanje i pljačku. Jurij, bivši vojnik 114. brigade, rekao je Verstki da je vidio "Lisicu" i njegove ljude kako "šakama pretuku našeg snajperistu na smrt jer je odbio ići u juriš i odbio im platiti".
Smrt od ruke suboraca
Ovo je još jedan uobičajeni oblik "odbacivanja", koji se obično primjenjuje na one koji odbijaju sudjelovati u "mesnim napadima" ili drugim očito smrtonosnim misijama. "Zapravo nećete stići do tih položaja jer će vas dronovi jednostavno otpuhati. Zato odbijaju", objasnio je mobilizirani vojnik po imenu Aleksej. Ispričao je da su u 2. bojni 7. motorizirane streljačke brigade ljudi koji su odbili sudjelovati u napadima ustrijeljeni iz neposredne blizine, a zatim su im tijela ili utopljena u rijeci ili zakopana u šumi.
Prema dvama izvorima Verstke, "Kemer" je osobno pucao i ubio vojnika s pozivnim znakom "Fix" koji je odbio poslužiti kao mamac za neprijatelja kako bi ih prisilio da otvore vatru i otkriju svoje položaje. Prije smrti, "Fix" je pretučen i mučen elektrošokerom, što je snimljeno na videu, koji se kasnije pojavio u chat sobi rođaka vojnika.
Mobilizirani Aleksej ispričao je da je u jednoj od bojni njegove brigade bio časnik s pozivnim znakom "Bely", kojem je bio poslan svatko tko bi odbio slijediti naredbe ili na drugi način bio nezadovoljan svom zapovjedniku. Za takve pojedince, "Bely" je imao dva snajperista koji su pazili da se "prekršitelji" ne povuku tijekom napada; ako bi se koji od njih povukao, snajperisti bi ga ubili. Prema Alekseju, 2023. godine "Belyjevi" snajperisti ubili su 20 njegovih suboraca, a 2024. godine 40. Verstka nije uspio pronaći neovisnu potvrdu za to.
U 139. zasebnoj jurišnoj bojni, prema podacima koje je prikupio Verstka, "krive" vojnike ne dokrajčavaju snajperisti, već dronovi. "Bilo je borbenih misija napada [šumskih pojaseva], a naredba je bila neutralizirati vlastite trupe ako se ne mogu izvući. Oni koji to nisu učinili također su neutralizirani, dokrajčeni zračnim desantima. Piloti dronova bili su zastrašivani; stajali su na nišanu", rekao je bivši vojnik 139. bojne. Još dvojica vojnika iz bojne također su govorila o atentatima pomoću zračnih desanta, snimajući videozapise u kojima se žale na svoje zapovijedanje.
Odmazda dronovima rijetko je korištena metoda "poništavanja". Druge rijetke metode odmazde, spomenuli su Verstkini izvori, uključuju slanje vojnika u napad s granatom unutar oklopa - "bez igle, ali ne s dolje postavljenom udarnom iglom". "Šalju vas na vaše položaje. Ako padnete, ako vas pogode ili napravite bilo kakav nagli pokret, dolazi do eksplozije. Ali to je bizarna stvar; vidio sam to samo jednom u blizini Časovog Jara", rekao je jedan od vojnika publikaciji.
Kako sakriti "nulirane"
Prema Verstki, suborci onih "proglašenih nulom" najčešće zakopavaju njihova tijela u šumi ili ih bacaju na bojište nakon što ispali rafal iz mitraljeza, čineći da to izgleda kao smrt u borbi. U dokumentima se oni "proglašeni nulom" najčešće navode kao nestali u akciji ili kao oni koji su bez dopuštenja napustili svoju jedinicu - u tom slučaju rodbina vojnika ne prima naknade.
Ali u nekim slučajevima, "nula" se može prikriti domišljatije. Vladislav Berljakov iz 6. motorizirane streljačke brigade rekao je Verstki da se to dogodilo njegovom kolegi Aleksandru Jurkovu, pozivnog znaka "Odessa". Prema Berljakovljevim riječima, njegovi su zapovjednici prisilili "Odesu" da prodaje drogu, a kada jednog dana nije vratio novac, pretukli su ga na smrt. Berljakovu, koji je pronašao "Odesino" tijelo prekriveno modricama, ogrebotinama i posjekotinama, naređeno je da šuti.
"Iste večeri, pred mojim očima, obukli su 'Odesu' u stari pancirni prsluk i kacigu, zatim su pod njega podmetnuli dvije granate i digli ga u zrak. Zatim, kako bi prikrili znakove premlaćivanja koji su se mogli utvrditi tijekom liječničkog pregleda, ostavili su njegovo tijelo na vrućini nekoliko dana kako bi se raspalo. Nakon toga su ga poslali u bazu s porukom 'umro herojskom smrću'“, rekao je Berljakov.
Otprilike tjedan dana prije objave Verstkinog članka, 20. listopada, publikacija Vot Tak (Tako je) objavila je "Vojsku kriminalaca", bazu podataka ruskih zapovjednika koji su počinili zločine nad svojim vojnicima. Popis publikacije uključivao je 50 pojedinaca, od kojih se mnogi spominju i u Verstkinoj bazi podataka.
