Sudbina šestorice bosanskohercegovačkih Hrvata, optuženih za zločine nad muslimanima u BiH 1993.-1994., bit će poznata u srijedu kada će Haški sud (ICTY) zaključiti jedan od svojih najsloženijih predmeta, ali i svojevrsno suđenje ondašnjem hrvatskom državnom vrhu zbog umiješanosti u rat u BiH.
Žalbeno vijeće UN-ova suda u Den Haagu pod predsjedanjem Carmela Agiusa izreći će u srijedu u 10 sati konačni sud o odgovornosti političkih i vojnih vođa bosanskohercegovačkih Hrvata za teške zločine nad muslimanima u hrvatsko-bošnjačkom sukobu, jednom od nekoliko nakon raspada bivše Jugoslavije.
Lideri najmalobrojnijeg naroda u BiH nepravomoćno su u svibnju 2013. osuđeni na ukupno 111 godina zatvora zbog ubojstva, silovanja, deportacije, zatvaranja, uništavanja imovine širokih razmjera i drugih zločina.
Bivši predsjednik vlade Herceg Bosne Jadranko Prlić nepravomoćno je tada osuđen na 25 godina zatvora, bivši ministar obrane Bruno Stojić i bivši načelnici Glavnog stožera HVO-a Slobodan Praljak i Milivoj Petković na po 20 godina zatvora, bivši zapovjednik vojne policije Valentin Ćorić na 16, a načelnik Ureda za razmjenu zarobljenika Berislav Pušić na 10 godina zatvora.
Suci su većinom glasova presudili kako im je cilj bio etnički očistiti Bošnjake iz većinski hrvatskog dijela BiH i u slučaju raspada države pripojiti ga Hrvatskoj, prema zločinačkom planu u kojem je sudjelovao prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman.
Odlične veze hrvatskog državnog vrha i najviših predstavnika hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini dodatno potkrepljuju relativno nedavno deklasificirani dokumenti CIA-e gdje se ekstenzivno opisuje stanje u susjednoj nam državi.
"Zagreb će vjerojatno pojačati nezavisni identitet bosanskih Hrvata i pokušavat će formalizirati, koliko je to moguće, svoju već ekstenzivnu de facto kontrolu. Bez pritisaka iz Zagreba, vođe bosanskih Hrvata vjerojatno će postavljati dodatne barijere bližoj suradnji unutar Federacije BiH i mogli bi isprovocirati ponovne sukobe između muslimana i Hrvata", stoji u jednoj analizi.
Pomalo je simbolična presuda Prliću i njegovim suradnicima u vrijeme obilježavanja obljetnice Daytonskih sporazuma, ponajviše zato što je Prlić bio čak i instrumentalan u tijekom potpisivanja samog sporazuma. S bosanske strane je trebao potpis Alije Izetbegovića i Krešimira Zubaka, tadašnjeg predsjednika Herceg-Bosne i Federacije. Ali pojavio se i ogroman problem kad su tijekom pregovora postali očiti apetiti srpske strane za Posavinom. Zubak je izgubio živce i iznimno oštro se pokušavao obračunati s američkim predstavnicima. Jedan relativno neformalni dokument, a koliko je neformalan govori da autor Izetbegovića naziva "Izzy", piše da je Zubak otvoreno rekao da neće staviti svoj potpis na Daytonski sporazum ako će takav sporazum odustati od Posavine kao integralnog dijela Federacije BiH.
"Tuđman i Šušak rekli su mi da ignoriramo Zubaka i da će Prlić, zamjenik premijera Federacije, potpisati umjesto njega. Neki moji suradnici ne slažu se sa mnom, pa ćemo provjeriti s Granićem i ostalima prije nego donesemo konačnu odluku", piše umirovljeni general Don Kerrick svom nadređenom Tonyju Lakeu, tada glavnom savjetniku za nacionalnu sigurnost predsjednika Billa Clintona.
Iako sud osnovan 1992. utvrđuje kaznenu odgovornost pojedinaca, a ne država, kvalifikacije iz prvostupanjske presude negativno govore o ulozi Hrvatske i tadašnjeg hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana u ratu u susjednoj državi.
Žalbu na prvostupanjsku presudu uložili su i tužiteljstvo i šestorica optuženih.
Suđenje je počelo u travnju 2006., dvije godine nakon što se šestorka dragovoljno predala Haškom sudu.
Više od 10.000 dokaza i ukupno 206 svjedoka izvedeno je pred tročlano raspravno vijeće koje je 29. svibnja 2013. donijelo presudu na 2629 stranica.
Suđenje hrvatskoj šestorci posljednje je prije nego što se krajem godine zatvori ICTY, a njegov rad nastavi Mehanizam za međunarodne kaznene sudove.
Praljkova braniteljica Nika Pinter rekla je Hini da su obrane u žalbenom postupku pokazale kako zaključci o udruženom zločinačkom pothvatu i međunarodnom oružanom sukobu nisu održivi, kao što je to u svom izdvojenom mišljenju utvrdio predsjednik raspravnoga vijeća Jean Claude Antonetti.
Antonetti je tada zaključio da je Hrvatska intervenirala u BiH uglavnom slanjem dobrovoljaca i časnika poput Praljka ili Petkovića te materijalnom pomoći, te da je izravna vojna intervencija HV-a, ako je do nje uopće došlo, bila vrlo ograničena.
Ocijenio je da, prema transkriptima iz Tuđmanovog ureda, svi njegovi planovi o uređenju BiH nisu bili u suprotnosti sa stajalištem međunarodne zajednice, podsjeća Pinter.
Praljkova obrana očekuje i da se uvaže njezini argumenti o značajnim procesnim povredama na štetu njihova branjenika, primjerice u slučaju dnevnika tadašnjeg zapovjednika vojske bosanskih Srba generala Ratka Mladića koji su uvedeni u spis bez provjere autentičnosti i bez omogućavanja obrani da, u skladu s pravilima suda, pobija citate koji su mu u tim dnevnicima pripisani.
Petkovićeva obrana ističe da nije negirala zločine, nego je pokušala dokazati da oni nisu bili posljedica zločinačkog plana etničkog čišćenja.
"Mi smo u žalbenom postupku nastojali na jednostavan i slikovit način pokušali dokazati da u prvoj polovici 1993. etnička slika nijedne općine na inkriminiranom području nije promijenjena. Zato se ne može smatrati da je bilo koji od zločina počinjenih u borbama u tom periodu bio sastavnica zločinačkog plana etničkog čišćenja", istaknula je Alaburić.
Dodaje da su to dokazali i za dio sukoba u drugoj polovici 1993. kada se promijenila etnička struktura stanovništva dijela tadašnje Herceg-Bosne, ali zbog toga jer su i muslimani i Hrvati napuštali pojedina područja zbog ratnih sukoba.
"Mi smo sucima prezentirali podatke i dokaze o tijeku ratnih sukoba i ofenzivnim akcijama Armije BiH, kao i vojnim akcijama HVO-a koje su bile isključivo obrambene naravi. HVO je, naime, u to vrijeme gubio teritorij pod svojom kontrolom", rekla je je Petkovićeva odvjetnica. Tužitelj Stringer je pred žalbenim sucima tvrdio kako su zaključci prvostupanjske presude o etničkom čišćenju Hercegovine potkrijepljeni brojnim svjedočenjima i dokumentima.
Ocijenilo je, ipak, da raspravno vijeće nije na odgovarajući način procijenilo težinu zločina i od žalbenog vijeća zatražio da optužene osudi na "značajno" duži zatvor.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Čovjeku bude muka kad čita šta su radili.