Dječak Gregory Villemin upravo je napunio 4 godine. Obitelj živi u malom selu Lépanges-sur-Vologne na istoku Francuske. Tog 16. listopada 1984. poslijepodne mali Gregory je kod kuće s majkom Christine i djedom. Otac je na poslu, radi u tvornici Autocoussin u La Chapelle-devant-Bruyères, proizvode autosjedalice i dijelove. Oko 17 sati Gregory se igra u dvorištu obiteljske kuće, koja nije potpuno ograđena, dok je majka unutra, posprema u kuhinji. Djed treba paziti na njega i on je tu. U garaži, samo nekoliko metara dalje. Još je dan.
Gregory je međutim ostavljen sam na nekoliko minuta. Maksimalno15 minuta je prošlo, rekla je kasije Christine. Majka je tad izašla iz kuće, djed je bio zauzet u garaži, a dječak... Njega odjednom više nije bilo! Jednostavno je nestao. Bilo je možda 17.30. Kuća Villeminovih nije bila sasvim ograđena, dvorište je bilo otvoreno prema sporednoj cesti. Otimač je morao doći pješice ili automobilom pa ugrabiti Gregoryja da bi tako brzo nestao bez traga. Govore li majka i djed uopće istinu, pitali su se istražitelji?! Djed im je rekao da je čuo nekakav automobil, ali - kako ga nije vidio iz garaže - mislio je da samo prolazi netko od susjeda, da se ne događa ništa neuobičajeno. Gregory uopće nije vikao, posvjedočili su i majka i djed, što sugerira da ga je otimač možda znao ili ga namamio nečim. Je li možda dječak omamljen, drogiran pa ne reagira?!
Nastaje panika. Oko 17:30 sati, Michel Villemin, Grégoryjev ujak, prima anonimni telefonski poziv u kojem nepoznata osoba tvrdi da je otela dječaka i bacila ga u rijeku Vologne. I zaista, u užasnom kraju potrage, iste večeri, iza 19.30 sati, Gregoryjevo tijelo pronalaze u rijeci Vologne, možda četiri kilometra od obiteljske kuće, s rukama i nogama vezanima i lica prekrivenoga vunenom kapom. Na sebi je imao samo džemper. Bijele tenisice i plave hlačice nisu pronađene. Obdukcija je pokazala da je umro od hipotermije i utapanja.
Misterij je bio tim veći jer je su od rujna 1981. do listopada 1984., Jean-Marie (26) i Christine Villemin (24), kao i Jean-Mariejevi roditelji, Albert i Monique Villemin, primili brojna anonimna pisma i telefonske pozive od osobe koja je prijetila osvetom Jean-Marieju iz nepoznatih razloga. Detalji iz komunikacije pokazuju da pošiljatelj jako dobro pozna obitelj Villemin. Zna im adrese, nadimke, odnose među njima...
Netko poznaje obitelj i šalje prijeteća pisma: Tko je Le Corbeau, 'Vrana'?
Gregoryjev otac Jean-Marie, kako je rekao, i par dana prije zločina primio je prijetnje. Glas s druge strane spominjao je dječaka, ali tad mu se nije još dogodilo ništa. "Nadam se da ćeš umrijeti od tuge. Tvoj sin je mrtav. Nemaš novca, ja ga imam. To je osveta, budalo", govorio je glas s druge strane, svjedočio je otac. A dan nakon ubojstva, 17. listopada ocu je stiglo pismo u kojem je stajalo "Nadam se da ćeš umrijeti od tuge, šefe. Tvoj novac ti neće vratiti sina. Ovo je moja osveta. Jadniče". Potpisao ga je "Le Corbeau" odnosnno "Gavran", što je francuski izraz za anonimnog autora prijetećih pisama. Jezivi lik je populariziran i filmom iz 1943. godine "Le Corbeau".
Film je inače snimljen tijekom njemačke okupacije Francuske, pod produkcijom tvrtke Continental Films, koju su kontrolirali nacisti. Danas ga se smatra klasikom francuskog filma noir. Radnja filma smještena je u malom provincijskom gradu u Francuskoj, gdje anonimna pisma počinju stizati građanima, optužujući ih za razne zločine i moralne prijestupe. Pisma su potpisana pseudonimom "Le Corbeau". U filmu pisma počinju širiti paranoju i nepovjerenje među stanovnicima, što dovodi do društvenog kolapsa i brojnih tragičnih događaja. Na kraju se otkriva da je pravi autor pisama zapravo osoba za koju se najmanje sumnjalo, a motivi su osobne prirode i duboko ukorijenjeni u ljubomori i osveti.
U stvarnom, životnom košmaru koji je zadesio obitelj Villemin odvratna pisma stižu još par tjedana nakon zločina, s hrpom gramatičkih pogrešaka i prijetećim porukama. Ovo s fotografije adresirano je primjerice na djeda Alberta Villemina, a šef iz teksta je očito Jean-Marie. "Ako želiš da prestanem, ponudit ću ti rješenje. Ne smijete se više družiti sa šefom. Moraš ga također smatrati gadom, ozbiljno ti kažem. Na stranu, ne ti i njegova braća i sestre. Ako to ne učiniš, izvršit ću prijetnje koje sam uputio njemu i njegovoj maloj obitelji. Jacky i njegova mala obitelj bili su gurnuti u stranu. Ali šefa smatram gadom. Tješit će se svojim novcem. Na vama je da odaberete. Život ili smrt", pisao je Le Corbeau. Naziva ga šefom, Jean-Marie nedavno je unaprijeđen u tvornici Autocoussin, ima li Gavran veze s poslom?
Otac Jean-Marie Villemin ubio je najvećeg sumnjivca
U jednoj od najzapetljanijih istraga u Francuskoj ikad osumnjičena će u nekom trenutku biti gotovo kompletna uža obitelj - baš kao i u slučaju Emilea - a 5. studenog 1984. uhitit će Bernarda Larochea, rođaka, nakon što ga je njegova šogorica, 15-godišnja Murielle Bolle, povezala s ubojstvom. Laroche je imao i motiv, bio je u nekakvoj zavadi s Jean-Mariejem. Šogorica je tvrdila je da je on Vrana, da joj je to rekao, da je vidjela Larochea kako odvodi Grégoryja. No iskaz će djevojka ubrzo povući, reći da je bila pritisnuta u policiji, a Laroche izlazi na slobodu. Njega će ga u strašnom činu osvete, uvjeren da je baš on Le Corbeau", 1984. godine iz sačmarice ubiti Jean-Marie, otac ubijenog Gregoryja. Dobit će pet godina zatvora.
U idućih par mjeseci istraga tapka u mjestu. Pisma nakon ubojstva Larochea više ne stižu. Ali nema ikakvih dokaza da je Laroche počinitelj osim tog povučenog iskaza. Iduće godine, dok je otac iza rešetaka, Christine Villemin, Grégoryjevu majku, uhitit će pod sumnjom za ubojstvo sina na temelju grafološke analize koja ju je povezala s anonimnim pismima. Ta žena koja slomljena sjedi za stolom na kojem je slika njezina sina... Je li ona Vrana?! Nakon 11-dnevnog štrajka glađu i nedostatka čvrstih dokaza, puštena je na slobodu, a optužbe protiv nje su u potpuosti odbačene tek 1993. godine. Christine Villemin prošla je pakao. Osim što su joj ubili sina, još je i pola Francuske godinama bilo uvjereno da je ona ubojica.
Te optužbe povučene su zbog pogrešaka koje je počinio istražni sudac Jean-Michel Lambert.
"Posao koji je pravosuđe obavilo bio je jadan", rekao je Thierry Moser, odvjetnik Villeminovih koji je više od 40 godina radi na slučaju. "Istražni sudac je bio nestručan."
Taj sudac, Jean Michel Lambert je počinio samoubojstvo 2017. Slučaj Gregory kao da je uklet.
Godinama nije bilo novog traga. Sve se naravno dogodilo 1984. i tad nema nadzorih kamera, mobitela, nema ni DNA analize koju će koristiti forenzičari tek kasnije. Istražitelji su tijekom desetljeća prikupili blizu 18.000 izvještaja uvezanih u 42 sveska, a na slučaju je radilo sedam istražnih sudaca - jedan je počiio i samoubojstvo - a sve do 2017. slučaj Gregoryja Villemina se nije pomaknuo s mrtve točke. Tad su u novom šokantom zapletu podignute optužnice protiv Gregoryjeve praujne i praujaka, Jacqueline i Marcela Jacoba, kao i Murielle Bolle, koja je bila adolescentica kad je dala izjavu protiv Larochea. No u roku od godinu dana sva su tri slučaja morala biti odbačena zbog pravnih tehnikalija. Jacques Villeret, Gregoryjev ujak s majčine strane, također je bio ispitivan, kao i Jean-Mariejev brat Michel koji je s njim bio u sporu oko nasljedstva, ali nikad nitko od njijh nije optužen. Anonimni svjedoci spominjali su kako su vidjeli muškarca u šumi blizu mjesta zločina, među istražiteljima i u medijima nazivali su ga "Čarobnjak", ali njihove tvrdnje nisu se pokazale vjerodostojnima.
Nakon četiri desetljeća neuspjeha, ipak postoji nada da bi moderna analiza DNK i softver za prepoznavanje glasa mogli pomoći u identificiranju čovjeka ili ljudi koji su godinama maltretirali obitelj Villemin, piše France24. No Etienne Sesmat, bivši pukovnik žandarmerije koji je radio na ubojstvu od početka, rekao je da, što je ključno, policija nikada nije pronašla nikakav DNK specifičan za slučaj, koji se obično nalazi u krvi ili spermi.
"Sve što imamo je kontaktna DNK koja ne mora nužno omogućiti čvrste zaključke", rekao je Sesmat. U kolopletu mržnje, obiteljskog feuda oko nasljedstva, osvete i čvrstih indicija koje nikad nisu uspjeli dokazati, i 41 godinu kasnije ostaje misterij - tko je i zašto mrzio Jean-Marie Villemina toliko da mu otme i ubije sina pa nad time još likuje u pismima?
Afera Grégory dovela je do nevjerojatnih posljedica, gotovo identično kao u filmu "Le Corbeau". Sve je zaista počelo prijetnjama i anonimnim pismima. I u filmu i u stvarnom slučaju, pisma su bila ispunjena mržnjom i optužbama koje su izazivale paranoju i nepovjerenje unutar zajednice. Radnja filma i stvarni događaji odvijaju se u maloj zajednici, tamo se svi poznaju i glasine se brzo šire. Baš kao i na filmu, i u slučaju Gregoryja zajednica se potpuo raspala pod teretom sumnji i optužbi. Pucaju prijateljstva, kidaju se stoljetne rodbinske veze. Motiv je definitivno ljubomora i osveta unutar male zajednice. Ali za što? I 40 godina nakon ubojstva dječaka policija još uvijek radi na slučaju.
