Pukla je kupola. Cibonina dvorana opasna je za sportaše i zatvorena do daljnjega nakon nevremena koje je danas poharalo Zagreb. Dobro je i izdržala, reći će netko, napravljena za Univerzijadu skupa s Ciboninim tornjem još 1986. godine. Problemi su još pri gradnji u ono vrijeme bili veliki, prije svega inflacija i vrlo kratki rokovi gradnje. Te dozvola ova, ona... Kad je napokon niknuo, Toranj skupa s dvoranom zauvijek je promijenio vizuru grada i postao jedan od zaštitnih znakova Zagreba. Cibonina dvorana je službeno otvorena 30. lipnja 1987. godine prema projektu arhitekata Marijana Hržića, Ivana Piteše i Berislava Šerbetića.
"Trst u Zagrebu", pisao je Večernjak 1986. otkrivajući budući izgled Cibonina passagea.
- Pored Benettonovih proizvoda u passageu i modna roba Robbe di Kappa te obuća Kronosa. Uz bečku kavanu, zatim pivnicu Stari Zagreb još i hi-fi JVC-a, galerija, hamburgeri, jednoruki Jackovi, butici, Cibonina putnička agencija... - piše Večernjak u listopadu 1986. i otkriva presjek kako bi passage trebao izgledati.
Kompletna organizacija i izgradnja bila je dodijeljena građevinskoj organizaciji Vladimir Gortan.
- Procijenili smo da su joj kapaciteti toliki da može punu pažnju posvetiti izgradnji objekta vezano uz relativno kratke rokove dovršenja. Sad smo u fazi priprema. Dosad smo riješili podosta problema, ponajprije one stanara u objektima koje valja rušiti. Moram istaći da je bilo hrabro s naše strane ući u posao u kojem je trebalo iseliti 19 stanara, dvije organizacije udruženog rada i pet zakupaca poslovnog prostora - govorio je u intervjuu Večernjem listu u veljači 1986. Ivica Sarjanović, diplomirani inženjer arhitekture i član Cibonina predsjedništva za izgradnju košarkaške dvorane.
- Problem dvorane postoji kod nas dugi niz godina da bi se u posljednje vrijeme postavio kao životno pitanje koje ima samo jedno rješenje: ući u gradnju. Tražeći lokacije došli smo do tri mogućnosti. Prva je bila Tuškanac, tradicionalno košarkaški teren. Druga Ljetna pozornica, također na Tuškancu. A treća u Kačićevoj ulici uz srednjoškolsko igralište. Sve tri su otpale iz različitih, urbanističkih ili ekoloških razloga međutim nama je taj prostor bio toliko nužan da smo predviđali gradnju dvorane sa svega 500 sjedećih mjesta! - pričao je Sarjanović.
- Za dovršenje košarkaškog centra još nam nedostaju znatan sredstva i mislim da bi svaki navijač Cibone trebao postati vlasnikom barem jedne ciglice, jer osim svom klubu time najizravnije pomaže Univerzijadi.
Cibona je uistinu prodavala navijačima ciglice i stolice i akcija je prošla odlično. Večernjak je u ožujku 1986. pisao:
"Ciglica je priznanje za sudjelovanje u gradnji košarkaškog centra, a cijena joj je 500 dinara. Vlasnici 10 ciglica stječu naziv brončani, 20 srebrni i 40 zlatni donatori te uz to na znašajnim sportskim priredbama dodjeljuje im se posebna diploma, a u Večernjem listu objavljuje im se ime. Svaka je ciglica ujedno i srećka za robno-novčanu lutriju. Kupnjom jednog ili više stolaca u dvorani budućeg centra steče se pravo njegovog besplatnog korištenja za sve priredbe tijekom dvije godine od otvaranja dvorane, a uz to pločica s imenom vlasnika pričvrstit će se uz njegov stolac te će mu ime biti ispisano na posebnoj ploči u predvorju dvorane i objavljeno u Večernjem listu. Vlasnik stolca, kojem je zasad cijena 150 tisuća dinara, dobiva poseban certifikat i ulaznicu za sve Cibonine utakmice do završetka sezone. Ciglice se mogu nabaviti širom zemlje, a stolci u prostorijama Cibone, Tuškanac 1 a."
Ali za izgradnju cijelog kompleksa kako ga je zamislio vizionar Mirko Novosel trebali su milijuni i milijuni.
- Univerzijada je trebala košarkašku dvoranu, to dakle nije bilo sporno i mi smo tražili lokaciju - rekao je Josip Vrhovec u u velikom intervjuu Večernjaku 1986. godine, nekoliko mjeseci uoči početka natjecanja. On je bio predsjednik organizacijskog odbora Univerzijade, nekoć je bio glavni urednik Vjesnika i Vjesnika u srijedu, a kasnije je obnašao visoke političke dužnosti u SFRJ. Potkraj 80-ih suprotstavljao se velikosrpskoj politici. Preminuo je 2006. u Zagrebu.
- Bila je ideja da se nađe rješenje unutra Studentskog centra, ali pobijedila je sadašnja lokacija. Univerzijada sudjeluje u izgradnji dvorane s određenom svotom novca, koja je zbog inflacije revalorizirana na 150 milijuna dinara. Općina Trešnjevka dala je zemljište pod vrlo povoljnim uvjetima, što znači da se u korist sportske dvorane odrekla društvene rente i tu nema ništa sporno jer su i drugi sportski objekti dobivali takve pogodnosti.
Problem je znači u Tornju, pitali su novinari Večernjaka.
- Cibona je došla do zaključka da bez Tornja i njegove financijske podrške ne bi mogla izgraditi dvoranu. Tu su onda zaključeni poslovni odnosi o kojima ja detalje ne znam, a svode se otprilike na sljedeće: tornja treba da snosi punu društvenu rentu za zemljište, i umjesto da ona ide u općinsku kasu, išla je u Ciboninu, za račun dvorane. Ako nešto od toga nije zakonski raščišćeno i provedeno, to je svakako potrebno čim prije učiniti da bi se objekti mogli na vrijeme završiti - objasnio je Vrhovec.
Nešto ranije Večernji list u velikoj reportaži o uoči Univerzijade piše:
"Deset mjeseci uoči Univerzijade u Zagrebu je vrlo napeto. Lagana nervoza osjeća se posvuda. Izvođači radova trude se da dostignu predviđene ili već prekoračene rokove. Zagrepčani su najprije nezadovoljni što se ništa od radova tako dugo ne vidi, a sad kad je cijeli grad raskopan i pretvoren u gradilište nervozni su zbog zatvorenih prometnica, raskopanog Trga i brojnih informacija koje ih stalno drže između optimizma i pesimizma. Gradski se rukovodioci muče dogovorima, pregovorima, prebrojavanjem novca koji ne stiže predviđenim tempom i trude se da ono što imaju pravilno rasporede."
Gradilo se desetak školsko sportskih dvorana, piše Večernji, obnavljali se ili gradili sportsko rekreativni centri Mladost, Jarun i Šalata. Adaptirali su se i dograđivali domovi u Cvjetnom naselju i na Savi. Zagreb je, kasnije će se ispostaviti, Univerzijadom dobio jako puno. Ali Cibonina dvorana od početka je bila posebna tema.
U tekstu pod naslovom "Cibona čeka dozvolu" Večernji list 18. listopada 1986. piše:
"Sportsko poslovni kompleks Cibona ušao je u gradski program Univerzijade uz uvjet da će se najvećim dijelom sam isfinancirati i obrazloženje da će upravo takav kompleks na uglu Končareve i Savske ulice biti pun pogodak u uljepšavanju grada. I dok su se građani još divili skici Tornja postavljenoj na ulazu u gradilište, problemi su već počeli. Na inicijativu Republičkog građevinsko urbanističkog inspektora u suradnji s gradskim inspektorom općina Trešnjevka predložila je da se poništi građevinska dozvola zbog poslovnog Tornja, koji prelazi zakonom predviđeni broj katova. Izdana je nova dozvola, pa su radovi nastavljeni. No i ta je dozvola poništena, pa opet izdana, pa opet poništena... Izrečeno je 11 novčanih kazni, obavljeno sedam nadzora nad investitorima i izvođačima. Trenutno je Cibonin toranj opet bez dozvole. Od 13. listopada ne vrijedi privremena dozvola izdana na 60 dana, kako bi se ispunili svi uvjeti za izdavanje legalne dozvole. Naime, uvjet koji nije ispunjen je donošenje provedbenog urbanističkog plana, a nije donesen jer ga nije izradio Urbanistički zavod. A kad ga on izradi mora ići na javnu raspravu, nakon čega ga mora prihvatiti skupština općine Trešnjevka, pa tek kad bude prihvaćen, izdavanje građevinske dozvole ide u proceduru. Do tada je na Vladimiru Gortanu, izvođaču radova i investitoru da odluči hoće li nastaviti radove i plaćati kazne ili će obustaviti radove i čekati besposlen."
Ključan čovjek za cijeli plan oko izgradnje Cibonine dvorane svakako je bio Mirko Novosel. U intervjuu za 24sata nekoliko godina prije smrti je rekao:
- Univerzijada je bila prekretnica u razvoju grada, Zagreb je od gradića postao velegrad. Zagreb ne bi bio to što je da nije bilo Univerzijade. Riješili smo sportsku infrastrukturu u gradu, a ono najvažnije je što se promijenio mentalitet ljudi. Do tada smo govorili da mi u Zagrebu ne možemo ništa, a nakon toga da možemo sve - govorio je Novosel gostujući u studiju 24sata te nastavio:
- Gradili su se brojni sportski centri, obnavljale fasade, a veliki dobitak bio je taj entuzijazam kojim smo mi volonteri radili. Te studentske igre transformirale su Zagreb, sagrađen je Jarun, ŠRC Šalata je potpuno preuređen, a podignuta je i dvorana Dražen Petrović kao i Cibonin toranj. Prije toga na Šalati je trava rasla iz bazena, vaterpolisti Mladosti su morali igrati u Ljubljani jer je bazen bio preplitak, Jarun je bila Šljunčara, treninzi Cibone i ostalih su bili jako teški jer nismo imali dvorane...Nismo bili favoriti za dobiti organizaciju Univerzijade jer je Jugoslavija bila pod tihim sankcijama zbog odustajanja Beograda par godina prije. No imali smo odličnu prezentaciju, pripremili smo im čak i domaći roštilj i pobrali simpatije. Proanalizirali smo sve članove odbora i odlučili da ćemo obrađivati jednog po jednog. Znali smo da sve možemo učiniti, osim što nismo imali novca kao ostali. Nakon svih tih lobiranja dobili smo 14 od 21 glasa i dobili organizaciju.
A onda je, prisjetio se Novosel, krenula prava stvar...
- Da, tek tada je krenuo pravi posao. Angažirali smo jako puno kvalitetnih ljudi i zahvaljujući tom organizacijskom odboru, angažirali smo najbolje ljude koji su postojali. Moj osnovni cilj bio je da riješimo pitanje treninga Cibone. Došli smo do dvije lokacije gdje bi se gradila dvorana, a ja sam izabrao ovu gdje je sada. Neboder smo izgradili da bismo uopće mogli izgraditi dvoranu zaradom od toga. Međutim građevinski inspektor nam je poništio građevinsku dozvolu za toranj. No ipak smo dobili tu bitku na kraju, izgradila se dvorana, toranj, poslovni prostori i sve ostali i što je najbolje sve smo izgradili u 12 mjeseci.
I evo, potrajalo je 39 godina. Dalje ne ide, Cibonina dvorana mora u renoviranje. Kao i sama Cibona, uostalom.
