Hrvatski borbeni avion Rafale presreo je u četvrtak ujutro putnički zrakoplov finske kompanije Finnair nakon dojave o mogućoj bombi u zrakoplovu. Riječ je o Airbusu A320 koji je letio iz Helsinkija prema Rimu, a hrvatski pilot pratio ga je sve do granice s Italijom, gdje su nadzor preuzele talijanske zračne snage, javila su jučer 24sata. Uzbuna je narvano bila lažna i dojava o bombi na avionu samo je mali dio hibridnog rata koji eskalira u cijeloj Europi. No tko stoji iza hibridnih napada koji izazivaju milijunske troškove? Primjerice, još 2024. spominjalo se da sat leta hrvatskih Rafalea stoji 20 tisuća eura.
Zamislite da se jednog jutra probudite i otkrijete da bankomati ne rade, bolnice ne mogu pristupiti podacima pacijenata, zračni promet je zaustavljen, a opskrba električnom energijom povremeno se prekida. Na ulicama nema neprijateljskih vojnika, nije objavljen rat, ali država se suočava s ozbiljnom krizom. Takav scenarij više ne pripada samo filmovima katastrofe. Upravo na toj mogućnosti počiva suvremeni hibridni rat.
Europa posljednjih mjeseci sve češće svjedoči incidentima koji otvaraju pitanje koliko su njezine države spremne na napade koji se ne odvijaju na klasičnom bojištu. Riječ je o kombinaciji kibernetičkih napada, sabotaža, špijunaže, dezinformacija i psiholoških operacija kojima je cilj izazvati nesigurnost, oslabiti institucije i potkopati povjerenje građana.
Posebnu zabrinutost izazvali su događaji od 5. studenoga, kada je niz dojava o postavljenim bombama izazvao poremećaje u europskom zračnom prometu. Prema izvještajima europskih medija, prijetnje su se odnosile na više od dvadeset letova, a pojedini zrakoplovi morali su promijeniti odredište. U nekoliko slučajeva angažirani su i vojni borbeni zrakoplovi. Iako se pokazalo da su prijetnje bile lažne, izazvale su ozbiljne sigurnosne intervencije i uznemirenost putnika.
Upravo je to jedna od ključnih karakteristika hibridnog ratovanja: za izazivanje velike štete nije uvijek potrebno fizički uništiti cilj. Ponekad je dovoljno natjerati protivnika da aktivira složene i skupe sigurnosne procedure.
Najveća opasnost krije se u svakodnevnom životu
Kako je u svojim analizama upozoravao talijanski dnevnik Corriere della Sera, suvremeni napadi sve se više usmjeravaju na kritičnu infrastrukturu, odnosno sustave o kojima ovisi normalno funkcioniranje društva. Među mogućim metama nalaze se bolnice, vodovodi, prometne mreže, opskrba energijom i informacijski sustavi javnih službi. Napad na bolnički informacijski sustav može odgoditi operacije ili pretrage. Sabotaža sustava za distribuciju vode može pogoditi cijele gradove. Upad u informatičku mrežu trgovačkog lanca može poremetiti opskrbu i izazvati financijske gubitke.
Posebno zabrinjava činjenica da napadači ne moraju raspolagati golemim vojnim resursima. Relativno male skupine stručnjaka, uz odgovarajuće alate i pristup ranjivim sustavima, mogu proizvesti posljedice daleko veće od uloženih sredstava.
Talijanske vlasti posljednjih su tjedana dodatno usmjerile pozornost na računalne napade povezane sa sustavima za hlađenje u supermarketima. Takvi incidenti pokazuju koliko se širok raspon civilnih djelatnosti može naći na meti.
Tko stoji iza napada?
Za razliku od konvencionalnog sukoba, u kojem je često jasno tko je izvršio vojni napad, u digitalnom prostoru granica između kriminalnih skupina, obavještajnih službi i aktera povezanih s državama može biti vrlo nejasna.
Rusija se u europskim sigurnosnim procjenama posebno ističe kao izvor hibridnih prijetnji, osobito nakon početka invazije na Ukrajinu 2022. godine. No među državama koje koriste različite oblike takvog djelovanja spominju se i Kina, Iran te Sjeverna Koreja. Njihovi ciljevi nisu nužno isti: od prikupljanja gospodarskih i tehnoloških tajni do sabotaža, financijskih operacija ili širenja političke nestabilnosti.
Važno je, međutim, razlikovati sumnju od dokaza. Nije svaki hakerski napad dio državne operacije, kao što ni svaka lažna dojava o bombi ne mora biti organizirana iz inozemstva. Da bi se neki incident smatrao dijelom koordinirane hibridne kampanje, potrebno je utvrditi povezanost počinitelja, metoda i strateških ciljeva.
Umjetna inteligencija postala je novo oružje
Jednako opasan dio hibridnog ratovanja odvija se na društvenim mrežama i internetskim platformama. Lažne vijesti, izmišljene izjave političara, manipulirane fotografije i videosnimke mogu se proizvoditi i širiti brže nego ikada prije. Umjetna inteligencija dodatno otežava prepoznavanje prijevara jer omogućuje stvaranje sadržaja koji izgledaju uvjerljivo, čak i kada nemaju nikakvo uporište u stvarnosti.
Nunzia Ciardi, zamjenica ravnatelja talijanske Nacionalne agencije za kibernetičku sigurnost, upozorila je u razgovoru za Corriere della Sera da takve operacije mogu utjecati na oblikovanje javnog mišljenja. Automatizirani računi na društvenim mrežama mogu pokretati rasprave na temelju lažnih informacija, poticati strah ili bijes te postupno uvlačiti stvarne korisnike u manipulirane debate. Konačan cilj nije nužno uvjeriti sve građane u jednu neistinu. Dovoljno je stvoriti okolnosti u kojima ljudi više ne vjeruju informacijama, medijima ili državnim institucijama.
Kako se Europa može obraniti?
Za razliku od klasičnih vojnih prijetnji, hibridni napadi zahtijevaju istodobno djelovanje različitih dijelova države. Vojska, policija, obavještajne službe, stručnjaci za informacijsku sigurnost i privatne kompanije moraju razmjenjivati informacije i koordinirati odgovor. Europska unija razvila je skup instrumenata za suzbijanje hibridnih prijetnji, uključujući zaštitu kritične infrastrukture, borbu protiv dezinformacija i mehanizme zajedničkog odgovora. U Finskoj djeluje i Europski centar izvrsnosti za suzbijanje hibridnih prijetnji, koji okuplja stručnjake iz partnerskih država.
Pritom se sve više naglašava potreba za pripremom civilnog stanovništva. Građani, škole, bolnice i poduzeća moraju znati kako postupati u slučaju prekida komunikacija, nestanka električne energije ili velikog računalnog incidenta.
No možda je najvažnija obrana ona koju nije moguće kupiti vojnim proračunom: sposobnost društva da prepozna manipulaciju i ne dopusti da ga strah ili nepovjerenje paraliziraju. Jer krajnji cilj hibridnog napada nije uvijek uništenje infrastrukture. Ponekad je dovoljno uvjeriti građane da njihova država više nije sposobna zaštititi ih.
