Nijedan drugi detektivski duo u povijesti popularne njemačke kriminalističke - u prijevodu "Mjesto zločina" - nije riješio toliko slučajeva kao Miroslav Nemec i Udo Wachtveitl u ulogama inspektora Batića i Leitmayra. Točnije: ravno sto, u rasponu od 35 godina. Sada je došlo vrijeme za oproštaj, ali rođeni Zagrepčanin Nemec ne želi ni previše tuge ni dugih govora, prenosi Deutsche Wele.
Sve je počelo davne 1991. kada je godine na njemačkim televizijskim ekranima emitirana prva epizoda s Batićem i Leitmayrom pod naslovom "Animals". Njemački kancelar bio je još uvijek Helmut Kohl, Sovjetski Savez se upravo raspadao, objavljena je prva web-stranica na svijetu, a počinjao je rat u Jugoslaviji. Tri i pol desetljeća kasnije, Miroslav Nemec (71) govori o posljednjem slučaju kultnog dvojca – i o tome zašto mu je cilj još s 95 godina stajati na pozornici.
Pravo vrijeme za odlazak
Završetak serije osmišljen je bez suza i dugih govora – namjerno. "Htjeli smo to točno tako – nepatetično patetično", kaže Nemec u razgovoru za Katoličku novinsku agenciju (KNA). „Osjećajno je, ali se ne forsira." "Namjera je bila da ne budu tužni glumci, nego tužni gledatelji", pojašnjava Nemec, pozivajući se na staro kazališno pravilo: nije glumac taj koji treba biti dirnut, nego publika.
Odlazak nije bio ni iznenadan ni nametnut. Nemec i Wachtveitl sami su odlučili kada je pravo vrijeme. "Htjeli smo otići dok ljudi još govore 'šteta!', a ne 'već je krajnje vrijeme!'", kaže Nemec. Prije tri godine razgovarali su s urednikom o tome kako završiti seriju. Bili su tada otprilike na slučaju broj 93 i smatrali su da bi 99 bio lijep broj za kraj. No bavarska javna televizija BR, koja u razmjeni s ostalim njemačkim javnim servisima producira popularni "Tatort", inzistirala je na okrugloj brojci. "To treba planirati unaprijed kako bi se pronašla dobra završna priča", kaže Nemec. "Bio je to dugi oproštaj – ali tako je i bolje, jer se s time lakše nosi nego s naglim krajem."
Za razliku od odlaska u mirovinu, karijera glumca ne mora imati fiksni rok, naglašava Nemec. Posljednju scenu snimili su još u srpnju 2025., no od tada mu ne nedostaje posao: ljetovanje s obitelji u Južnoj Africi, predstave poput "Božićne priče" zajedno s Wachtveitlom, nastupi u ulozi Aleksisa Zorbasa, koncert s njegovim rock-sastavom, postavljanje biografije na scenu u Münchnerhaus. Stižu i novi upiti – za true crime formate i zajednički projekti s Wachtveitlom.
Tatort i ispektor Batic
Uzor mu je kazališni kolega Erwin Faber, čiji su 95. rođendan zajedno proslavili na pozornici minhenskog Residenztheatra. "To je, recimo tako, moja perspektiva", kaže Nemec uz smijeh.
Ipak, ponekad ga nešto i stisne. Kći, koja je kao šminkerica radila s novim münhenskim timom "Tatorta", ispričala mu je da je čudno što oca i Wachtveitla nema na snimanju, da su mnogi zbunjeni i nostalgični. "Da, to te malo dotakne", prizna Nemec. "Više neću ujutro dolaziti u šminku, više neću tamo praviti bedastoće. To te može ganuti. Ali dolaze i druge stvari i na to računam."
Nemec i Wachtveitl nisu počeli kao prijatelji koji su se odlučili zajedno raditi – upoznali su se kroz posao i tek tada naučili cijeniti jedan drugoga. "To je bila prednost", kaže Nemec. "Kada su prijatelji i počnu zajedno raditi, može i poći po krivu." Nisu skrivali nesuglasice – sve što jednom ili drugome nije odgovaralo, izrekli su otvoreno. Pomogao im je i isti smisao za humor, a s vremenom se razvila prirodna i uvjerljiva glumačka kemija. "Na snimanju s drugim kolegama shvatiš: naš timing bio je jednostavno savršen. Toliko smo bili usklađeni da nismo morali mnogo govoriti. A mogli smo se i međusobno kritizirati – što s drugim kolegama uglavnom nije moguće bez uvrede."
Dio tajne dugovječnosti leži i u formatu same serije. "Tatort" nije serija u klasičnom smislu – svaka epizoda samostalan je film s novim slučajem, novim redateljem, novim autorima i novim glumcima. „Svaki put napraviš potpun, zatvoren, novi film", kaže Nemec. K tomu, dvojac se uvijek borio za kvalitetu – ponekad i žestoko, ne samo međusobno, nego i s urednicima, redateljima i produkcijom. "Ponekad nas baš i nisu voljeli", kaže uz smijeh, "ali mislim da je za krajnji produkt uvijek bilo dobro što smo bili tako kritični."
Batić i Nemec: dvojica u jednom
Granica između glumca i lika ponekad je postajala tanka. Na Wikipedijinoj stranici posvećenoj Ivi Batiću su navedeni Nemecovi biografski podaci – što nije bez temelja. "Batic i Leitmayr oduvijek su bili izgrađeni na osobama koje mi i jesmo u pravom životu", kaže Nemec. Batic dolazi iz mediteranskog okruženja, emotivan je, lako plane, ima jak osjećaj za pravdu – sve osobine koje Nemec prepoznaje i u sebi. "Ali za razliku od Batica, ja sam veseliji i jednostavniji. On je dosljedniji i ponekad pomalo bez smisla za humor kad ga nešto uzrujava."
Nemec je sredinom pedesetih godina kao dječak iz Zagreba došao rodbini u München gdje je i ostao. Zapravo je njegova karijera krenula u glazbenom smjeru ali je u jednom trenutku prevagnula gluma.
Zašto krimić nikad ne zastarijeva
Na pitanje zašto je kriminalistički žanr toliko postojan, Nemec odgovara promišljeno: "Čovjek voli zavirivati u ponore duše. Ne nužno svoje, ali tuđe. To izaziva trnce: kako netko može biti takav, kako može nešto takvo učiniti? A sami smo sretni što smo to zaobišli." U "Tatortu" slučaj je uvijek riješen za 90 minuta – dobro pobijedi. "To je zavodljiv obrazac koji se, čini se, može beskonačno ponavljati. Posebno u svijetu u kojemu se događa toliko strašnih stvari – krimić u kojemu na kraju sve više-manje bude u redu može biti i utjeha."
Na kraju posljednje epizode Batić na pitanje što namjerava raditi u mirovini odgovara jednostavno: „Lijepo živjeti." Za Nemeca to nije iznimka, nego svakodnevica. No za razliku od inspektora Batića koji se na kraju karijere namjerava preseliti u Istru, lijep život je već sad dio svakodnevice.
"Ako svakodnevicu dobro savladaš – s obitelji, sa suprugom, s kćerima – to je ono što čini lijep život. To mi je najvažnije." Putovanja, skijanje, vožnja kabrioletom sa suprugom – sve je to lijepo, ali nije bit.
"Ovdje u ovoj kuhinji u kojoj sada sjedimo odvija se svakodnevni život, najveći dio našeg vremena – tu se kuha, uči za školu, obavljaju sve stvari koje pripadaju životu. To je ono što za mene čini lijep život. Ne čekam da bude još bolje. Put je cilj. Živjeti u sadašnjem trenutku – o tome se radi."
No "Tatort" neće ostati bez inspektora hrvatskog porijekla - nakon Nemeca u minhenski "Tatort" kao jedan od dva glavna protagonista ulazi njemački glumac hrvatskog porijekla Hrvoje Carlo Ljubek koji postaje novi inspektor Nikola Buvak.
