Tim američkih istraživača stigao je na udaljeni atol u potrazi za ostacima zrakoplova slavne pilotkinje Amelije Earhart. Njihovu ekspediciju ometaju surovi vremenski uvjeti, ali i golema populacija noćnih rakova koji se hrane mesom, piše USA Today.
Ekspedicija od 17 članova iz Arheološkog instituta za kulturnu baštinu i američkog Sveučilišta Purdue stigla je na nenaseljeni otok Nikumaroro. Riječ je o udaljenom teritoriju koji pripada pacifičkoj državi Kiribati, a do kojeg su morali putovati pet dana brodom. Glavni cilj njihovog dolaska je takozvani objekt Taraia, neobična formacija u lokalnoj laguni.
Amelia Earhart
Ovaj zagonetni trag prvi je put uočen na satelitskim snimkama 2020. godine. Znanstvenici će tijekom petodnevnog boravka očistiti gustu vegetaciju i detaljno pregledati lokaciju pomoću opreme za jaružanje i detektora metala. Objekt se nalazi samo tri metra od obale u plitkoj vodi.
Neki stručnjaci vjeruju da je to trup dvomotornog zrakoplova Lockheed Electra kojim su Earhart i njezin navigator Fred Noonan letjeli 1937. godine. Drugi su pak izrazili sumnju, tvrdeći da bi neobičan oblik u laguni zapravo mogao biti samo oboreno stablo.
Bijeg na brod zbog noćnih grabežljivaca
Osim snažnog klimatskog fenomena El Nino koji otežava pristup obali, istraživači se suočavaju s neobičnim prirodnim preprekama. Otok je prepun kokosovih rakova, najvećih kopnenih beskralješnjaka na svijetu. Ovi rakovi mogu težiti više od četiri kilograma, a raspon nogu može im dosegnuti jedan metar.
Nikumaroro
Iako se pretežno hrane kokosima koje bez problema lome svojim snažnim kliještima, ovi su rakovi poznati i kao mesojedi koji noću love štakore i ptice. Zbog njihove veličine i noćne aktivnosti, znanstvenicima je preopasno spavati u šatorima na samom otoku. Svake se večeri zato vraćaju na svoj brod Marin Mainiku kako bi sigurno proveli noć.
Predstavnik sveučilišta iz kojeg dolazi istraživački tim potvrdio je koliko su ozbiljno shvatili prijetnju otočne faune.
- Kokosovi rakovi jedan su od razloga zašto svake večeri prije zalaska sunca napuštamo otok - poručio je Steve Schultz.
Jeziva teorija o kraju slavne pilotkinje
Prisutnost ovih ogromnih rakova ponovno je u središte pozornosti stavila jednu od najmračnijih teorija o sudbini američke pilotkinje. Prema toj hipotezi, Earhart i Noonan nisu poginuli pri padu zrakoplova u ocean, već su preživjeli prinudno slijetanje na otok. Kao brodolomci na Nikumaroru, naposljetku su podlegli ozljedama i žeđi.
Teorija sugerira da su noćni rakovi, privučeni mirisom krvi i raspadanja, raznijeli njihova tijela. Ova stravična priča dobila je na važnosti nakon što je britanski kolonijalni časnik 1940. godine na otoku pronašao 13 ljudskih kostiju. Kosti su kasnije izgubljene, a mnogi vjeruju da su ostatak kostura u svoje jame odvukli upravo lokalni rakovi pljačkaši.
Kako bi provjerili tu teoriju, stručnjaci su 2018. godine proveli eksperiment s lešinama svinja na sličnom otoku. Promatranje je pokazalo da kokosovi rakovi u manje od dva tjedna mogu potpuno ogoliti kosti od mesa i odvući ih daleko od mjesta na kojem su ostavljene. To istraživanje dalo je dodatnu težinu tvrdnjama da su divovski člankonošci odigrali ključnu ulogu u skrivanju pravih dokaza o nestanku slavne avijatičarke.
Takozvani kokosov rak (Birgus latro)
Veliki podvig u koji se upustila Amelia Earhart bio je let oko svijeta potpuno sama, a neslavni pokušaj iz ožujka 1937. zbog nesreće pri uzlijetanju ponovljen je u svibnju - željela je preletjeti Zemlju po dužini Ekvatora. Amelia je prvi put u zrakoplov sama sjela 1919., u dobi od samo 22 godine, bila je i prva žena koja je potpuno sama preletjela Atlantik 20. svibnja 1932. - tek godinu dana nakon što je to napravio Charles Lindbergh. Let je trajao 18 sati i 16 minuta pri čemu je preletjela 3860 kilometara, što joj je priskrbilo titilu "pionirke avijacije", pisao je Express.
Nakon nekoliko međuslijetanja u Brazilu, Zapadnoj Africi, Kolkati i Rangunu Amelia je preletjela 3/4 svog zadanog puta. Posljednju je etapu, Pacifik, započela uzlijetanjem iz Lae U Novoj Gvineju. Njen je cilj bilo Howland otočje, 1700 nautičkih milja udaljeno pd jugozapadnog Honolulua i tamo je naprosto - nestala.
Sudbina slavne letačice je mnogo gora nego što bismo ikad mogli zamisliti, kaže Ric Gilllespie iz Internacionalnog povijesnog muzeja zrakoplovstva - umrla je na posve drugom pacifičkom otoku, žedna i gladna.
Earhart je imala vrlo malu zalihiu goriva dok je pokušavala locirati otočje Howland, a ona i njen navigator Fred Noonan posljednji su put viđeni na radaru 2. lipnja prije nego su netragom nestali. Ono što se dogodilo paru predstavlja pravi misterij, a Gillespie vjeruje kako se Amelia nije utopila. Zapravo, kaže kako su oboje bili ozlijeđeni no živi, a struja ih je izbacila na otoku Gardner, poznatom i po nazivu Nikumaroro, oko 400 milja jugoistočno od otoka Howland.
- Ljudi su počeli zaprimati radio pozive upomoć iz zrakoplova te su oni potvrđeni - tvrdi Gillespie.
Oko šest sati nakon njenog nestanka, vrlo je slab i uznemiren glas na radiju zapomagao, a ljudi su jedva mogli razbrati što govori.
Riječ je o više od 100 poziva koje su čuli ljudi diljem svijeta, s prijamnikom namještenim na pravu frekvenciju, od Teksasa do Australije, a žena iz Melbournea čak je i uhvatila njenu frekvenciju.
Tako je jecajući poziv upomoć primila kućanica iz Teksasa, koja je na radiju čula Earhart kako govori da je sletjela djelomično u vodu, kao i 12-godišnja djevojčica s Floride, koja je pokušala zapisati Amelijine riječi.
Ona je morala sletjeti s nešto goriva i to u plitku vodu, jer inače ne bi mogla koristiti radio, objašnjava Gillespie, a iako je Earhart bila ozlijeđena, Noonanu je bilo puno gore - barem je tako sama Amelia govorila u radio.
No, ako je par bio živ na tom malenom otoku od svega par kilometara kvadratnih, nitko ih nije mogao pronaći, a posljednji je poziv upomoć zabilježen 6. lipnja.
