Zoran Milanović: Ovo je 10 ekonomskih propusta Vlade, zemlja je preskupa za život

Tijekom svoga prvoga mandata predsjednika Republike Hrvatske imao sam čast obratiti vam se u povodu kraja svake godine i podijeliti s vama razmišljanja o godini na izmaku te opažanja o onome što nas čeka. Ovoga puta otvaram najpoznatijom Voltaireovom rečenicom iz ‘Candidea‘: Tout est pour le mieux dans le meilleur des mondes possibles./‘Sve je najbolje u najboljem od svih mogućih svjetova.‘
Nakon razdoblja narodnoga kapitalizma, u drugom dijelu 2000-ih godina, koji je provodio ‘onaj stari HDZ‘ s primjerima IPO-a Ine i HT-a, povišicama plaća u javnom i državnom sektoru te nikad jačom međunarodnom reputacijom Hrvatske pod vodstvom ‘stožerne hrvatske stranke i njezina predsjednika‘, a tijekom kojega se šaputalo o nestašlucima vodećih partijskih kadrova, sada je sve drugačije. Bolje. Europskije. Volterovski​ uzvišenije. Sada naime prolazimo razdoblje ‘drugog HDZ-a‘ u kojem ‘današnje vodstvo i članstvo stranke ne može biti odgovorno‘ jer slučajno su tu ista lica i imena iz tog razdoblja, vjerojatno kao podsjetnik na ‘bolje jučer‘. Izdaju se narodne obveznice, dižu se plaće u javnom i državnom sektoru u osvit izbora, napokon ‘imamo međunarodni ugled i naš se glas uvažava‘ i sada opet – tko bi rekao – u gotovo redovitim kvartalnim vremenskim intervalima Vlada RH izbacuje nove afere, kao što modne kompanije izbacuju svoje odjevne kolekcije.
Stoga mi dopustite da upozorim na deset propusta koji, prema mome mišljenju, ograničavaju uspješnu konvergenciju hrvatske ekonomije i društva. Riječ je o direktnim propustima Vlade RH. Oni su prisutni unatoč uzlaznoj fazi poslovnog ciklusa, dobrim makroekonomskim pokazateljima te nikad većoj dostupnosti jeftinih izvora kapitala na tržištima i iz EU fondova za nerazvijene. Propusti se mogu grupirati u tri velike skupine: upravljanje dojmom, tragedija horizonta i startna pogreška. Pogledajmo onda tu bilancu uspjeha.