Lani sam pisao kako na jadranskoj top lokaciji nije bilo kvalitetnih pedikerki pa se neznani broj gošći na zapad vratio gunđajući da su ih izmesarile. Zbog iseljavanja najboljih među nama Hrvatska je ostala bez kvalitetnih radnika u mnogim zanimanjima. Ove godine fali i - iskusnih blagajnica! Prodavačica suhomesnatih proizvoda u velikom splitskom dućanu jednog od najvećih lanaca dugo se mučila dok nije uspjela zapakirati mortadelu. Nakupilo se godina, a vidi se da je tek počela, još uči. Jednako se patila i spomenuta blagajnica. Nema teorije da ispuni normu o broju naplata po satu, o čemu su mediji pisali prije nekoliko godina. I, rekao bih, nema teorije ni da joj zbog toga odbiju od plaće. Jer tko će raditi?!

Tekst lani objavljen 7. rujna, naslovljen “Fantastična sezona je otkrila: Hrvatska je u groznoj krizi”, ove godine pišem krajem lipnja. Sezona će, gotovo je sigurno, biti rekordna. U usporedbi s istim dobom godine lani, fiskaliziranih je računa četiri posto više, dok je njihov iznos veći za 32 posto. A ljudi zbog sigurne recesije spremnih na zatvaranje biznisa više je nego ikad.

Još u predsezoni je kila tek ulovljene ribe u ribarnicama znala koštati i više od 300 kuna. Pitao sam se, ako je lani u konobama koštala mrvu više od 300, a danas je više od 300 u ribarnicama, koliko će koštati na stolu? Mnogo restorana problem rješava naplaćujući kilu zamrznute uzgojene orade 500 kuna. Ne varaju goste, ne pokušavaju muljati da poslužuju ribu koja je jutros plivala.

U doslovce svim splitskim kafićima, ali i mnogim dućanima, pozdravljali su me, konverzaciju počinjali na engleskom. Pedeset dvije su mi godine i nikad tako nešto nisam doživio. Pustimo turiste. Domaći ljudi kao da ne postoje.

TURIZAM NA HRVATSKI Već se zna, i iduća turistička sezona već je srušila rekorde

Nije iščuđavanje ni kuknjava. Sam zakon ponude i potražnje podržava cijenu kave na plaži 19 kuna, a kamoli još i inflacija. Možda je samo karikatura stvarnosti, a možda je skica ili realističan portret vremena, konstatiranje stanja, dovršavanje slike vremena. Tko ne može u Irsku, Njemačku, Austriju..., u nevolji se iz mirovine zaposli na blagajni. Mnogi Splićani zbog cijena uopće ne idu na Rivu i slične lokacije. Ne idu li Splićani, koliko će ih se rivama približiti iz dijelova Hrvatske iz kojih je najveći postotak među petsto tisuća iseljenih, koji vani rade ili na bolje plaćenim poslovima od blagajničkih ili na blagajnama? Rekordi, a nikad gore.