Čovjek koji je spasio Euro, da ga nije bilo sve bi propalo
Šefovi nacionalnih banaka, ekonomisti i novinari koji su se okupili na golfskom odmaralištu izvan Lisabona ovog tjedna, razmotrit će veliki monetarni eksperiment poznat kao euro, koji je ove godine navršio 20 godina. To je službeno. Neslužbeno, događaj koji ih okuplja, godišnji Forum o središnjem bankarstvu, bit će trodnevna zdravica čovjeku koji je spasio valutu u najneizvjesnijim danima: Mario Draghi, predsjednik Europske središnje banke.
Osmogodišnji mandat Draghija završit će u listopadu, a europski čelnici mogli bi izabrati svog nasljednika već ovog tjedna. Njegov mandat šefa središnje banke dogodio se u opasnom razdoblju u kratkoj povijesti eurozone. Eurozona danas ima 19 članica koje koriste euro i zajedno čine oko jedne petine svjetske ekonomije.
Bilo je trenutaka - od kraja 2011. do 2012. - kada se činilo da će se eurozona raspasti, da će zemlje poput Grčke ili Španjolske bankrotirati i da će taj dio EU-a upasti u neku vrstu deflatorne spirale koja može dovesti do ekonomske depresije. Dok su se politički lideri eurozone tresli od straha, a zemlje poput Njemačke odbijale spašavati susjede koji su se borili, središnja banka pod Draghijem bila je jedina institucija koja je stajala kao brana na putu u katastrofu.
"On je predstavljao presudni faktor u vrijeme kada je rizik od rušenja ili urušavanja eurozone bio viši nego ikada", rekao je Ángel Talavera, vodeći ekonomist eurozone iz Oxford Economicsa, istraživačke tvrtke iz Londona. "Nakon Draghija, Europska središnja banka pretvorila se u nešto sasvim drugo."
S obzirom na to da je Draghiju preostalo još samo nekoliko mjeseci mandata, raste nelagoda zbog njegovog odlaska jer Europi prijete nove opasnosti, uključujući trgovinski rat, Brexit i znakovi ekonomske krize. Njegovo mjesto jedno je od nekoliko vodećih u Europskoj uniji, uključujući predsjednika Europske komisije, za koje se ljudi otimaju.
Političari se prepiru oko toga koje će zemlje dobiti koje prestižne pozicije, i to u kaotičnom procesu za kojega analitičari i investitori strahuju da neće iznjediriti vođu središnje banke s vještinama kao kod Draghija.
Osvrnimo se na to kako su se moći Europske središnje banke proširile pod Draghijem, kako je transformacija pomogla izdržati euro, koji izazovi mogu nastati u mjesecima i godinama koje dolaze - i zašto Draghi napušta scenu kao nevjerojatna superzvijezda među središnjim bankarima.
Draghi je ekonomist, školovan na MIT-u, bio je guverner Banke Italije, povukao je niz poteza monetarne politike koji su se nekoć smatrali nezamislivim za eurozonu.
Umjesto da jednostavno pokuša obuzdati inflaciju, tradicionalno jedini zadatak središnje banke, Europska središnja banka pod Draghijem je zapravo postala čuvar financijske stabilnosti i ekonomskog zdravlja u regiji. On je izumio nove načine da zadrži novac koji teče do pogođenih banaka i izmučenih zemalja kao što su Grčka, Španjolska, Italija i Portugal. Mjere su pomogle u otvaranju radnih mjesta i izvlačenju eurozone iz duboke recesije.
Nastavak na sljedećoj stranici...
Svoju poziciju preuzeo je u studenom 2011., ubrzo nakon što je grčka vlada okinula krizu priznanjem da je zemlja gotovo u stečaju. Panika se ubrzo proširila na zemlje poput Italije koje su također imale ogromne probleme s kreditima. Počevši od lipnja 2014., središnja banka poticala je kreditiranje u suštini plaćajući komercijalnim bankama da preuzmu gotovinu središnje banke, ali uz uvjet da taj novac posuđuju klijentima.
Draghi je također proglasio tzv negativnu kamatnu stopu. Banke koje su držale novac na svojim računima u središnjoj banci, bile su kažnjene, što je značilo pritisak na banke da umjesto toga daju zajmove. U tako velikoj ekonomiji nikada nitko nije iskušao tako neuobičajenu strategiju.
Počevši od siječnja 2015., središnja banka izdala je 2,6 tisuća milijardi eura, ili 2,9 tisuća milijardi dolara, u novom novcu koji je koristila za kupnju državnih obveznica kao način gušenja tržišnih kamatnih stopa.
Federalne rezerve u Sjedinjenim Državama već su koristile strategiju, poznatu kao kvantitativno popuštanje. No, mnogi ljudi u Europi su mislili da bi takvo kupovanje obveznica prekršilo zabranu tiskanja novca Europske središnje banke za financiranje vlada, što može uzrokovati inflaciju ako se zloupotrijebi. Draghi se nije složio i nastavio po svome unatoč sudskim izazovima. Središnja banka pobijedila je raznim bitkama po sudovima, a eurozona je izbjegla dugotrajnu krizu.
Tko god naslijedi Draghi imat će koristi od svog sada prokušanog arsenala monetarnih alata za borbu protiv kreditnih problema, te kao obranu od grabežljivih investitora i za potiskivanje bankarskih kriza.
Draghi, sada 71, pribran je čovjek, jakih živaca. Ako je osjetio strah, nikad ga nije pokazao. Vješt je komunikator, često je uspio smiriti nervozna financijska tržišta s nekoliko dobro odabranih riječi.
U srpnju 2012., kada je kriza koja je počela u Grčkoj postala kritična, Draghi je u Londonu rekao okupljenima da je središnja banka spremna učiniti "sve što je potrebno" za očuvanje eura.
Izraz takve odlučnosti - zapravo upozoravajući investitore da se ne klade protiv eura - kasnije je smatran prekretnicom.
Financijska će tržišta najvjerojatnije iskušavati je li i nasljednik od takvog materijala.
Ipak, Draghi ostavlja neke nedovršene poslove. Tijekom svog mandata, središnja banka nikada nije uspjela dosljedno inzistirati na inflaciji na službenom cilju od 2 posto, razinu koja se smatra optimalnom za rast. U svibnju je godišnja stopa inflacije iznosila 1,2 posto.
I dugo nakon što je Fed podigao cijene u Sjedinjenim Državama, referentna kamatna stopa Europske središnje banke i dalje ostaje na nuli. Draghi će okončati svoj mandat bez ikakvog nadzora nad povećanjem kamatne stope. Ovaj mjesec, vidjevši znakove usporavanja rasta, središnja banka priopćila je kako neće povisiti stope prije sredine sljedeće godine.
Članak je u cijelosti preuzet s New York Times