Grčka danas i službeno napušta sustav mjera za financijsko spašavanje koju su joj nametnuli kreditori iz Europske unije i Međunarodnog monetarnog fonda. To znači da se financijska agonija ove zemlje nije riješila nego se samo nastavlja. O tome kako se duboka kriza odrazila na svakodnevni život grčkih građana koji već godinama jedva spajaju kraj s krajem, kao i njihove priče o preživljavanju podsjećaju na priče prosječnih građana Hrvatske.
Kada je Dimitris Zafiriou prije dva mjeseca dobio novi prestižni posao s punim radnim vremenom plaća mu je bila polovicu onog što je primao prije grčke dužničke krize. Ipak, nakon godina bezuspješnih pokušaja da nađe stalni posao, to je ipak korak naprijed.
"Sada na kraju mjeseca našoj obitelji ostaje nula, ali i to je puno više od onog prije kad nismo mogli ni platiti račune", govori Zafiriou, 47-godišnji stručnjak za izgradnju metalne infrastrukture, sa smiješkom.
Grčka je na prekretnici jedne od najgorih financijskih kriza koje su pogodile Europu. U ponedjeljak Grci se više neće oslanjati na više od 320 milijardi eura za spas, i tako otvaraju put ka novoj eri financijske neovisnosti. Gospodarstvo polako počinje rasti, a europski čelnici proglašavaju kraj duge krize koja je gotovo uništila euro, piše The New York Times.
Ali cijena grčkog zaokreta bila je velika. Snažan pad, u kombinaciji sa skoro desetljećem oštrih smanjenja potrošnje i povećanja poreza da bi se smanjio minus u nacionalnim financijama, ostavio je više od trećine stanovništva od 10 milijuna ljudi, u siromaštvu, piše OECD.
Prihodi domaćinstava pali su za više od 30 posto, a više od petine ljudi ne mogu podmirivati osnovne životne troškove kao što su stanarina, struja i bankovni krediti. Trećina obitelji ima barem jednog nezaposlenog člana. A zapošljavanje trenutačno ima najvišu stopu u Europi.
"Svako društvo koje izgubi četvrtinu svoje ekonomije imat će mnogo socijalnih problema. Ali stvari se kreću prema naprijed i ljudi vide da napredujemo", govori Euclid Tsakalotos, grčki ministar financija.
Zafiriou je upravo izašao iz ciklusa konstantne potrage za poslom i sporadičnih prihoda. Kao i mnogim Grcima, i njegov život je zakompliciralo desetljeće obilježeno velikom nezaposlenošću, naglim smanjenjem plaća i vrtlogom osobnog zaduženja.
Novo stabilno gospodarstvo potaknulo je poslove grčkih građevinskih tvrtki pa je i on dobio posao. No njegova mjesečna plaća sad je 800 eura, što je daleko ispod 1500 koliko je dobivao prije u tvrtki u kojoj je radio 20 godina. Kad je krenula kriza, ta je tvrtka počela kasniti s plaćam, najprije dva, a zatim četiri mjeseca, što je postala uobičajena praksa mnogih poslodavaca.
Njegova supruga Sotiria ostala je sasvim bez plaće 2013. godine, nakon što je grčki lanac supermarketa, u kojem je radila, proglasio bankrot. Kupila ih je druga tvrtka i njezina mjesečna plaća pala je sa 1100 eura na 800. Bila je plaćena pola od onog što je dobivala nekad. Zafiriou kaže da on sam nije dobio nikad 13.000 eura koje mu je ostala dužna bivša tvrtka.
Obiteljski živoni troškovi i računi ubrzo su postali preveliki da bi ih uspjeli podmiriti. Više nisu mogli plaćati račune za struju, stanarinu za svoj dvosobni stan u Keratsini, radničkom predgrađu Pireja, nedaleko Atene. Jedino što ih je spasilo od izbacivanja iz stana, kao i tisuće Grka, bio je zakon koji je štitio korisnike kredita da im banke ne uzmu nekretninu na koju imaju kredit.
Obitelj je drastično smanjila troškove za odjeću i hranu, a morali su prekinuti i terapiju svojoj 13-godišnjoj kćeri Anamariji koja pati od disleksije. Da bi se domogli gotovine, Zafiriou je prodao obiteljsku zlatninu i nakit, osim križića koji je Anamarija dobila za krštenje.
S novim poslom, koji je dobio, čini mu se da je budućnost svjetlija. Par je ponovno uzeo logopeda za Anamariju, a Zafiriou ne mora više tražiti u trgovinama najjeftinije namirnice i meso. Primarno je da vrati nagomilane dugove što je prije moguće, čak i ako im zbog toga na kraju mjeseca ne ostane više ni cent.
"U Grčkoj su se stvari pokrenule. Ali to ne znači da se sve promijenilo na bolje", kaže on.
Čak i nakon bailouta, Grčka mora nastaviti sa stezanjem remena još dugo godina, sve dokle god vjerovnici imaju monitoring nad njihovom fiskalnom disciplinom i napretkom strukturnih reformi. Premijer Alexis Tsipras obećao je da će pomoći onim najugroženijima s većom socijalnom pomoći i plaćama, kao i smanjenjem poreza kako bi povećao stopu zaposlenosti. Stopa zaposlenosti pala je s 28 na 19,5 posto ali je još uvijek najveća u Europi.
Tsipras želi stvoriti zamah nakon što je prošle godine gospodarstvo poraslo za 1,4 posto, te se polako oporavlja od recesije nakon velike depresije u SAD-u. Grčka ostvaruje proračunski višak umanjen za plaćanje kamata na još uvijek ogroman dug. Tsipras nastoji ponovo prodati grčke obveznice na financijskim tržištima u roku od dvije godine.
To na neki način daje nadu da je kriza ipak pri kraju. U pirejskoj luci, blizu Zafiriuovog stana, tisuće turista krcaju se na trajekte kako bi uživali na godišnjem odmoru i sunčanim grčkim otocima, nakon što su posjetili Akropolu.
Turizam pomaže ekonomskom rastu. Mali poduzetnici počinju koristiti turističke gužve da nešto zarade, a građevinske tvrtke ponovno dobivaju poslove.
Ostali poslovi stvaraju se prodajom roba izvan grčkog tržišta, potičući rast izvoza koji sad čini trećinu gospodarske aktivnosti.
U prodavaonici "Bright Special Lighting", sredovječni proizvođač industrijskih i kućnih rasvjetnih sustava, vlasnik Nikos Vasiliou okrenuo je polovicu svoje proizvodnje prema klijentima koji si to mogu priuštiti, uključujući Googleovo europsko sjedište u Irskoj i dućane Vodafonea u Parizu.
Gospodin Vasiliou rekao je da je prošle godine poslovao s profitom prvi put nakon krize, a zaposlio je i 25 ljudi u tvrtki u kojoj je radilo njih 143. Svi osim njih 10 su u stalnom radnom odnosu s prosječnom mjesečnom plaćom od 1100 eura - što je pristojna plaća u ovim uvjetima.
Ipak, za veliku većinu radnika, grčko tržište rada ostaje vrlo teško okruženje.
Kako bi gospodarstvo učinilo konkurentnijim, grčki vjerovnici, a to su - Međunarodni monetarni fond, Europska središnja banka i Europska komisija - postavili su uvjete štednje koji uključuju suspendiranje kolektivnih ugovora, te lakše otpuštanje radnika. Plaće u javnom i privatnom sektoru pale su više od 20 posto. Mjesečna minimalna plaća smanjena je na 586 eura u 2012. godini, druga najniža u eurozoni gdje je to 751 €.
Danas se najviše poslova plaća minimalcem. Pola uključuju povremeni i poslovi na pola radnog vremena. Iako to pomaže smanjenju nezaposlenosti, mnogi zaposlenici u privatnom sektoru zarađuju manje od granice siromaštva, izvještava OECD, jer skoro pola grčkih obitelji ima dvoje djece.
Ostali rade prekarne poslove bez ugovora i bilo kakve sigurnosti, dok poslodavci izbjegavaju plaćanje prekovremenih sati i zdravstvenog i mirovinskog osiguranja.
Sve je to znak trnovitog puta grčkog oporavka, čak i onima koji rade puno radno vrijeme. Zafiriou radi od početka lipnja, ali mnogi koji imaju stalni posao obično dobiju otkaz prije nego napune godinu dana neprekidnog rada, jer poslodavci znaju da će im nakon tog roka teže dati otkaz.
Gruzija Pavlioti - 50 godišnjakinja, samohrana majka obratila se Praksisu, humanitarnoj organizaciji koja pomaže onima koji su u najvećim problemima.
Pavlioti, bivša je supervizorica u jednoj agenciji za istraživanje javnog mnijenja i nikad nije ni pomislila da bi joj trebala socijalna pomoć. Njezina kći rodila se početkom krize i do trenutka kad joj je završio porodiljni tvrtka je smanjila broj zaposlenih i više nije mogla naći drugi posao. I suprug je ostao bez posla, a radio je kao zaštitar. Financijski im je gubitak uništio brak, pa je podnijela zahtjev za razvod - nešto što je među Grcima od početka krize postalo uobičajeno i vrlo često.
Na kraju je počela raditi neformalne poslove - čišćenje po kućama i njegovanje starijih osoba, što uključuje i mijenjanje pelena.
"Nisam mogao vjerovati da sam pala tako nisko. To je potpuno uništilo moje samopouzdanje i sliku koju sam imala o sebi", rekla je gospođa Pavlioti.
Praksis nudi savjetovanje o zaposlenju, kao i psihološku i financijsku potporu. Još uvijek nije dovoljno. Kao samohrana majka, gospođa Pavlioti treba sustavnu financijsku pomoć države za dijete, ali još nije došla do toga jer je razvod u tijeku i još nije službeno razvedena.
Što duže ostaje izvan formalnog tržišta rada, to je teže vratiti se. Nedavno je počela raditi kao baby-sitterica s fleksibilnim radnim vremenom, a od toga zaradi oko 450 eura mjesečno što je dovoljno za plaćanje režija i najma stana, ali ništa više od toga.
"Nama bailout neće ništa promijeniti. Mi ne živimo, samo preživljavamo", kaže Pavlioti.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Samo retardirani optimist može tvrditi da smo izašli iz krize.350000 radnosposobnih je u 5 godina otišlo na rad uinozemstvo,pa ljepše izgleda registrirana nezaposlenost.A šta sa 400 općina viška i stotinjak gradova-sumnjam da svi volontiraju.....Političarima na svim razinama po kratkom postupku ... prikaži još! treba suditi zbog veleizdaje-od 1992. do današnjeg dana-otprilike kao u NR Kini.