Koštalo ga je jednu funtu da razotkrije jedan od najvećih svjetskih skandala s pranjem novca. Howard Wilkinson, britanski bankar u estonskoj podružnici Danske banke, primijetio je u jednom trenutku da je izvjesna tvrtka iz Londona, koja je skoro svakodnevno prebacivala po milijun dolara, u poreznoj prijavi ustvrdila pred vladom Velike Britanije da nema nikakvih prihoda ni imovine. Wall Street Journal otkriva da je toliko, jednu funtu, koštalo Wilkinsona da skine izvještaj o tome.

Nije mu odmah sinulo da su stvari tako loše. Trajalo je neko vrijeme dok nije počeo kopati. Trebalo je još pet godina da njegov bivši poslodavac, Danske bank, objavi da je kroz estonsku podružnicu prošlo ukupno 230 milijardi ruskog novca, pa i iz drugih bivših sovjetskih republika, kako bi se novac oprao. Riječ je o tolikom iznosi da je on jednak cjelogodišnjem ukupnom profitu u Rusiji. Danskoj je jako oštećena reputacija jedne od najtransparentnijih zemalja svijeta, odnosi s Rusijom još su napetiji, Danske bank na burzama je izgubila pola svoje vrijednosti.

KOLEGIJALNOST Kako su iznijeli 150 milijardi dolara iz Sovjetskog saveza

Direktor je dao ostavku. Što se šire slike tiče, danas se diljem Europe vlade pitaju nisu li neke od banaka po EU financijsku krizu uspjele preživjeti zato što su se bavile takvi stvarima. Slučaja s Danske banke prihvatilo se i američko ministarstvo pravosuđa, ministarstvo financija, čak i regulatorna burzovna tijela. Banci prijete visoke kazne, čega se užasavaju dioničari, a stvar je još i luđa jer u banci sada kažu da nemaju pojma čije su sve milijarde prošle tijekom skoro jednog desetljeća kroz njihove račune. Wilkinson sada ima 47 godina i u svom domu u Engleskoj kaže da nije mogao ni sanjati kakvih razmjera je skandala u koji je prvotno ubo.

"Ako želite prati novac, sve što vam treba je neka opskurna podružnica banke s dobrim imenom. I nitko vas neće ništa pitati", objasnio je recept.

Wall Street Journal se posebno pobrinuo proanalizirati stotine stranica dokumenata Danske banka i obaviti mnoštvo intervjua kako bi objasnio kako je taj cjevovod za pranje novca mogao tako dugo ostati u pogonu. Sa svoje strane, Danske bank sada čini što može, u priopćenju poručuju da im "nipošto nije bila namjera na ikoji način voditi takav biznis".

Izvršni direktor najveće banke u Danskoj, Peter Straarup, mislio je da će tog dana poginuti na letu za Kopenhagen. U kabini je pao tlak, avion je stotinama metara ponirao rušeći se prema Baltičkom moru, a onda je pilot uspio prizemljiti putničku grdosiju, pričao je Straarup što mu se dogodilo 2006. Tada se vraćao iz Helsinkija kako bi objavio da će Danske bank preuzeti tamošnji Sampo bank s oko milijun klijenata.

Posao je uključivao i slabo spominjanu podružnicu u Estoniji čije se sjedište nalazilo u šestokatnici, bivšoj tvornici u kojoj je prvo Hitler imao svoju tvornicu za radio opremu, a Sovjeti potom svoju za proizvodnju dijelova za tenkove. Komunizam je pao, nova banka, Eesti Forekspank, preuzela je zgradu. Tijekom posjeta 2006. zamjenik predsjednika ruske središnje nacionalne banke Andrej Kozlov, koji je upravo proganjao pranje novca, požalio se estonskim službenicima da ta banka, koja je stalno mijenjala vlasništvo, servisira utajivače poreza i klijente koji imaju veze s korupcijom.

Tri mjeseca poslije upucali su ga dok je išao s nogometne utakmice. Nadležni sud u Rusiji je presudio da je ubojstvo naručio biznismen nezadovoljan njegovim istragama. Dva mjeseca nakon toga, u studenom 2006., Danske bank dogovorila je kupnju Sampo bank koja je bila vlasnica ove banke. Wilkinsona su zaposlili nekoliko tjedana poslije. Ispalo je da je taj mladi čovjek koji je diplomirao na Oxfordu sa svojim odjelom od devet zaposlenih u kutku četvrtog kata poslovao luđačkom brzinom.

Milijuni dolara u valutama i vrijednosnicama dnevno su se kotrljali. U godinama poslije financijske krize neke europske banke su bile jako uzdrmane, Danske bank je opstajala uz pomoć države, ali je estonska podružnica imala visoke rezultate za tako malu zemlju. Wilkinsonu nije bilo baš sasvim jasno što se događa s poslom. 90 posto profita estonske podružnice, pokazalo se kasnije iz internog dokumenta, dolazilo je iz odjela na trećem katu, gdje se poslovalo s računima stranih klijenata.

Cherie Blair Brani Gazdu i diktatore - porijeklo novca je ne zanima

Većinom su bili Rusi, nisu poslovali u Estoniji i nije bilo baš jasno zašto posluju preko te banke. Mnogi od njih podizali su pristigli novac samo nekoliko dana, nekad i samo nekoliko sati nakon što bi novac stigao. Wilkinsonov posao je bio poslovanje s tim transakcijama, najviše mešetarenje devizama i vrijednosnim papirima.

"Dobar, lagani novac", nazivao ga je.

Prvi put se uznemirio pet godina poslije kad su mu kolege otišli na odmor u ljeto 2012. Mladi knjigovodstveni menadžer zamolio ga je da mu pomogne s papirologijom za britanskog klijenta. Bio je to Lantana Trade LLP, registriran u predgrađu Londona, odmah vrata do dućana sa željezarijom. Ispalo je da je preko estonskog ogranka proslijedio 480 milijuna dolara u pet mjeseci. Wilkinson je skinuo pregled poslovanja tvrtke i ispalo je da stoji da tvrtka u vlasništvu ima ravno nulu.

Mislio je da je to samo pogreška u izvještaju i zaboravio na to. Godinu poslije, u rujnu 2013., viši bankovni službenik rekao je da Lantana više nije klijent. Doznao je i to da je jedan od vlasnika Lantane rođak Vladimira Putina.

"Stalno mi je bilo na umu da tu nešto nije kako treba", pričao je Wilkinson.

Nastavak na sljedećoj stranici...

Takvi rezultati iz Estonije lansirali su visokog, elegantnog, sjedokosog bankara nekoliko razina iznad Wilkinsonove, u vrh popularnosti u hijerarhiji Danske bank. Thomasa Borgena nazivali su "alfa mužjakom". Estonska podružnica bila je točka ponosa uprave Danske bank, a u upravi su govorili da je to "Borgenova bebica". No, 2010. Straarup se kao izvršni direktor počeo brinuti zbog tako puno transakcija prema Rusiji kroz tu podružnicu.

Magazin Barron's počeo se kod banke raspitivati oko mogućnosti da podružnica u Estoniji ima veze s krijumčarenjem oružja za Sjevernu Koreju preko Tajlanda. Mjesecima poslije Straarup je pitao Borgena je li on opušten zbog tolike izloženosti klijentima koji nemaju veze s Estonijom, a ovaj mu je odgovorio da je sasvim opušten. Ispalo je da mnogi od stotina tisuća ljudi koji su u Rusiji na crnoj listi kao osumnjičeni za financijske zločine, klijenti podružnice u Estoniji, barem se tako žalila središnja banka Rusije Financijskoj nadzornoj službi Estonije (FSA).

Megaoperacija Novac ruske mafije - velike banke 'oprale' 20 milijardi

SA je imala samo dva službenika za kontrolu pranja novca. Usto joj je prioritet bio veće banke od ove podružnice. A i najveće kazne u Estoniji za pranje novca su bile 32.000 eura. Nadalje, EU je imala direktive koje su otežavale FSA upad u Danske banke bez odobrenja danskih vlasti. Unatoč svemu tome estonski FSA je posumnjao, slao je danskim kolegama pisma od 2007. do 2014., svaki put sve brutalnija. Na kraju su bila vrlo oštra.

U međuvremenu, krajem 2012. Danske banke je dobio podršku danskog FSA u širenju posla na SAD. Tako se došlo do 2013. kada je Borgen postao šef Danske bank, na glasu kao onaj koji postiže te ogromne zarade. Na sastanku Europske uprave za banke sa službenicima sa samog vrha s cijelog kontinenta, vikalo se. Estonci su vikali preko prostorije da se kroz njihovu zemlju pere novac, a da Danska, iako član NATO-a, to ne zaustavlja.

"Jednostavno rečeno, popizdili smo", prisjećao se Raul Malmstein, tadašnji glavni financijski nadzornik iz Estonije.

Na Božić 2013., dok je gledao kći kako otvara poklon, Wilkinson je pomislio da možda ona tvrtka Lantana nije radila nešto krivo. Dan poslije potrošio je još jednu funtu da bi skinuo s interneta izvještaj po kojem je banka 31. svibnja 2012. imala na računu 15.689 funti. A tog dana banka je imala upisano da je tvrtka uplatila milijun dolara na račun Danske bank. Brzo je upozorio centralu u Danske bank da je na djelu teški prekršaj, da banka možda čini kazneno djelo.

Računao je da će odmah krenuti istraga, da će biti puno rukovanja i čestitanja. Tek dva dana poslije nazvao ga je jedan od službenika da mu zahvali na javljanju i vrlo kratko kaže da će se to odmah istražiti. U prvim tjednima 2014., a banci je sada na čelu bio Borgen kao direktor, uprava se nije previše bavila prijavom Wilkinsona. Imali su problema s time što je JP Morgan Chase & Co odbio primati dolare od estonske podružnice, zabrinut da je riječ o posljedici pranja novca s računa stranaca.

Slično se događalo i s nekim drugim europskim bankama. Predlagali su estonskoj podružnici da zamrzne račune nekih novih klijenata, smatrajući ih preriskantnima. Borgen je predložio plan: prodajmo podružnicu. Dva dana poslije uprava je primila novi mail od Wilkinsona; provjerio je još tri klijenta i sva tri su imali krivotvoreni prikaz vlasništva i prijave prihoda. U Estoniji ga je voditelj podružnice jednom prilikom napao da "nisu oni policija".

Konačno, jednog dana u veljači 2014. estonska vlada poslala je inspektore u zgradu, bez dozvole Kopenhagena, i odnijela je tisuće dokumenata. Uskoro su imali izvještaj na 340 stranica o prekršajima. Izvještaj je, međutim, bio na estonskom i trebalo je još tri godine za prijevod na engleski i danski. Za to vrijeme su unutar Danske bank napokon pokrenuli internu istragu. Ispalo je da prema dokumentima ne mogu identificirati prave izvore novca koji je išao preko estonske podružnice, pa je to značilo da podružnica djeluje protiv zakona o pranju novca.

Offshore poslovanje Što je točno Panama Papers i što o tome morate znati...

Izvještaj je rekao i to da je u jednom trenutku šef za međunarodno poslovanje rekao svojim službenicima da to ne provjeravaju prave vlasnike kompanije jer bi "to moglo prouzročiti probleme klijentima ako bi ruske vlasti zatražile informacije". U ožujku 2014. Wilkinson je provjerio još 12 klijenata i sve je prijavio britanskim vlastima. Nije mogao pronaći niti jednoga koji bi danskim vlastima točno prijavio svoje poslovanje. A onda se ispostavilo da je interni istražni izvještaj uprava zadržala.

Ubrzo je kolega rekao Wilkinsonu da su mu u Estoniji iz tvrtke prisluškivali telefon. Odlučio je dati otkaz i rekao im da će sve prijaviti estonskoj policiji ako oni neće. Samo koji sat poslije nazvali su ga i uvjeravali da u Kopenhagenu na tome rade punom parom. Ispalo je na kraju da podružnicu nisu uspjeli prodati, iako je Borgen to najavljivao. Ispalo je da se posao sa sumnjivim klijentima nastavio još cijelu jednu godinu.

A onda, 2015., Bank of America i Deutsche Bank, objavili su da s estonskom podružnicom više neće poslovati u dolarima zbog sumnji u pranje n ovca. Nešto poslije Danske bank je zamrznula tisuće računa. Početkom 2017. danske novine Berlingske objavile su izvještaj u kojem opisuju shemu pranja novca u Estoniji za Danske bank. Borgen i dalje nije htio odstupiti s čela banke, danski istražitelji uspjeli su locirati oko polovice od podružničinih 15.000 klijenata i ispalo je da je većina sumnjiva.

Tako se došlo do procijenjenog iznosa od 200 milijardi eura opranog novca. Samo, sav taj novac odavno je već nestao u labirintima off shore tvrtki. Borgenu se nije dogodilo ništa. Jedini koji su optuženi bili su deseci nižih službenika. Što se Wilkinsona tiče, da je sve prijavio američkim vlastima, imao bi po zakonu pravo na dio globe koju bi platila banka. Ali, ne postoje naznake da je to doista i učinio.