Razotkrili: Mafija uzima novac od poticaja za poljoprivredu
U doba komunizma poljoprivrednici su radili na poljima koja se kilometrima protežu oko grada zapadno od Budimpešte, žanjući pšenicu i kukuruz za vladu koja im je ukrala zemlju. Danas njihova djeca crnče za nove gospodare, grupu oligarha i političkih gazda koji su zaplijenili zemlju preko mutnih ugovora s mađarskom vladom. Proveli su moderan zaokret prema feudalnom sustavu, dajući posao i pomoć onima koji su im odani i kažnjavajući pobunjenike.
Te veleposjedničke barune, kako ispada, financira i osnažuje Europska unija. Svake godine blok 28 zemalja isplaćuje 59 milijardi eura subvencija poljoprivrednicima širom kontinenta kako bi se održala europska proizvodnja i ruralne zajednice. No, u Mađarskoj i većem dijelu srednje i istočne Europe većina posjeda u rukama je povezanih moćnika. Samo je prošle godine premijer Češke prikupio desetke milijuna eura subvencija.
Subvencije su osigurale mafijašku otimačinu zemlje u Slovačkoj i Bugarskoj. Europski poljoprivredni program, sustav koji je bio ključan za formiranje Europske unije, sada koriste iste one antidemokratske snage koje iznutra prijete bloku. To je zato što vlade u Srednjoj i Istočnoj Europi, od kojih mnoge vode nacionalistički populisti, imaju široke ovlasti pri raspodjeli subvencija, koje financiraju porezni obveznici diljem Europe.
Usto, cijeli je sustav zaogrnut tajnosti. Istraga New York Timesa kroz devet zemalja tijekom skoro cijele 2019. godine, otkrila je sustav namjerno netransparentnih subvencija, što grubo narušava ekološke ciljeve Europske unije, a oslanja se i pogoduje korupciji. Europska mašinerija u Bruxellesu omogućava ovu grubu korupciju jer bio suočavanje s njom značilo promjenu programa koji pomaže održavanju nesigurne unije na kakvom takvom okupu.
Europski čelnici ne slažu se oko mnogih stvari, ali svi računaju na izdašne subvencije i izrazitu diskreciju pri trošenju. Uključivanje sustava u suzbijanje zloupotrebe u novijim članicama moglo bi poremetiti političku i ekonomsku situaciju na cijelom kontinentu. To je razlog zašto u nacrtu zakona o obnovi poljoprivrednih gospodarstava ove godine fokus Bruxellesa nije na iskorjenjivanju korupcije ili pooštravanju kontrola.
Umjesto toga, zakonodavci nastoje nacionalnim čelnicima dati još i veće ovlasti u načinu na koji troše novac – upravo nasuprot preporukama internih revizora. Ovaj je program najveća stavka proračuna Europske unije, čini 40 posto rashoda i to je jedan od najvećih programa subvencija na svijetu. Pa ipak, neki zastupnici u Bruxellesu koji pišu i glasaju o politici poljoprivrednih gospodarstava, priznaju da često nemaju pojma kamo novac ide.
edno od mjesta na koja novac odlazi nalazi se u županiji Fejer, zavičaju mađarskog populističkog premijera Viktora Orbana. Orban, ikona ekstremne desnice Europe i protivnik ujedinjene Europe, rado prihvaća novac Europske unije. Istraga Timesa otkrila je da on koristi europske subvencije kao sustav nagrađivanja kojim bogati prijatelje i obitelj, štiti svoje političke interese i kažnjava suparnike.
Orbanova vlada prodala je na aukcijama tisuće hektara državne zemlje članovima premijerove obitelji i bliskim suradnicima, uključujući jednog prijatelja iz djetinjstva koji je postao jedan od najbogatijih ljudi u državi, otkrila je istraga Timesa. Oni koji kontroliraju zemlju, zauzvrat, ostvaruju milijunske subvencije od Europske unije.
Veliki novinarski istraživački projekt
"To je apsolutno korumpiran sustav," rekao je Jozsef Angyan, koji je svojedobno bio Orbanov tajnik za ruralni razvoj.
Subvencioniranje u županiji Fejer nije se trebalo dogoditi. Od ranih dana Europske unije poljoprivredna politika imala je iznimnu važnost kao sustav javne dobrobiti. U SAD-u bi najbliži ekvivalenti tome bili socijalno osiguranje ili Medicare, ali nijedno od toga odredba upisana kao sveti tekst u osnivačkim dokumentima zemlje. Europska unija na subvencije za poljoprivredu troši triput više nego SAD, ali kako se sustav proširio, nije ju dosljedno slijedila odgovornost pri trošenju tog novca.
Nacionalne vlade neke podatke o primateljima objavljuju, ali najveći korisnici potpora kriju se iza složenih vlasničkih struktura. Iako su poljoprivrednici dijelom plaćeni na temelju površine zemljišta, podaci o imovini čuvaju se u tajnosti, što otežava praćenje grabeža i korupcije. Europska unija održava glavnu bazu podataka, ali je, navodeći probleme pri preuzimanju traženih informacija, odbila dostaviti tražene podatke The Timesu.
Kao odgovor, Times je sastavio vlastitu bazu podataka koja se, iako nepotpuna, nadopunjava na javno dostupne informacije o plaćanju subvencija. To uključuje korporativne i državne zapise; podatke o prodaji i zakupu zemljišta; dokumenti koji su procurili, te neobjavljene zemljišne knjige nabavljene od zviždača i istraživačkih novinara. Times je dokazao veleposjedničke makinacije sa zemljištem i ogromna pogodovanja pojedincima.
Istraga Timesa uključivala je mađarske novinare i druge koji su kopali po materijalima usprkos pritisku na medije Orbanovih vlasti. EU svoj program subvencija slavi kao ključan za sigurnost mreže poljoprivrednika. Međutim, istraživanja pokazuju da čak 80 posto novca odlazi na račune 20 posto najbogatijih primatelja. A neki od njih taj su novac koristili za okrupnjavanje političke moći. U Češkoj je politički najviše pozicionirani primatelj subvencije Andrej Babis, poljoprivrednik milijarder, koji je ujedno i premijer.
Analiza Timesa utvrdila je da su njegove tvrtke u Češkoj Republici prošle godine prikupile najmanje 42 milijuna dolara poljoprivrednih subvencija. Babis, koji je negirao bilo kakvo kršenje zakona, predmet je dviju revizija sukoba interesa samo ove godine. Češka vlada posljednjih je godina uvela pravila koja olakšavaju velikim kompanijama - onim najvećima - primanje više subvencija.
"Europska unija isplaćuje tolike novce oligarhu koji je ujedno i političar", rekao je Lukas Wagenknecht, češki senator i ekonomist koji je radio za gospodina Babisa. "A što je rezultat? Imate najmoćnijeg političara u Češkoj i u potpunosti ga podržava Europska unija."
U Bugarskoj su subvencije postale izvor bogatstva poljoprivredne elite. Bugarska akademija znanosti otkrila je da 75 posto poljoprivrednih subvencija toj zemlji završava u rukama oko 100 subjekata. Ovog proljeća vlasti su provele racije diljem zemlje koje su otkrile korupcijske veze između vladinih dužnosnika i poljoprivrednika. Jedan od najvećih proizvođača brašna u zemlji optužen je za prevaru u vezi s subvencijama i čeka suđenje. U Slovačkoj je glavni tužitelj objavio postojanje "poljoprivredne mafije".
Mali poljoprivrednici prijavili su da su ih tukli i iznuđivali zbog zemljišta na koje su se dobivale subvencije. Novinar Jan Kuciak ubijen je prošle godine dok je istraživao talijanske mafijaše koji su se infiltrirali u poljoprivrednu industriju, zarađivali na subvencijama i gradili veze s moćnim političarima. Unatoč tome, predložene reforme se često zanemaruju ili izbjegavaju u Bruxellesu i mnogim drugim europskim glavnim gradovima.
Dužnosnici Europske unije odbacili su izvještaj iz 2015. godine u kojem se preporučuje pooštravanje pravila o subvencioniranju poljoprivrednih gospodarstava kako bi se zaustavio grabež zemljišta po Srednjoj i Istočnoj Europi. Europski parlament odbacio je prijedlog zakona koji bi zabranio političarima da imaju koristi od subvencija o kojima odlučuju. Čak i najviši dužnosnici odbacuju tvrdnje o postojanju prijevara.
U Bruxellesu se mnogi prave da problema nema
"Imamo gotovo neprobojan sustav", rekao je Rudolf Mögele, jedan od najviših europskih poljoprivrednih dužnosnika u intervjuu početkom ove godine.
I dok revizija uspijeva uhvatiti krivce u pojedinim incidentima izravnih prevara, iskorjenjivanje legalizirane korupcije i samovolje puno je teže. EU se rijetko se miješa u nacionalne poslove, respektirajući pritom nacionalne izabrane dužnosnike.
Malo je koji državnik pokušao u tako velikim razmjerima i tako drsko iskorištavati sustav subvencija kao Orban u Mađarskoj. On u svojim govorima lažno tvrdi da Bruxelles želi ukinuti pomoć poljoprivrednim gospodarstvima kako bi je preusmjerio u u dovođenje migranata, te da je samo on to u stanju spriječiti. Poljoprivrednici koji kritiziraju vladu ili sustav subvencija kažu da im vlasti u Budimpešti ukidaju potpore ili da ih naprosto uvode iznenade revizije i neobične inspekcije zaštite okoliša, što je zapravo sofisticiran progon i zastrašivanje na tragu onih iz doba komunizma.
"Ovo sad nije baš kao da vam noću dođe automobil i odvedu vas", rekao je Istvan Teichel, koji obrađuje malu parcelu u rodnom okrugu "Ovo je puno dublje."
Jedan od onih koji se usprotivio, podigao glas protiv, bio je Angyan, bivši tajnik za ruralni razvoj. Veseo, sivooki seoski ekonomist s nestašnim osmijehom, Angyan se prometnuo u rijetkog borca za prava malih poljoprivrednika. Na početku svog rada u Orbanovoj vladi, smatrao ga je reformatorom, da bi na kraju ostao bijesan i razočaran. Prekontrolirao je ruralne krajeve i popisao sumnjive vladine poslove sa zemljištima i maltretiranje malih poljoprivrednika. Da bi odjednom nestao iz javnog života.
Da bismo razumjeli kako čelnici poput Viktora Orbana iskorištavaju najveći europski program subvencija, potrebno se vratiti 15 godina, u doba kad je Mađarska prštala od optimizma zbog promjena. U trenutku koji je značio trijumf Zapada u Hladnom ratu, Europska unija je 1. svibnja 2004. službeno primila u članstvo veliki dio srednje i istočne Europe. Mađarska, Češka, Poljska i Slovačka – sve redom bivši sovjetski sateliti - bili su među 10 država koje su se tog dana pridružile tom bloku (Rumunjska i Bugarska pridružile su se tri godine kasnije).
U tom dobu slavlja Orban se nalazio u političkom čistilištu. Bio je premijer koji je pomagao Mađarskoj da uđe u uniju, da bi odjednom shvatio da birači odbacuju i njega i njegovu stranku Fidesz na izborima 2002. U tom je trenutku uočio jednu od prvih protestnih skupina koja se pojavila u novoj Mađarskoj: poljoprivrednike. Mađarski poljoprivrednici su u masovnim demonstracijama 2005. zakrčili uske ulice Budimpešte. Nisu se protivili članstvu u Europskoj uniji. Daleko od toga.
Ali su, kao novi europski građani, tražili subvencije koje bi im bile prihvatljive u skladu s blokovskom Zajedničkom poljoprivrednom politikom (CAP), ali uplate nisu stizale. Ljevičarska vlada u Mađarskoj bila je previše neorganizirana i nespremna. Europske subvencije trebale su biti brdo novca za poljoprivrednike naviknute na komunističku štednju. Program je osmišljen nakon Drugog svjetskog rata kako bi se poljoprivrednicima povećale plaće i potaknula proizvodnja hrane u zemljama članicama.
S vremenom je to postalo ključna poluga u stvaranju ekonomije bez granica koje će prerasti u modernu Europsku uniju. Europski čelnici nisu mislili da će uvođenje u članstvo bivših sovjetskih satelita ići bez problema, ali nisu mogli niti slutiti razmjere potencijala da subvencije odu u korupciju takvih dimenzija. Program se u suštini provodio tako da se poljoprivrednike plaća uglavnom na temelju toga koliko hektara obrađuju. Tko kontrolira najviše zemlje, dobije najviše novca.
I srednja i istočna Europa imale su puno zemlje, velik dio još je bio u državnom vlasništvu kao naslijeđe komunizma. Europski dužnosnici blisko su surađivali s tamošnjim vladama na pitanjima poput ispunjavanja standarda testiranja hrane ili kontrole granica, ali ne i subvencijama, na to su se obazirali tek rubno.
"Mislili su da će nas promijeniti", rekla je Jana Polakova, češka agronomkinja. "Nisu bili pripremljeni za nas."
Orban je je nagovijestio što će se dogoditi još i prije nego što se Mađarska pridružila EU. Prije nego je izgubio izbore 2002., Orban je prodao 12 poljoprivrednih poduzeća u državnom vlasništvu, koja su postala poznata kao "Dvanaestorica žigosanih", skupini politički povezanih kupaca. Kupci su dobivali povoljne ponude i ekskluzivna prava na zemlju na 50 godina, što se uklapalo u pravila o subvencijama kada je Mađarska ušla u EU dvije godine kasnije.
Novi feudalizam
"Ovo je ortačka ekonomija, gdje prijatelji i politički saveznici imaju poseban tretman", rekao je Gyorgy Rasko, bivši mađarski ministar poljoprivrede. "Orban nije izmislio sustav. On to samo radi učinkovitije."
Dok nije bio premijer, tijekom osam godina, Orban je promatrao proteste poljoprivrednika u Budimpešti i vidio kolika je potencijalna politička i ekonomska snaga subvencija na selu. Zaintrigirao ga je i čovjek koji je uspješno nastupao u ime prosvjednika: Jozsef Angyan.
Nakon pada komunizma, Angyan je promovirao održivi razvoj malih zemljoposjednika na selu. Osnovao je program zaštite okoliša na jednom od najprestižnijih svjetskih sveučilišta i pomogao u izgradnji organske farme "Kishantos" sa 1100 hektara za uzgoj pšenice, kukuruza i cvijeća.
"Želio je pomoći lokalnim poljoprivrednicima", rekao je Teichel, poljoprivrednik iz okruga Fejer, koji je naveo da je gospodin Angyan rijedak primjer uspješnog malog farmera na selu u kojem su korumpirani političari vodili "lopovsku ekonomiju."
Osam godina nakon što je izgubio funkciju, Orban se 2010. kandidirao za premijera i usmjerio se na osvajanje glasova na selu. Angyan je sada bio zastupnik u parlamentu, a njegove veze s poljoprivrednicima osiguravale su mu politički utjecaj na selu. Orban ga je zato pozvao u svoj skromni dom zapadno od Budimpešte. Bilo je hladno jutro u veljači i Angyan je došao prehlađen. Orban je napravio čaj na peći na drva i dva sata su njih dvojica razgovarala o budućnosti mađarskih farmi.
Angyan je zamislio vladu koja bi malim poljoprivrednicima dala veći politički i ekonomski utjecaj. Orban je nedvosmisleno rekao da želi provesti Angyanove ideje, te mu je ponudio mjesto tajnika za ruralni razvoj.
"Kad Orban govori, on govori jako uvjerljivo", rekao je Angyan. "Čovjek mu povjeruje. Povjerovao sam mu i ja. "
Nakon premoćne pobjede Orban je djelovao jako brzo, ali ne baš onako kako je Angyan računao da će se dogoditi. Angyan je predlagao da vlada sva zemljišta u svom vlasništvu da u zakup malim i srednjim poljoprivrednicima. Ali Orban je umjesto toga odlučio dati u zakup ogromne površine obradivog tla skupini svojih saveznika, iz čega je Angyan shvatio da će takav plan pretvoriti selo u područje pod vlasti Orbana, Fidesza i njegovih saveznika. Također je znao da će se europske subvencije dijeliti po principu veličine zemljišta, da će se proširiti jaz između bogatih i siromašnih i olakšati onima na vrhu da učvrste svoju vlast.
"Nisam imao apsolutno nikakve šanse da provedem ono što sam želio učiniti", rekao je Angyan.
Godine 2011. nova vlada Orbana počela je davati u zakup javno zemljište. U početku su dužnosnici rekli da će samo lokalni, mali farmeri biti prihvatljivi za zakup. No parcele su u konačnici otišle politički povezanim pojedincima koji su u nekim slučajevima bili jedini ponuditelji na aukcijama. Do 2015. godine stotine tisuća hektara javnog zemljišta ustupljeno je u zakup, a velik dio toga otišao je ljudima bliskima Fideszu, otkrivaju podaci.
Novi zakupci plaćali su vladi niske cijene zakupa čak i nakon što su dobili europske subvencije. Posao je izazvao oštre kritike u lokalnim medijima, ali obični su farmeri ostali tihi unatoč tome tome što su ih preskočili. Primjerice, moćni zastupnik Fidesza, Roland Mengyi, samog je sebe uvukao u postupak zakupa u okrugu Borsod-Abauj Zemplen, gdje je jedan od njegovih suradnika dobio najam za više od 1200 hektara. O kakvoj je osobi kod Mengyija riječ pokazuje da je samog sebe nazivao "lord Voldemort".
Kasnije je osuđen i osuđen na zatvor u jednom zasebnom slučaju korupcije u vezi s europskim subvencijama. Nagla politička promjena Orbana ostavila je Angyana razočaranog i s osjećajem da je izdan. Napustio je vladu 2012., ali ostao je u Parlamentu, gdje je nastavio zastupati svoju viziju unatoč vladajućoj većini Fidesza.
Na sastanku iza zatvorenih vrata početkom 2013. Angyan se suočio s Orbanom pred premijerovim saveznicima od najvećeg povjerenja u parlamentu.
"Uništit ćete selo!", prisjetio se Angyan da je tada rekao Orbanu.
"Vi ste mutikaša", uzvratio je Orban Angyanu. "Napustili ste me."
Dok je vladala tišina među šokiranim vjernim ljudima iz stranke, Orban je započeo tiradu uspoređujući politiku s bojnim poljem. Oni koji su odani, rekao je, mogu računati na svoju braću da će ih zaštititi.
"A oni koji nisu?", upitao je premijer. "Mi ćemo pucati i na njih."
Nove gangsterske članice EU-a
2015. Orban je ubrzao. Njegova vlada prodala je stotine tisuća hektara državnog poljoprivrednog zemljišta, velik dio politički povezanim saveznicima. Tehnički, to jesu bili natječaji. Ali mnogi lokalni poljoprivrednici kažu da im je rečeno da ne smetaju natječajima jer su pobjednici unaprijed poznati. Velike parcele priuštili su si tek rijetki, a nisu ni znali za prodaju. Jedan umirovljenik, 63-godišnji Ferenc Horvath, živi u kolibi u okrugu Fejer i sa zakašnjenjem je otkrio da je vlada prodala svu zemlju u vlasništvu države oko njegove malene parcele.
"To se dogodilo tako brzo", rekao je gospodin Horvath. "Nismo imali pojma da ovdje možete kupiti zemlju."
S gotovo svih strana gospodin Horvath dobio je novog susjeda, Lorinca Meszarosa, Orbanovog prijatelja iz djetinjstva i bivšeg montera cijevi koji je sada milijarder. Ograde su se preko noći pojavile i smrad svinjskog stajskog gnoja okovao je to područje.
Meszaros, zajedno sa rodbinom, kupio je više od 3800 hektara u okrugu Fejer, otkrio je Times analizom podataka o zemljištu dobivenih od Angyana i drugih izvora, te koji su potvrđeni posjetima farmama. Orbanov zet i drugi prijatelj premijera također su kupili velika imanja u blizini, otkrio je The Times. To je vrsta modernog feudalizma, gdje mali poljoprivrednici žive u sjeni ogromnih, politički moćnih interesa - a subvencije Europske unije pomažu u financiranju moćnika.
Posljednjih godina, prema analizi mađarskih podataka o plaćanju u Mađarskoj, najveći privatni primatelji subvencija poljoprivrednih gospodarstava bile su tvrtke koje kontroliraju Meszaros i Sandor Csanyi, utjecajni biznismen iz Budimpešte. Samo prošle godine tvrtke pod kontrolom njih dvojice dobile su ukupno 28 milijuna dolara subvencija. Oni inače imaju radikalno različite odnose s gospodinom Orbanom i njegovom strankom.
Na Csanyija se gleda kao na nekoga kome si Orban ne može priuštiti suprotstaviti se. Predsjednik je OTP banke, jedne od najvažnijih financijskih institucija u zemlji. Unajmio je političare bez posla iz svih stranaka, a njegov poljoprivredni konglomerat, koji vodi njegov sin, sada kontrolira dvije tvrtke iz "Dvanaestorice žigosanih" koje je privatizirao Orban.
Nasuprot tome, bogatstvo Meszarosa čvrsto je vezano za premijera. Izgradio je carstvo ugovorima s vladom za projekte velikim dijelom financirane iz EU-a, a nedavno je usisao i tvrtke koje su nekoć pripadale tajkunu koji nije nije bio po volji Orbanu. Sve to na nacionalnoj razini distribuira Fidesz-ova vlada.
"Uvijek me optužuju i jako sam ljut zbog toga, to da sam dobio najveće subvencije", rekao je Csanyi u intervjuu. Razlog, rekao je, nije politika. To su svinje. "Ja proizvodim otprilike šestinu mađarske proizvodnje svinja."
Na papiru vlasnici zemljišta imaju ograničenja. Mađarska vlada ograničila je isplate subvencija najvećim farmama, naizgled progresivna politika koju zagovaraju reformatori. Ali poljoprivrednici kažu da je lako prekršiti to pravilo dijeljenjem parcela i registracijom zemljišta različitim vlasnicima. U Bruxellesu su europski dužnosnici još prije natječaja dobivali posebno upozorenja na probleme u Mađarskoj. Izvješće iz svibnja 2015., koje je naručio Europski parlament, istraživalo je grabež zemljišta i navelo "sumnjive zemljišne dogovore" u Mađarskoj.
Izvještaj je čak spominjao kuću Orbana iz okruga Fejer. Istražitelji su otkrili da bogati, politički povezani zemljoposjednici odjednom imaju moć skupljati zemlju širom srednje i istočne Europe. "To se najčešće događa u zavjeri s vladinim tijelima", navodi se u izvješću. Na primjer, u Bugarskoj su veleposjednici gurali takve zakone koji im omogućuju da što lakše gutaju male farme. Europski poljoprivredni dužnosnici demantirali su nalaze kao nepouzdane i izjavljivali da je na čelnicima zemalja da uspostave i provedu nacionalnu politiku korištenja zemljišta.
"Europska unija ima vrlo ograničene instrumente za postupanje sa zemljama članicama gangstera", rekao je Tomás García Azcárate. "To se odnosi na politiku, poljoprivredu, imigraciju. To je pravi problem."
Kako je vlada gospodina Orbana započela s podjelom tisuća hektara svojim saveznicima, Angyan je počeo mimo vlade detaljno pratiti prodaju zemljišta, sastavljajući zapis koji službenici nisu mogli lako zanemariti. Intervjuirao je poljoprivrednike koje je vlada izdala i mapirao političke veze među kupcima. Ta otkrića sad potvrđuje Timesova analiza. Na primjer, u Csongradskoj županiji članovi obitelji i suradnici Janoša Lazara, zastupnika Fidesza, bili su među najvećim kupcima, oko 1300 hektara.
Reci to dvaput javno ako se usudiš
U okrugu Bacs-Kiskun suradnici i članovi obitelji bivšeg poslovnog partnera Meszarosa kupili su velike komade zemlje. I u županiji Jasz-Nagykun-Szolnok suradnici i rodbina sadašnjih i bivših zvaničnika Orbanove vlade bili su među najvećim pobjednicima na aukcijama za zemljište. Mnogi su od tada iznajmljivali parcele, s dodatkom, velikim poljoprivrednim tvrtkama koje primaju europske subvencije.
"Ovo se sve vodi resursima Europske unije", rekao je Mihaly Borbiro, bivši gradonačelnik Obaroka, malog mjesta u okrugu Fejer, nedaleko od rodnog grada gospodina Orbana.
Mnogi mali poljoprivrednici računaju na subvencije kako bi preživjeli, što ih obeshrabruje da preglasno kritiziraju sustav, jer mogu računati na odmazdu. Ferenc Gal, koji na svom obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu uzgaja krave, lucerku i nekoliko svinja, rekao je da je podnio zahtjev za zakup oko 320 hektara, jer bi mu samo europske subvencije donijele dobit prije nego što je išta posadio. Lokalni poljoprivrednici trebali su dobiti prednost, ali zemljište je otišlo bogatim investitorima izvan grada.
Kad se požalio, brzo su se na njegovoj farmi pojavili vladini inspektori, iznenada zabrinuti zbog kvalitete okoliša i vode. Kazao je kako su mu lokalni dužnosnici rekli da se ne muči s prijavama za buduće poljoprivredne potpore.
"Jednom kada ste na crnoj listi", rekao je Gal, "to je to."
Odmazdu je osjetio i Jozsef Angyan. Mjesecima nakon što je izašao iz vlade, vladini dužnosnici povukli su zakup za Kishantos, organsku farmu kojom je upravljao 20 godina. Dali su zemlju političkim lojalistima, koji su orali polja i prskali po njima kemikalije. Potom su vladini dužnosnici zatvorili odjel Angyana na Sveučilištu Szent Istvan i uništili mu i to.
"Orban razumije kada je trenutak za zaplašiti ljude", rekao je Angyan.
U razgovorima za Times u Mađarskoj neki agronomi i ekonomisti odbijali su razgovor o vlasništvu nad zemljom ili su tražili da govore uz zaštitu identiteta. Vidjeli su što se dogodilo čovjeku koji je govorio.
"Ako Angyan ne može ništa, što mogu učiniti ja?", pitao se gospodin Teichel, obiteljski poljoprivrednik blizu rodnog grada Orbana.
Moć Orbana nad europskim subvencijama sprečava ustanak na selu, rekao je Angyan. Osim toga, dodao je, na selu nema prave opozicije. Udruženje malih poljoprivrednika Angyana sklopilo je savez s krajnje desnom strankom Orbana kako bi premijer bio ponovo izabran. Ta je veza nnadrasla Angyana, a oni koji upravljaju tom grupom sada imaju moćne položaje u vladi. Angyan se povukao iz javnog života.
Ove godine se dva puta sastao s The Timesom, pruživši podatke koje je prikupio. Nakon drugog sastanka, Angyan se prestao javljati na telefon. Kad ga je Teichel nedavno vidio na sprovodu, izgledao je poraženo. "Odustao je od borbe", rekao je Teichel.