Svjetska financijska kriza iz 2008. iza sebe je ostavila u dobroj mjeri uzdrmane ekonomije. Činjenica je i to da je uslijedio uspon desnice, pa i desnog ekstremizma po cijelom svijetu i danas se puno češće za takav razvoj ekstremnih ideologija kao uzrok navodi kriza, čije se posljedice ponegdje osjećaju još i danas. Je li tome doista tako i gdje je tu Hrvatska?

"Mislim da je to jedna formula koju dijele liberali i marksisti koja je veoma često pogrešna. Navodim samo primjer Poljske i Turske koje su prošle bez ikakvih ogrebotina prošlu financijsku krizu, a imaju neke od najgorih desnih valova u Europi, pa i šire. Nije istina da samo kriza stvara desnicu, može ju stvoriti i prosperitet", kazao nam je Žarko Puhovski.

Ekonomska kriza Oni znaju kako Hrvatsku spasiti od umiranja

Ovaj politički analitičar kao primjere za to naveo je i Mađarsku, koja definitivno nije jako stradala u krizi, pa je danas puna desničarenja, Austriju koja je također relativno dobro prošla

"S druge strane, Španjolska koja je jako teško prošla kroz krizu, ima veliki uzlet ljevice", primijetio je Puhovski.

"Istina je da desnica krizu dobro koristi, općim frazama poput: 'Uzimaju nam posao, uzimaju nam život.' U sadašnjim okolnostima još i više jer je to 'pođonjeno' pričom o migrantima", konstatirao je.

Tu smo došli do Hrvatske, za koju Puhovski ističe da je u europskom kontekstu specifična priča.

"Mislim da Hrvatskoj ne treba tako nešto da bi desnica jačala. Desnica kod nas jača samo kad je SDP na vlasti. Kod nas je to uvjetovano striktno politički, svjetonazorski isto koliko i ekonomski", opisao je zemlju u kojoj se doista može prepoznati hrvatska svakidašnjica.

Drugi dio hrvatskog desničarskog ekstremnog kompleksa tipična je balkanska priča.

"Druga točka jačanja desnice kod nas bio je ulazak u EU, kada su shvatili da više nema Velikog brata da nas gleda, da se sada možemo razulariti. I ludovanje u Vukovaru je svjesno počelo kao posljedica toga da smo shvatili da se sada više ne moramo praviti finiji nego što jesmo. Sada imamo paradoksalnu situaciju u kojoj ispada da smo sve bliže ratu, a ne sve dalje. Prije 10 godina se puno mirnije govorilo i o Vukovaru i u Vukovaru nego danas. Prije 15 ili 20 godina Thompson nije postojao, a bili smo u ratu", kazao je Puhovski.

Pa kad u takvoj jednoj zemlji krene ekonomski raspad, nije za očekivati da društvo postane išta civiliziranije, nego baš suprotno.

"Ta logika može biti pojačana ekonomskom krizom, ali ne nužno. Kriza to sve može pojačati, vidi se po cijeloj EU, zato što se pokazuje da socijaldemokratske stranke imaju identične 'odgovore' na krizu kakve ima i desni centar. To znači reforme, a to znači manje troškove države, a to onda znači manje socijalne. I lijevi i desni centar pričali su samo o smanjivanju troškova države, dekonstruirajući time ono što je činilo Europu, a to je država blagostanja", zapravo je Europa pala u zamku da stane ubijati suštinski dio svog modernog identiteta.

U Hrvatskoj se uspjelo dogoditi to isto.

"U to vrijeme za predsjednika vlade imali smo čovjeka koji je bio nominalno socijaldemokrat, a koji je u dva navrata za sebe rekao da je on liberal i kalvinist. Dakle, ako na vidiku nema rješenja osim siromašenja siromašnih, što je zapravo smanjivanje troškova države, onda se stvaraju uvjeti za razvoj ekstrema. Lijevi ekstrem kod nas nije realan jer kod nas nema ni srednje ljevice, kamoli ekstremne, osim pet obitelji ili ovako nešto. Ostaje ekstremna desnica koja će to koristiti kao dokaz eksploatacije naše nacije, pritisaka migranata i slično", kazao je Puhovski.

A onda je iznenadio opaskom koja zapravo čak i drži vodu.

Povratak straha Ekonomika straha: Danas migranti, sutra netko drugi

"Tu se dogodila jedna dobra stvar u Hrvatskoj. Došlo je do djelomične internacionalizacije naše desnice. Ona se više ne bavi samo lokalnim simbolima, prije svega Srbima, tu i tamo Židovima, nego se počela okretati istim motivima kojima se bave i drugi desničari internacionalno, a to su migrantska kriza i globalizacijski pritisak na nacionalnu ekonomiju. Srećom, kažem, zato što se na taj način domaća desnica malo upristojuje", zapravo je Puhovski istaknuo razliku između balkanskog nacionalističkog desničarenja i desničarske priče u EU.

Ne zato što bi bio pun hvale i razumijevanja za nacionalističko divljanje po Hrvatskoj, ali je činjenica i druga primjedba Puhovskog o hrvatskom nacionalizmu.

Nastavak na sljedećoj stranici...

"On, doduše, ima i jednu pozitivnu stvar. Jedini je u Europi koji ne smatra muslimane neprijateljima, nego ih smatra, ne baš 'cvijećem hrvatstva' za vrijeme nekih radikalnih varijanti, ali sastavnim dijelom hrvatskog korpusa. Hasanbegović je tu odličan primjer. To je sve jedna mogućnost. Druga je da se vratimo pričama iz rata, zaoštravanju protusrpskih sentimenata, odnosno takvih koji bi bili kadri čak i sa simpatijama govoriti o NDH. Ali, tu ne vidim da kriza bitno utječe. Po mom mišljenju, gospodin Plenković danas u Hrvatskoj igra ulogu kakvu je dugo igrala i igra Angela Merkel. On je danas brana desnici, ne SDP, koji se raspao, i antifašisti. Ne mislim da je Plenković otišao u lijevo, nego su ga ovi naprosto otjerali od pozicije."

Alarmantno Mi se još čupamo iz krize na koju su svi već i zaboravili

Na istu temu konstatacijom da svaka kriza pogoduje razvoju ekstrema, i lijevih i desnih, započeo je i ekonomski sveučilišni profesor Ljubo Jurčić. Ipak:

"Ove krize pogoduju više desnima", Jurčić nije ostavio mjesta nesporazumu.

"I to zbog visokog stupnja globalizacije danas, gdje se brišu nacionalne karakteristike i nacionalni suverenitet. Desnica tu nastupa tvrdeći da je to razlog izbijanja krize, globalizacija, liberalizacija, brisanje nacionalnog suvereniteta. I što sad? Globalna liberalizacija znači sve slobodnije kretanje ljudi i robe, novca, a standard ljudi ne raste, pa čak negdje i pada. I to onda desnica koristi, tvrdeći da je stagniranje ili čak i siromašenje posljedica globalizacije, da je to zato što se ne štite nacionalni interesi. Tu dolazimo do goriva za desnicu."

Primijetili smo da je suština tog problema nepravedna, neracionalna raspodjela bogatstva u društvu, točnije profita, pa bi bilo logično da na takvoj temi politički naglo uzleti ljevica, a ne desnica.

"Da, ljevica bi tako trebala reagirati, zalagati se za ravnomjerniju raspodjelu profita, ali se ljevica izgubila, veći dio njihovog posla još od njenog nastanka, preuzeli su sindikati. Danas, ni u svijetu ni u Europi, tako niti kod nas, ljevica nije našla sadržaj svog rada. A da stvar bude gora, ove konzervativne snage koje idu prema desnici, one su de facto rješavale krizu s ljevičarskim sentimentom. Time su ljevici izbili iz ruku njihov argument, desnica je postala pragmatična, a ova nije uspjela definirati svoju ideologiju. Da, desnica im je ukrala revoluciju, ukrala im je gorivo za revolucionarnu vatru", kazao je.

Jurčić podsjeća da su i komunizam i fašizam nastali na užasnim društvenim nepravdama što ih je u 19. stoljeću proizveo totalni liberalizam, ogroman nesrazmjer u raspodjeli nacionalnog dohotka.

"I kriza 2008. izbila je zato što je produktivnost rada rasla nekom stopom, a duplo manjom stopom su rasle plaće. Onda su ljudima davali kredite, a nisu im adekvatno povećavali plaće kako bi više ostalo za profit", poentirao je Jurčić.

Tu zamku društveno neodgovornog kapitalizma, koja se uvijek i stalno, svako malo ponavlja kao recept za ekonomsko samoubojstvo, a to znači i poslovno samouništenje, Jurčić je objasnio i šire.

"Svijet nikada nije bio u ekonomski boljoj situaciji nego što je danas, a svejedno se svugdje u svijetu kao problem navodi isplata mirovina. Mislim, pa to je bezobrazluk! Svijet nikada nije imao veći BDP, nikada se s manje energije nije moglo proizvesti veći dohodak. Problem je u borbi za što veći dio kolača, u čistoj pohlepi moćnika da ostane što manje onima koji nisu moćni kao oni."

A onda je primijetio i nešto još gore.

Opasnost i ne slutite 'Nema u RH ni političke petlje ni znanja za spas od krize'

"U povijesti su sve civilizacije propadale, između ostalog, zbog neravnomjerne raspodjele državnog bogatstva. Od Sumera, preko Babilonaca, Rimljana do današnjih dana. Kad pogledate i Prvi i Drugi svjetski rat, opet je na djelu ista stvar. Kad pogledate odakle danas dolaze izbjeglice, riječ je o zemljama kamo je dolazio kapital, obogatio se, a ljudi nisu dobili ništa. I sada ljudi idu za boljim životom. Kad gledate i strane investicije koje su došle u Hrvatsku. Jesu li oni digli standard u Hrvatskoj? Nisu. Ljudi i dalje odlaze za poslom. Ispada da je taj kapital u prekomjernoj količini pomiče te društvene promjene."

"Pa i klimatske promjene, opet su posljedica utrke za profitom. Prekomjerno se troše resursi, neodrživo. Nije da se sad Marko i Janko tako ponašaju, nego je i to direktna posljedica pohlepe, utrke za što bržim zgrtanjem bogatstva. U suštini tih odnosa zato ipak stoji odnos društva i kapitala. Pa i u Bibliji piše da je najveće zlo kod čovjeka ljudska pohlepa i oholost, odnosno bahatost. I filozofi kažu da je osnovni problem čovjeka to što tehnologija napreduje, a čovjek se karakterno nije promijenio u zadnjih 20.000 godina."