Društvo hrvatskih književnika početkom listopada tradicionalno organizira Zagrebačke književne razgovore –  jednu od najdugovječnijih književnih manifestacija u Republici Hrvatskoj i šire. Riječ je o kultnom književnom susretanju utemeljenom koncem šezdesetih godina prošlog stoljeća koje u Zagrebu ugošćuje ugledne pisce, jezikoslovce, književne kritičare, prevoditelje i kulturologe iz Republike Hrvatske te šireg okruženja i svijeta. Objavljivanjem posebno zapaženih predavanja i tekstova koje je na Zagrebačkim književnim razgovorima do sada izložilo gotovo tisuću sudionika, ostvaruje se dvojaka uloga ove manifestacije kojom se potiče književni govor, ali i pisano pamćenje. Izložena predavanja i tekstovi objavljuju se u periodici DHK-a (Republika i Most) te se radi tako koncipirane organizacije i danas dobiva uvid u razvoj promišljanja književnosti, a Zagrebački književni razgovori kao i Društvo hrvatskih književnika oblikuju temelje za kulturološka istraživanja. 

Punih trideset godina proteklo je od pada Berlinskog zida i komunizma. Svaki pokušaj narušavanja uspostavljenog reda jednoumlja bio je kažnjavan no unatoč gruboj kontroli ponašanja hrabrosti nije nedostajalo. Ona se prije svega očitovala u umjetničkom stvaralaštvu, posebice kazališnom i literarnom. Imena poput Milana Kundere, Mareka Hłaska, Czesława Miłosza, Béle Hamvasa, Václava Havela, Josefa Škvoreckog, Dominika Tatarke, Aleksandra Solženjicina, Gjörgyja Konráda, Pavela Kohouta, Georgija Markova  ostavili su u prozi, poeziji i dramskom stvaralaštvu neizbrisiva svjedočanstva o jednom ružnom i tragičnom periodu svjetske povijesti. Što je od toga ostalo? Novo vrijeme neoliberalizma smijenilo je ideologiju svemoćnom vrijednošću novca, a istovremeno je na stanovit način u zaborav bacilo cijelu plejadu velikih pisaca. Stoga je namjera 42. ZKR da se pozabavi fenomenom disidentske književnosti s povijesnim odmakom, da istraži sudbine knjiga i njihovih autora, valorizira vrijednosti u odnosu na ono što danas živimo i barem malo počisti prašinu koja je pala na stvaralaštvo toga vremena. 

Kao i uvijek, sudjeluju brojni domaći i strani gosti. Voditelj susreta Dubravko Jelačić Bužimski uvodno će govoriti o disidenstskoj književnosti koja je oblikovala njegov književni ukus, Maciej Czerwiński, profesor na Jagiellonskome sveučilištu u Krakovu, govorit će o Bogdanu Radici, Tihomir Glowatzky o disidentima u Istočnoj Njemačkoj, Mladen Machiedo prisjetit će se nekih događaja kao živi svjedok vremena, Jaroslav Otčenašek, predstojnik za južnoslavenske i balkanističke studije Filozofskog fakulteta praškog Karlovog sveučilišta dat će kratki uvod u češku disidentsku književnost, Zvonko Taneski, profesor južnoslavenskih književnosti i književne komparatistike na Katedri za slavenske filologije Sveučilišta Comenius u Bratislavi govorit će o poetici dislokacije, Božidar Petrač o tome kako je Bijela knjiga Stipu Čuića pretvorila u disidenta, a Bogusław Zieliński, dugogodišnji direktor Instituta za slavistiku na Sveučilištu Adama Mickiewicza u Poznańu pripremio je temu „Janusz Szpotański: je li poljski soc-Villon zaboravljen?“. Uz njih na 42. ZKR-u sudjeluju Mario Kolar, Carmen Verlichak, Davor Velnić, Igor Žic i Vinko Grubišić. 

Dubravko Jelačić Bužimski predsjednik je Povjerenstva za Zagrebačke književne razgovore, a u organizacijskim aktivnostima su članovi Povjerenstva: Miro Gavran, Jasna Horvat, Mladen Machiedo, Dino Milinović, Antun Pavešković i Cvijeta Pavlović. 

42. Zagrebački književni razgovori organizirani su uz financijsku potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske te Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba. Pisana izlaganja objavit će se u časopisima Most i Republika. 

Unatoč brojnim izazovima, 42. Zagrebački književni razgovori održat će se u obnovljenim prostorima DHK-a uz pridržavanje svih epidemioloških mjera. 

Program možete naći na stranici dhk.hr.