Padova, grad kulture i povijesti, ugostio je u prestižnom “Centro Culturale Altinate San Gaetano” iznimno atraktivnu izložbu “Andy Warhol - Pop ikona”, na kojoj je izloženo više od 150 remek-djela Andyja Warhola, genija pop-arta, kroničara masovne kulture i potrošačkog društva te jednog od najpoznatijih i najcitiranijih umjetnika 20. stoljeća.

Njegove poznate izreke, kao što su “Nema bolje reklame od loše reklame” i “Svatko ima pravo na 15 minuta slave”, citiraju se i danas, a njegova ikonična djela, poput “Shot Sage Blue Marilyn”, koje je prodano prošle godine za 195 milijuna dolara, postigavši time novi rekord aukcijske kuće Christie’s, dostižu vrtoglave cijene. Upadljiva androgina izgleda te, prema vlastitom uvjerenju, prilično neprivlačan, pomno je konstruirao svoj lik i postao apsolutni protagonist newyorške kulturne scene i općenito pop kulture. Zato je kustosica Simona Occioni nastojala izborom najrelevantnijih Warholovih radova, raspoređenih prema temama, zaokružiti warholovsku ikonografiju, ali i rasvijetliti karizmatičnu figuru i danas aktualnog umjetnika. Osim Warholovih fascinantnih radova, općem dojmu izložbe pridonio je jednako fascinantan kulturni centar, koji se prostire na četiri etaže, tj. 12 tisuća četvornih metara. Smješten je u središtu grada, a izrastao je iz nekadašnjeg samostanskog kompleksa Teatini iz 16. stoljeća, koji je kasnije adaptiran u Sudnicu, a danas slovi kao “dnevni boravak Padovanaca”.

Izložba je podijeljena u osam tematskih dijelova, a počinje Warholovim portretima koje su snimili suvremeni fotografi, kao što su Curtis Knapp i Pierre Houlès. Nastavlja se “Rock portretima”, zatim slijedi projekt “Ladies and Gentlemen”, a potom dio “Novac i moć”, gdje su glavne Warholove teme - Campbellova juha, “Krave i cvijeće” i političke zvijezde Mao Ce-tung, Ronald Reagan i kraljica Elizabeta. Pretposljednja dvorana posvećena je Warholovoj opsesiji - slavnim osobama, gdje su izloženi portreti celebrityja, od Jackie Kennedy, predstavljene nedugo nakon atentata na predsjednika J. F. Kennedyja, preko Sylvestera Stallonea i Muhammada Alija do filmske zvijezde Marilyn Monroe, jedne od najrazrađenijih Warholovih tema. Izložba završava potentnim fotografijama iz slavnog newyorškog kluba Studio 54, svojevrsnim odavanjem počasti ispraznom noćnom životu i vremenu u kojem je Warhol djelovao.

”Među mnogim revolucijama koje su transformirale umjetnost u drugoj polovici 20. stoljeća, pop art je definitivno poništio distancu između djela i javnosti. Njegova remek-djela inspirirana su mehanizmima ponavljanja, prepoznatljivosti i ponovljivosti slavnih te komercijalnim proizvodima za svakodnevnu upotrebu, čime je stekao univerzalnu slavu. Umjetnik je na kraju postao ikona samoga sebe, što sugerira i naslov izložbe”, zapisano je na izložbi o umjetnosti Andyja Warhola.

Andy Warhol je rođen 1928. godine u Pittsburghu u obitelji slovačkih emigranata. Premda je Pittsburgh bio jedan od najrazvijenijih industrijskih gradova u Americi, depresija je utjecala na lokalno gospodarstvo i otac se suočio s nezaposlenošću. Stoga je Warholovo djetinjstvo bilo obilježeno siromaštvom. Ipak, 1945. godine upisao je Carnegie Institute of Technology u Pittsburghu, gdje je bio pod utjecajem Bauhausa i Lászla Moholy-Nagy, koji je zagovarao stvaranje umjetničkih djela izrađenih mehaničkim sredstvima i s apsolutnom emocionalnom distancom. Nakon diplome 1949. godine preselio se u New York, gdje je radio kao grafički dizajner za prestižne časopise, kao što su Vogue, Harper’s Bazaar i Glamour. U lipnju 1952. godine imao je prvu samostalnu izložbu u galeriji “Hugo” što se smatra kamenom temeljcem njegove uzbudljive izložbene karijere. Warhol je također u New Yorku otkrio svoju latentnu homoseksualnost, uvelike potisnutu u konzervativnom okruženju Pittsburgha.

Početkom šezdesetih godina počeo je stvarati svoje prve slike temeljene na reklamnim brendovima, kao što je Campbell Soup, koju je obožavao jesti kao dijete, a zatim je počeo koristiti tehniku sitotiska. Već je 1962. imao samostalnu izložbu u galeriji “Ferus” u Los Angelesu, no kritičari su njegova djela nazvali provokativnima, ali praznima. Unatoč takvoj procjeni, Warholov uspjeh bio je nezaustavljiv. Od 1960-ih počeo je graditi sebe “kao poduzetnika masovne kreativne avangarde”. Zato je pokrenuo svoj studio “Factory” na Union Squareu, svojevrsnu kolektivnu radionicu, čije su zidove prekrivale srebrne folije i lažne kutije hrane, koje su podsjećale na supermarket. “Factory” je uskoro postao najpoznatije njujorško okupljalište intelektualaca, slikara, glazbenika, arhitekata, dizajnera i celebrityja, koji su se nadali da će im Warhol naslikati portrete. Uslijedile su izložbe, između ostalih i u Muzeju Whitney u New Yorku, zatim suradnja s bendom Velvet Underground i objavljivanje časopisa Intervju, te snimanje stotine filmova, među kojima je najpoznatiji snimak samoga umjetnika kako jede burger. Posljednjih godina života bavio se i reinterpretacijom djela velikih majstora renesanse, poput Leonarda da Vincija, iz kojeg je proizašao ciklus “Posljednja večera”. Andy Warhol preminuo je u New Yorku 1987. od komplikacija nakon rutinske operacije.

Kao što je prikazano na izložbi, glavni objekt Warholova pop arta je masovna kultura, kičasta i često neukusna, temeljena na konzumerizmu, spektaklu i medijskoj manipulaciji.
U svom izričaju objedinio je reklamni jezik, kričave boje, repetitivnost slika koje masovna kultura koristi za prodaju roba i usluga, i elemente industrijskog marketinga te takvim postupkom svoje radove lišio bilo kakvih emocija. Bio je protagonist pop kulture, ali je istodobno razotkrivao površnost sustava u kojemu je živio. Također je imao privilegiran odnos s glazbom što je vidljivo u dijelu izložbe “Rock portreti”, gdje su postavljeni portreti Micka Jaggera, Johna Lennona, Miguela Bosèa i drugih velikih glazbenika koje je ovjekovječio Warhol. Debi Rolling Stonesa poklopio se s početkom aktivnosti Warholove “Tvornice”. Umjetnik je u svijet umjetnosti ušao 1961., a Stonesi su počeli uživati golemi uspjeh od 1963. godine. Warhol i Mick Jagger upoznali su se tijekom njihove prve američke turneje, na zabavi nakon koncerta u New Yorku. Šest godina kasnije, 21. travnja 1969., Warhol je dobio pismo od Jaggera sa zahtjevom da napravi omot za njihov sljedeći album. Na izložbi je prezentirano nekoliko omota Rolling Stonesa koje je potpisao Warhol, kao i originalna gitara gitarista Rolling Stonesa.

U izuzetnom projektu “Ladies and Gentlemen” iz 1975. godine, Warhol je oslikao svijet transvestizma i drag queensa. Sastavljen je od 250 provokativnih i dvosmislenih portreta latinoameričkih i afroameričkih žena iz New Yorka, a naručio ga je talijanski galerist Luciano Anselmino “tijekom razdoblja rastućeg interesa za rodnu fluidnost”. Naime, tijekom 1970-ih došlo je u SAD-u do veće otvorenosti društva prema različitosti te je i LGBTQ zajednica počela slobodnije iskazivati svoju seksualnost. Protagonisti serijala odabrani su među Warholovim prijateljima, uglavnom iz bara Gilded Grape, koji posjećuje trans i drag queen zajednica. Warhol je te anonimne pojedince prikazao u acetatnoj tehnici na način da naglasi njihovu snagu i osobnost.

Kako je nastala čuvena Campbellova juha? Galeristica i dizajnerica Muriel Latow predložila je Warholu da naslika ono što ljudi najbolje znaju - nešto poput konzerve Campbellove juhe. Warhol je već ranije razmišljao o komercijalnom aspektu što je sažeo svojoj knjizi “The Philosophy of Andy Warhol” sljedećim riječima:
“Kupovati je mnogo više američki nego razmišljati, a ja sam pravi Amerikanac”. Istraživanje juhe Campbell rezultiralo je temom “Novac i moć” u kojoj je prikazan Warholov serijal od 32 identične slike Campbell juhe. Poanta tog silkscreen printing djela bila je prikaz masovne produkcije, konformizma modernog života i hiper-konzumerizma, koji je tad počeo zahvaćati američko društvo. Osim Campbell juhe, Warhol je koristio motive Coca-Cole i Brillo sapuna. Za seriju “Krave” inspiraciju je pronašao tijekom razgovora s Ivanom Karpom, poznatim njujorškim trgovcem umjetninama. Fotografiju krave pronašao je u starom poljoprivrednom časopisu, a zatim je prikaz životinje iskoristio za izradu tapeta kojima su oblijepljeni zidovi jedne prostorije Galerije “Leo Castelli”, gdje se postavljala njegova nova izložba. Warhol je tom instalacijom izrazio vrlo provokativnu koncepciju prema kojoj je umjetničkim djelima prepuštena uloga - tapeta. Kad su ga upitali koje je bolje mjesto za neko umjetničko djelo - galerija ili kolekcionarska kuća, Warhol je izjavio: “Nema razlike - to je čista dekoracija”. Warhol je napravio nekoliko verzija krava, a posljednje djelo - svijetloružičasta krava na svijetloljubičastoj pozadini, nastalo je1976. godine za izložbu održanu u Paviljonu moderne umjetnosti u Seattleu.

Posebno zanimljiv je dio posvećen američkom dolaru gdje se mogu vidjeti reprodukcije jedne uvećane ili niza manjih novčanica poredanih u nizu. Također, u tom dijelu izloženi su mnogi portreti i kompozicije političkog sadržaja, od prikaza američkih Indijanaca, gdje se Warhol osvrnuo na stereotipni prikaz “divljaka crvenokošca” lansiranog iz hollywoodskih studija, do portreta bivših predsjednika i političkih vođa, poput Reagana, engleske kraljice Elizabete i Mao Ce-tunga. Na izložbi je predstavljen i manje poznati serijal “Cvijeće”, gdje je Warhol kao matricu koristio fotografiju hibiskusa s naslovnice nekog časopisa. U tom časopisu objavljen je članak “Moderna fotografija”, u kojem je predstavljena Kodakova inovativna tehnika za obradu boja. S obzirom na sličnost sa sitotiskom, Andy Warhol je odlučio prisvojiti fotografiju i zatim je preraditi te stvoriti vlastito djelo. Izložba završava radovima posvećenima slavi i uspjehu što je između 60-ih i 80-ih bilo imperativ u NewYorku. Protagonisti su najslavnije osobe iz svijeta mode, filma i sporta, koje je Warhol portretirao tijekom svoje karijere. Glavna junakinja je Marilyn Monroe, čiji portreti, odabrani kao fotografija/manifest iz filma “Niagara”, s različitim kromatskim rješenjima, prekrivaju zidove dvorane. Na svim tim portretima nema, kako je napisano na izložbi, introspektivnog istraživanja niti psiholoških nijansi, svaka slika je zamjenjiva onom prethodnom ili sljedećom. Time je Warhol stvorio portret svoje epohe koji ikonu svodi na dekorativni element prostora. U istoj dvorani predstavljen je i lik Isusa Krista, odnosno Warholova reinterpretacija Leonardove “Posljednje večere”. Također, izložene su i knjige posvećene raznim ličnostima poput drugog velikog tumača pop-arta Roya Lichtensteina i njegova prijatelja pisca Trumana Capotea.

Na izložbi je prezentiran i izbor Warholova časopisa Intervju s njegovim potpisom, koji je umjetnik pokrenuo sredinom sedamdesetih godina. Časopis je reklamama pridonosio profitu tvrtke, a Warholu omogućavao da, zahvaljujući novinarskoj iskaznici, može prisustvovati bilo kojoj zabavi u SAD-u. Kraj izložbe donosi serijal od 36 fotografija, koje prikazuju noćni život u kultnom Studiju 54 u New Yorku. Klub je otvoren 1970. godine i ubrzo je postao poznat po hedonizmu, ekstravaganciji i provokativnosti. U klubu je uvijek svirala glasna glazba, scenografije su bile vrlo aluzivne, a subotnje večeri su uključivale ekstravagantna iznenađenja s ciljem da se prodrma kulturni establišment. Također, bio je među prvim noćnim klubovima koji su lansirali prilično strogu selekciju na ulazu, koja se temeljila na estetici i kulturi odijevanja. Uspjeh Studija 54 zapravo se temeljio na “diktaturi na ulazu i demokraciji na plesnom podiju”. Model Studija 54 postao je uzor brojnim klubovima diljem svijeta. Izložene fotografije je snimio Allan Tannenbaum tijekom druge polovice sedamdesetih godina, stvorivši reportažnu fresku sastavljenu od običnih ljudi, novinara, filmskih zvijezda, poput Liz Taylor, celebrityja, rock ikona, transvestita te svih onih koji su u tom razdoblju posjećivali tulume. Izložba “Andy Warhol - Pop ikona” potvrđuje da njegova umjetnost nije samo kritika potrošačkog društva, kao što je to slučaj s većinom drugih pop umjetnika, nego je istodobno i napad na buržoaske vrijednosti i umjetnički establišment njegova vremena. S druge strane, snaga njegova stila, unatoč jednostavnosti njegove estetike, gotovo je nadmašila slavu najvećih ikona tog doba. Campbellova juha danas je muzejski eksponat, a modus operandi Andyja Warhola živi u maniri mnogih današnjih umjetnika i u našem pristupu suvremenom svijetu.