Snažan dojam čija se snaga osjeća u nutrini bića, duboke impresije i do maksimuma probuđene emocije izazvat će vam čitanje romana "Krasan bezdan" tuniskog pisca s francuskom adresom Yamena Manaia (44). Barem se tako, da budemo posve iskreni, dogodilo s autoricom ove recenzije, i zato ćemo pretpostaviti da će "Krasan bezdan", koji je prošle godine na čitalačko tržište izašao u izdanju Frakture, i još nekima biti jedno od dojmljivijih štiva današnje književnosti.
Ova priča o nakaznosti društva, ljudske ćudi, izgubljenim generacijama i bezuvjetnoj ljubavi, koja u slučaju "Krasnog bezdana" poput globalne iskre nade plamti između dječaka i psa, navest će vas, moguće, na vlastita preispitivanja i usvajanje drukčije perspektive života koji imate i koji uzimate zdravo za gotovo.
Roman je pisan u prvom licu dok vam svoje osjećaje prepričava 15-godišnji adolescent. On je na početku romana uhićen, priveden, i razgovarajući s policijom i odvjetnikom zapravo daje retrospektivu događaja koji su ga naveli da učini ono što je učinio, nakon što su ga iznevjerili vlastita obitelj i društvo u kojem živi.
Radnja se događa u jednom od gradova suvremenog Tunisa, države koja je u takozvanoj Revoluciji jasmina umjesto diktature odabrala put demokracije i društvenih promjena. No u stvarnosti to nije tako, socijalne razlike još su vrlo opipljive i život nije nimalo lagan u državi sa suviše besperspektivnosti u kojoj stasaju izgubljene generacije, osobito adolescentu koji odrasta s okrutnim ocem i majkom koja se pravi da je tiranija njezina supruga nešto posve normalno.
Pseća ljubav
Dječaka istodobno ne prihvaćaju ni vršnjaci, a sve se mijenja kad u njegov život uđe štene kujice kojoj daje ime Bella. Životinja mu tako svojom iskrenom toplinom i privrženošću počne nadoknađivati svu ljubav za koju je bio uskraćen kroz cijeli period odrastanja. No nažalost, Tunis je zemlja u kojoj komunalni redari noću puškama ubijaju ulične pse nakon što ih brutalno izubijaju, a radikalni islamisti pse smatraju prljavim životinjama. No dječak se izbori za svoju Bellu i njegovi roditelji teška srca prihvaćaju kujičin život u dvorištu kuće, sve do jednog dana dok dječaka njegov vlastiti otac na prevaru ne pošalje u kino, dajući mu novac koji mu nikad prije nije dao. Naivan i gladan roditeljske ljubavi 15-godišnjak prihvaća novac vjerujući kako je to znak da ga otac ipak voli, no cijela priča je paravan za bešćutni plan koji će dječak otkriti nakon povratka kući.
Na dvorišnim vratima nije ga, kao uvijek, dočekala Bella puna ljubavi, i tu počinje mučni rasplet koji para dušu dok bez zadrške progovara o ljudskoj okrutnosti i slomljenom srcu jednog mladog bića kojemu su uzeli jedino za što je živio. U svakom slučaju, potrudite se da vam roman "Krasan bezdan" dođe u ruke. Pročitajte ga, promislite, osjetite. Obavezno.