Renomirana hrvatska tvrtka Prostoria prošlog je tjedna u sklopu Dana Orisa predstavila izložbu "Iznova Richter/Revisiting Richter", na kojoj je izloženo pet zbirki iznova reinterpretiranih dizajnerskih radova jednog od najpoznatijih hrvatskih modernista, arhitekta, urbanista, slikara i kipara Vjenceslava Richtera. U fokusu su izložbe Richterove stolice, koje uključuju i ovalni metalni i drveni model, dizajniran za zagrebački Umjetnički paviljon, te čuveni stolac s X postoljem, koji sada započinje novi život pod imenom VR58. Izložba je postavljena u Kući arhitekture Oris, a izložbeni postav potpisali su slavni dizajneri iz grupe Numen/ForUse. Također, dizajnerski stolci bili su izloženi na pozornici i u predvorju KD Lisinski gdje su se održavali Dani Orisa, što je posjetiteljima omogućilo da taj iznova oživljeni Richterov produkt dizajn dožive u stvarnom ambijentu, kao uspješan dijalog između nasljeđa Vjenceslava Richtera, koji je u svom radu povezivao arhitekturu, dizajn i vizualne umjetnosti, i njegove suvremene realizacije.

U sklopu projekta "Iznova Richter/Revisiting Richter" predstavljeno je sveukupno dvadeset proizvoda grupiranih u pet kolekcija, od stolaca do fotelja i hibridnih prostornih objekata, koji se nadovezuju na njegove arhitektonske i dizajnerske projekte. Primjerice, stolac VR61 izniknuo je iz transformacije Meštrovićeva paviljona u Muzej revolucije te se smatra najstarijim primjerom Richterovog dizajna. Drugi pak proizlaze iz ideja EXAT-a 51, treći se nadovezuju na interijer hotela u Umagu, sve do jugoslavenskih paviljona na Svjetskim izložbama Expo '58 u Bruxellesu i izložbe Italia '61 u Torinu. Projekt je ostvaren u suradnji sa čuvenim dizajnerskim studijima Neisako, Numen/ForUse i Grupa, koji su originalne Richterove ideje i koncepte 'preveli' u suvremeni proizvodni kontekst te prilagodili današnjim tehnološkim standardima. U projektu je kao istraživač sudjelovao i arhitekt, teoretičar i kritičar Maroje Mrduljaš, koji je, između ostaloga, bio i koautor izvanredne dokumentarne televizijske serije "Betonski spavači". Mrduljaš napominje da su Richterovi produkti bili rađeni za specifične projekte i nisu bili dostupni široj javnosti, koja ih je upoznala tek putem medijskih reprodukcija. Nakon toga stekli su gotovo mitski status.

Iz Prostorije napominju da svaka kolekcije polazi od crteža, fotografija ili rijetkih sačuvanih prototipova, a u nekim slučajevima i bez fizičkog traga, što je pridonijelo njihovoj raznolikosti. Također napominju da njihova uloga nije bila redizajn, već razrješenje. "Doradili smo proporcije, kutove i konstrukcije kako bi odgovorile suvremenoj upotrebi, a istodobno zadržale njihovu unutarnju logiku, stvarajući cjelinu koja djeluje precizno i iznenađujuće suvremeno", poručuju iz Prostorije.

"Budući da nijedan Richterov produkt-dizajn nije ušao u serijsku proizvodnju, a dio rješenja nije sačuvan, bilo je nužno pristupiti forenzičkoj rekonstrukciji njegovih ideja iz skica, fotografija i druge raspoložive arhivske građe. Vodeći hrvatski dizajneri - Neisako, Grupa i Numen/For Use - kroz kolektivni rad nastojali su se što više približiti Richterovu načinu mišljenja, a proizvode pritom dovesti do najvišeg mogućeg stupnja tehničke i ergonomske preciznosti", istaknuo je Mrduljaš, napomenuvši da je ključni izazov bio pronaći prikladni omjer između originala, koji su mahom bili na razini prototipova, i novih rješenja.

Prostoria je projekt "Revisiting Richter" premijerno prikazala prošlog mjeseca na Salone del Mobile u Milanu, jednoj od najvažnijih izložbi dizajnerskog namještaja. Predstavljanje kolekcije zamišljeno je kao prostorni portret Vjenceslava Richtera koji u jedinstvenom, kontinuiranom okruženju objedinjuje njegov rad kao arhitekta, umjetnika i vizionara. Tom je prigodom o revitalizaciji Richterovih ideja pisao i New York Timesov vodič The T List koji je taj pothvat uvrstio među preporuke u svoj newsletter. New York Times podsjetio je kako je Richter svojedobno izlagao u njujorškom muzeju Guggenheim, a kao njegov najpoznatiji projekt izdvojio je jugoslavenski paviljon na Svjetskoj izložbi Expo 58 u Bruxellesu.

"Desetljeća nakon sredine 20. stoljeća bila su svojevrsno 'zlatno doba' hrvatske arhitekture, umjetnosti i dizajna. Bilo je to vrijeme snažnog kulturnog optimizma, nešto što nam danas ponovno treba, kada su kreativnost, industrija i društvo bili usko povezani, a ideje nastale u Zagrebu bile su globalno relevantne. Iz tog razdoblja dolazi nekoliko autora koji su posebno cijenjeni unutar hrvatske arhitektonske i dizajnerske zajednice. Vjenceslav Richter jedan je od njih", napomenuo je Tomislav Knezović, vlasnik Prostorije, te naglasio da su projektom "Revisiting Richter" željeli te ideje dovesti u stvarni život, ne kao reprodukciju prošlosti, već kao njezin nastavak, i po prvi put ih podijeliti s domaćom i inozemnom javnošću. "U tom smislu, ovaj projekt nije samo o namještaju. Radi se o ponovnom povezivanju s kulturnim trenutkom u kojem je dizajn imao značenje, odgovornost i jasan smjer i o tome da te ideje ponovno zažive danas," zaključio je Knezović.

Mrduljaš je pojasnio da projekt "Iznova Richter/Revisiting Richter" nije zamišljen kao klasično "oživljavanje arhive", nego kao dugoročna reaktualizacija jednog iznimnog, ali međunarodno još uvijek nedovoljno prepoznatog autora. "Polazište je bilo uvjerenje da Richter nije relevantan samo kao povijesna figura hrvatskog modernizma, nego kao mislilac i dizajner čiji rad s vremenom dobiva na značaju: zbog sinteze umjetnosti, arhitekture i dizajna, zbog humanizacije tehnologije te zbog sposobnosti da racionalne sustave pretvori u formalno sugestivne objekte. Richter nije predstavljen nostalgično ni muzeološki, nego kao akter sadašnjosti. Zato projekt spaja istraživanje, dizajn, izložbenu prezentaciju i komunikacijsku strategiju. Namještaj se ne tretira kao izolirani produkt, nego kao dio šireg kulturnog i intelektualnog polja koje, između ostalog, uključuje EXAT 51, Nove tendencije, paviljone, Sinturbanizam i Richterovo razumijevanje dizajna kao društvenog i kulturnog čimbenika", istaknuo je Mrduljaš, dodavši da se projektom zapravo nastoji iz lokalne baštine izgraditi univerzalno relevantna priča o dizajnu, modernosti i vizionarskim idejama koje su dugo bile na čekanju.

Mrduljaš je podsjetio da je ikonična Richterova stolica VR52-E EXAT bila jedini neslikarski izložak na čuvenoj prvoj i jedinoj izložbi grupe EXAT 51 "Kristl-Picelj-Rašica-Srnec", održanoj u veljači 1953. godine u Društvu arhitekata Zagreb.U grupi su djelovali umjetnici Vlado Kristl, Aleksandar Srnec i Ivan Picelj te arhitekti Božidar Rašica, Beranrdo Bernardi, Zdravko Bregovac, Vladimir Zarahović i Zvonimir Radi, koji su u prigodno objavljenom manifestu objavili da se zalažu za sintezu plastičkih umjetnosti i brisanje granica između različitih podrućja umjetničkog djelovanja. "Zato je izlaganje te stolice izuzetno značajno jer su kroz nju Richter i grupa prikazali svoje viđenje budućeg svijeta uporabnih, trodimenzionalnih predmeta", kazao je Mrduljaš. Zanimljivo je da je Richter iskoristio tu stolicu u interijeru restorana-paviljona Hotela Adriatic u Umagu, koji je projektirala tada mlada arhitektica Neda Šilović. Također, stolica se našla i na poštanskim markama Hrvatske i jedan je od ključnih eksponata zbirke dizajna Muzeja za umjetnost i oblikovanje u Zagrebu.

Richter je također redizajnirao interijer nekad slavnog Ritz bara/Cabareta koji mu je poslužio kao laboratorij za testiranje koncepta 'totalne umjetnosti' i sinteze. Uz redizajn interijera, dizajnirao je udobne tapecirane fotelje, no nije sačuvan ni jedan primjerak, kao što više ne postoji ni taj slavni interijer. Richter je kao suradnika pozvao slikara Edu Murtića, koji je zagovarao lirsku, gestualnu apstrakciju, drugačiju od konstruktivističke linije većine članova grupe EXAT-51. "Taj naoko rubni zadatak privukao je puno pozornosti", istaknuo je Mrduljaš, dodavši da su pojedini kritičari smatrali da apstraktna umjetnost treba ostati u domeni štafelajnog slikarstva te je došlo do čuvene polemike o Ritz baru. U toj polemici, koja je utjecala na umjetnički život tadašnjeg Zagreba, konfrontirali su se različiti pogledi na razvoj moderne umjetnosti, a Richter je u njoj branio svoju poziciju sinteze svih oblika umjetničkog djelovanja.

Arhitekt je također izazvao veliku pažnju svojim paviljonima na međunarodnim izložbama u pedesetim i šezdesetim godinama prošlog stoljeća. Na 11. Trijenalu u Milanu 1957. godine predstavio se u sklopu sekcije "Stanovanje" jugoslavenskim paviljonom, kada je projektirao idealni stan za socijalističku obitelj. Uz namještaj, projekt je uključivao stolicu i mnoge druge umjetničke i uporabne predmete koje je arhitekt realizirao u suradnji s Ferdom Rosićem i Slavom Antoljak. U tim radovima kombinirao je vitku metalnu konstrukciju i rustikalno pletivo tzv. komušina te za taj inovativni dizajn dobio srebrnu medalju. Iako nije ušla u veću serijsku proizvodnju, ta Richterova kolekcija bila je i u kataloškoj prodaji prestižne amsterdamske robne kuće Metz & Co. Paviljon je nakon izložbe otkupljen i zatim je, uz minimalne preinake, podignut u Wevelgemu u Belgiji te je u njemu otvorena srednja škola.

Četiri godine kasnije projektirao je za Međunarodnu izložbu rada, također u Torinu, lagani paviljon bez pravog kuta, poigravajući se kružnim tlocrtnim oblicima podijeljenima u trokutaste segmente. Mrduljaš je objasnio da je u paviljonu osmislio i neobičan interaktivni instrument koji je bio sastavljen od pomičnih koncentričnih krugova. "Korisnik je putem interakcije s instrumentom stvarao značenjske mreže o jugoslavenskom samoupravnom socijalizmu", pojasnio je arhitekt. I za taj paviljon u Torinu Richter je dizajnirao neobične stolice od savijane šperploče, danas poznate pod nazivom VR61, od kojih je nekoliko ipak sačuvano i nalaze se u Tehničkom muzeju u Zagrebu.

No Richterov je najpoznatiji projekt jugoslavenski paviljon projektiran za Svjetsku izložbu EXPO 58 u Bruxellesu, koji je nagrađen zlatnom medaljom. Riječ je o iznimno inovativnom i radikalnom projektu "visećeg paviljona" koji je trebao biti čeličnim kablovima "obješen" za visoki centralni jarbol. Međutim, zbog zahtjevnosti projekta odustalo se od originalne ideje, ali je koncept i dalje bio radikalan jer je prikazivao, kako je naveo Mrduljaš, ideju jugoslavenskog samoupravnog socijalizma kao modernizacijskog projekta. Realizirani paviljon koncipiran je kao niz terasa na tankim čeličnim stupovima, koje kao da lebde iznad mramornog platoa u prizemlju. Ta je etaža bila u potpunosti otvorena, a prostor je bio oblikovan staklenim panelima, čime se gubila razlika između eksterijera i interijera. Mrduljaš je dodao da je Richter tom prigodom projektirao i stolice s prepoznatljivom x-bazom za restoran u manjem paviljonu. Taj "lebdeći" paviljon smatra se vrhunskim ostvarenjem modernističke estetike i oglednim primjerom exatovskog total dizajna.

Prostoria će u lipnju predstaviti Richterovu kolekcija na NeoConu u Chicagu, vodećem i najutjecajnijem američkom sajmu uredskog namještaja i uređenja interijera, čime će se i svjetska javnost upoznati s Richterovim dizajnom. Također, Prostoria započinje proizvodnju Richterove kolekcije, koje će se pojaviti na tržištu u drugom dijelu godine.

ZANIMLJIVOSTI IZ RICHTEROVA ŽIVOTA

1. Imao je veliku karijeru i uzbudljiv život, a borben duh i optimizam nisu ga napustili ni u vrijeme kad se borio s teškom bolešću. U svom zadnjem intervjuu, kad smo potkraj listopada 2002., samo nekoliko tjedana prije njegovog odlaska, razgovarali za Nacional, Richter je bio vidljivo onemoćao, ali i dalje snažan duhom i vjeran sebi. Tom prilikom rekao mi je da je cijenio Le Corbusiera i nadahnjivao se ruskim konstruktivistima i Bauhausom, no nikada nije htio biti nečija kopija

2. 'Uvijek sam želio biti originalan i nov', otkrio mi je Richter. Kako je u svojim radovima uglavnom bio ispred vremena, mnogi su ostali nerealizirani, poput ludog, futurističkog projekta 'Savlje' u kojem je Zagreb zamislio na devet otoka i pet kanala, ili 'vodenog paviljona' koji je zamislio za Svjetsku izložbu u Montrealu. Unatoč tome, povijest će ga pamtiti kao velikog istraživača, sintetičara umjetnosti i jednog od najvećih promicatelja apstrakcije

3. 'Tko god radi nešto novo i drukčije, mora biti spreman na nerazumijevanje. Ja sam se s tim davno pomirio. Kad analiziram svoje radove, vidim da su donijeli pomak u nešto novo i drukčije. Nisam nezadovoljan svojim životom, premda nikad nisam bio adekvatno valoriziran. To vas malo uzbudi, jer to je ipak šok, a onda vas šikne da idete dalje', rekao mi je Richter u tom svom zadnjem intervjuu

4. Prije Drugog svjetskog rata našao se na 'crnoj listi', jer je bio predsjednik Tehničkog kluba, te se morao skloniti iz Zagreba u Ominje.

'Tamo su me ustaše ranili i proveo sam u bolnici 18 mjeseci. Onda sam preko teozofskih veza, iako nisam bio teozof, prebačen u Beč, gdje sam se ponovno aktivirao u antifašističkoj borbi. No tamo me je u veljači 1945. uhvatio Gestapo pa sam oslobođenje dočekao u zatvoru. Bila je alternativa hoće li nas sve posmicati ili pustiti, ali je pobijedila druga opcija pa sam ipak ostao živ i čak dobio partizansku spomenicu', ispričao mi je Richter, dodavši da je nakon rata još pet puta bio nevin u istražnim zatvorima.

5. Jednom su ga optužili da je bio agent Gestapa, zatim je proveo tri tjedna u ruskom zatvoru, gdje mu je 'jadnom i gladnom neki major Jastrebov donio vruću pirošku', a onda je zbog nepravedne optužbe za ubojstvo proveo sto dana u samici na ispitivanju. 'Zaboravio sam svojih pet utamničenja. To je prošlost. Nisam od onih koji stalno spominju ratne zasluge ili velike bojeve', rekao mi je Richter, napomenuvši da uvijek gleda naprijed

6. No svijet je prepoznao njegovu genijalnost. Za svoja djela paviljonske arhitekture dobio je najveće svjetske nagrade, a sveukupno je primio 25 priznanja, između ostalih Zlatnu medalju na 13. triennalu u Milanu, Nagradu za skulpturu na 11. biennalu u Sao Paolu i Herderovu nagradu za sveukupno djelo...