Alla Tatarenko sveučilišna je profesorica, književna znanstvenica i prevoditeljica. Do sada je prevela i priredila nekoliko pjesničkih antologija.
Koliko je danas važno prevoditi ukrajinsku književnost?
Prevođenje ukrajinske književnosti smatram iznimno važnom zadaćom. Književnost je jedna od najboljih vizit karti jedne kulture, jer sadrži kvintesenciju nacionalne slike svijeta, dopušta sagledavanje sličnosti i posebnosti različitih naroda, na najprisniji način progovara o ljudskoj duši i svom vremenu. To što je ukrajinska književnost nedovoljno prevođena na strane jezike odigralo je svoju ulogu u slabom poznavanju Ukrajine, njezine povijesti, njezinog identiteta. Početak ruske agresije punih razmjera, zapravo junački otpor Ukrajinaca, obilježio je intenziviranje zanimanja za Ukrajinu kao takvu i za njezinu kulturu. Književnost daje odgovore na pitanja što je zapravo Ukrajina i u čemu je njezina posebnost, zašto je Ukrajinci tako snažno brane, zašto je bitno prepoznati njezin civilizacijski kod. To što se sada pojavljuju brojni prijevodi s ukrajinskog vidim kao veoma dobar znak i još snažniji poticaj za nove prevoditeljske projekte.
Kako biste ocijenili suradnju Ukrajine i Hrvatske na području književnosti i kulture?
Hrvatsko-ukrajinske kulturne i književne veze imaju dugačku povijest, lijepu sadašnjost i perspektivnu budućnost. Posebno bih se osvrnula na prevođenje kao jednu od najvažnijih sfera uzajamnog upoznavanja i približavanja naših kultura. Čitatelji u Ukrajini imaju mogućnost upoznati se s vrijednim dijelima hrvatske književnosti, uglavnom suvremene, dok se čitatelji u Hrvatskoj, zahvaljujući veoma plodnoj prevoditeljskoj djelatnosti hrvatskih ukrajinista (spomenula bih tu prije svega Dariyu Pavlešen i Anu Dugandžić) upoznavaju s ukrajinskom književnošću. Hrvatski PEN puno doprinosi jačanju kulturnih veza. Veoma je važna njegova podrška ukrajinskim piscima kroz program rezidencija, dragocjeno je objavljivanje knjiga prijevoda suvremene ukrajinske ratne poezije, među kojima bih spomenula antologije "Ukrajina 2022." i "Ukrajina 2024.", kao i zbirku pjesama Viktorije Ameline. Ova izdanja ukazala su se zahvaljujući zalaganju Tomice Bajsića, koji i sam prijevodi pjesme V. Ameline i K. Mihaljicine. Ukrajinski i hrvatski pisci sudjeluju na književnim festivalima (posebno bih spomenula Stih u regiji čiji organizator Ivan Herceg redovito objavljuje ukrajinske pjesme u časopisu Poezija, kao i Book Forum u Lavovu). Ratna tema je jedna od važnih spojnica, ali nije jedina. Krug kontakata se širi, a kulturne veze postaju sve jače.
Za koje bi ukrajinske autore Hrvati trebali saznati?
Nadam se da će biti prevedena na hrvatski prozna djela "Hemingway ništa ne zna" Artura Dronja, "Kasandra puši cigarete" Anne Bespale, "Rječnik rata" Ostapa Slivinskog, kao i nove knjige pjesama. Ova lista može se nastaviti. Ukrajinska književnost ima što ponuditi hrvatskim čitateljima. A Hrvatska ima sjajne prevoditelje s ukrajinskog, u tom broju talentiranu mlađu generaciju.
