Ridley Scott nije mogao režirati nastavak "Istrebljivača" ("Blade Runner", 1982.) jer je bio zauzet snimanjem "Aliena: Saveza" (2017.), nastavka "Prometeja" (2012.), pa je film povjerio obožavatelju prvoga filma, danas cijenjenom Denisu Villeneuveu, redatelju neuspjelog, iako hvaljenog, znanstveno-fantastičnog filma "Dolazak" ("Arrival", 2016.).

Villeneuve priznaje da ga je bilo strah preuzeti režiju "Blade Runnera 2049" (usput, zašto se film kod nas više ne zove "Istrebljivač"?), i to ne samo zato što se bojao da neće uspjeti napraviti nastavak približno dobar kao izvornik, nego što je bio zabrinut zbog reakcija poklonika "Istrebljivača". "Znam da će svaki pojedini ljubitelj ući u kino dvoranu s baseball-palicom", kaže Villeneuve i nastavlja:

"Svjestan sam toga i to poštujem jer to je umjetnost. Umjetnost je rizik i ja moram preuzimati rizike. Još od svoje desete godinje sanjao sam da radim znanstveno-fantastične filmove, ali rekao sam 'ne' mnogim ponudama za nastavke. Nisam mogao reći ne 'Blade Runneru 2049'. Previše ga volim".

Villeneuve toliko voli Scottova "Istrebljivača", film koji je, tvrdi, presudno utjecao na njegovu odluku da se uopće bavi režijom, da je iz izvornog scenarija Scottova filma preuzeo uvodnu scenu za svoj nastavak u kojoj se prvi put pojavljuje glavni junak, istrebljivač K (Ryan Gossling). U toj sceni gledamo kako K dolazi na farmu jednog replikanta stare serije Nexus 6 i šalje ga u mirovinu, odnosno ubija. Ta je scena bila napisana za Harrisona Forda i njegov lik istrebljivača Ricka Deckarda.

Villeneuveovo preuzimanje scene za takvo uvođenje novoga junaka doslovno je preuzimanje štafete od Ridleya Scotta, zavjet da će biti vjeran u ljubavi prema izvornom "Istrebljivaču". Scottov "Istrebljivač", zajedno s njegovim "Alienom" (1979.), najutjecajniji znanstveno-fantastični film do danas, zaslužuje ljubav, ali ne slijepu. Villeneuve je s takvim strahopoštovanjem pristupio "Blade Runneru 2049" da je stvorio film koji je, kako kaže jedan duhoviti kritičar, "mrtav od pojasa na dolje".

Na prvi pogled ništa u "Blade Runneru 2049" nije loše. Sve je akademski pedantno poredano i kirurški precizno sašiveno. Film je jako lijep, ali poput (lijepog) frankensteinovskog čudovišta. Osnovna ideja je uzbudljiva i prvih dvadesetak minuta nadao sam se da će film biti izvrstan. U Scottovu "Istrebljivaču", koji se zbiva 2019. godine replikanti su androidska robovska snaga, stvoreni za sve što ljudi ne mogu, od običnih poslova do ratovanja, ali im je životni vijek samo četiri godine.

Androidi Pogledajte trailer za "Blade Runner 2049"

I zato se bune, žele živjeti dulje jer su toliko slični ljudima da se i sam junak filma, njihov ljudski istrebljivač Deckart, pita nije li i on možda replikant. U "Blade Runneru 2049" replikanti žive koliko i pravi ljudi, no sad treba umiroviti, odnosno istrijebiti sve preživjele iz starijih serija Nexus androida. Junak filma, također moderni dugovječni replikant, otkriva da je Deckartova replikantska ljubav Rachael prije 30 godina rodila potomka, što je dokaz potpune ljudskosti umjetno stvorenih androida.

A to je revolucija koja mijenja svijet. Junak filma živi s hologramskom replikanticom Joi (Ana de Armas) koja uspijeva, u tuđem tijelu, iskusiti s junakom čak i pravu ljudsku tjelesnu ljubav. To pomicanje ljudskosti replikanata fascinantan je motiv koji je mogao biti uzbudljiv da se redatelj, producent i scenaristi nisu izgubili u epskom umnožavanju suvišnih linija priče. Film traje 163 minute, a već se nakon 90., kad smo itekako shvatili što se zbiva, počinjemo pitati što smo to shvatili.

Lica postaju blijeda, ima ih previše, a pitanja na koja junak i traži odgovore više nisu zanimljiva. U trenutku kad K u živopisnim ruševinama Las Vegasa nalazi 30 godina starijeg junaka istrebljivača Deckarta (Harrison Ford), film postaje rutinski akcijski SF u kojemu nisu više važni odgovori, paradoksi, apsurdi i nerješive tajne, kao u Scottovu čudesnom "Istrebljivaču", nego fizička akcija bez metafizičkih "suza na kiši".

Nema Scottovih gotovo mitskih replikanata, poput Roya Battyja (Rutger Hauer), Pris (Daryl Hannah) i Rachael (Sean Young), nema tragične nesnošljivosti ljudske vrste prema onima koji su različiti, nema suočavanja s ljudskom i replikantskom nesavršenošću kao zajedničkim nazivnikom mogućeg opstanka obiju vrsta.

Kao i "Prometej" i "Alien: Savez", "Blade Runner 2049" samo je još jedan pokazatelj kreativne iscrpljenosti nekad vrhunskog redatelja i producenta Ridleya Scotta. Marljivi učenik Denis Villeneuve, redatelj izvrsnog filma "Sicario", u ovom je slučaju samo vjerni i poslušni suradnik.