Darknet, Anonymusi i krvoločni narkokarteli
"Iskvareni", Jorge Zepeda Patterson - Fraktura
Kad iz pera dugogodišnjeg političkog i ekonomskog analitičara iziđe kriminalistički uzbudljivi roman o korupciji, preljubima, skrivanju informacija, podmićivanju te svim onim slasticama političkog i medijskog svijeta u Meksiku, onda sve ono što je u romanu napisano poprima poprilične razmjere istinitosti i dosljednosti.
U "Iskvarenima" Jorge Zepeda Patterson tka jednu nepreglednu mrežu silnica političkih moći, intriga koje uključuje najveće državne glavonje, meštre od tajnih službi, ali jednako tako i novinare koji pukom slučajnošću postanu inicijatori velikih političko-društvenih previranja meksičke sadašnjice unutar kojih se kriju tajne kakve kriju mnoge uređene i demokratske države.
Tomas je novinar koji je u kolumni objavio vijest da je pronađeno iskasapljeno truplo poznate glumice Pamele Dosantos, i to u neposrednoj blizini rezidencije ministra unutarnjih poslova Salazara. Njegova kolumna pokrene val previranja među političkim instancama jer se odjednom čini kako su svi moćnici imali nekakve veze s ubijenom Pamelom.
Tomas se odjednom nađe sam u moru raznolikih informacija i primoran je u priču uvući Modre – svoje društvance još iz djetinjstva – koje čine Amelia, predsjednica glavne oporbene meksičke stranke koja je, čini se, iz civilnog društva i slojeva nevladinih organizacija zalutala među velike ribe, zatim Mario, sveučilišni profesor koji je dotad vodio sasvim prosječan život, a sad odjednom šuruje s krojačicom poznate glumice, dok njegov sin Vidal upada u oči meksičkim kartelima.
Posljednji među Modrima je Jaime, mali bogatun s čijim ocem je Amelija ljubovala kao studentica, koji je za inat ocu prešao u mrežu obavještajnih državnih službi. Osim tog kvarteta, kroz "Iskvarene" defilira niz vođa ovih ili onih stranki, medijskih mogula, odvjetnika koji znaju puno više nego što se čini da znaju, genijalnih hakera koji se nađu na meti parapolicijskim odjelima i tako dalje i tako više.
Možda djeluje kako je nemoguće poloviti sve konce ove meksičke hobotnice, ali Patterson to radi na izrazito pitak način, kombinirajući suptilan humor kao glavnu stilsku značajku svojega pisma i kontrapunktirajući obične male ljude odjednom uhvaćene u mrežu nepojmljivo opasnih terena na državnoj razini s facama u odijelima čiji obični životi među uredskim spisima zapravo skrivaju nepregledne opačine i amoralne radnje.
Sve se zakomplicira kad Mario i Tomas otkriju Pamelinu krojačicu i saznaju da je Pamela njoj ostavila svu silu snimljenih materijala u kojima Pamela opisuje svoje ljubavničke odnose s političkim glavonjama, a preslušavajući te materijale Modri shvate da čak ni jedni drugima ne mogu vjerovati. Ovo nikako nije dosadnjikavo štivo u kojemu se mora jako truditi pohvatati sve političke konce i pomno pratiti tko kome zabija nož u leđa, jer noževa ima posvuda.
Već samo otvaranje romana, koje Patterson intrigantno dočarava snom u kojemu Tomasu pjevačica Britney Spears izvodi felatio, govori kako "Iskvareni" u sebi sadrže onaj srednje-južno-amerčki temperament i nerv za živopisnost. Kad pisac u priču uplete Darknet, Anonymuse i niz krvoločnih meksičkih kartela, postaje poprilično jasno da ova fikcija nije daleko od realne situacije u Meksiku.
Patterson romaneskno upliće i ljubavne spone koje romanu daju štih održivosti u želji da se priča dodatno nabije erotikom - Tomas tako nanovo ostvaruje svoje erotske želje s Amelijom, dok Mario upada u platonski ljubavni odnos s krojačicom Carmelitom. I ne mogu se oduprijeti dojmu da me ova priča istrage i potrage te neke nedokučive začudnosti koja prevladava cijelim putem užasno podsjeća na Pynchona i njegovu "Dražbu predmeta 49" i Oedipu Mass koja kao da polusvjesno sudjeluje u priči.
Možda zato što je Patterson onakva vrsta pisca koji puno otkriva o svojim likovima, ali upravo u tom otkrivanju potpaljuje sumnju da ipak nije sve onako kao što u "Iskvarenima" piše. "Iskvareni" su roman koji ima za svakoga ponešto: ako je nekome draže pratiti priču o novinarskim spletkama, to je to, ako netko želi okusiti draži meksičke visoke politike, i to je to.
Ako netko samo želi uživati u dobroj atmosferi srednjoameričke egzotike, i toga ima napretek. Zanimljivo je kako netko poput Jorgea Zepede Pattersona, koji je stekao doktorat iz političkih znanosti na Sorbonni, u poznim godinama otkrije neki talent. I kako pomoću tog talenta u jednoj knjizi opiše spregu političkih elita, podzemlja i šoubiznisa koja vrijedi za sve države svijeta.