Počelo je žestoko. Slavoj Žižek, filozof, za Independent je napisao članak imena "Zašto je ljudima Jordan Peterson tako uvjerljiv". Peterson, kanadski klinički psiholog i (kažu neki) self help guru odmah ga je na Twitteru (iako ga Žižek nema) pozvao na debatu. Taj se sukob divova, kako su ga mediji najavljivali, dogodio jučer u Torontu.

Najiščekivaniji intelektualni "event" godine, na temu sreće, kapitalizma i marksizma zapravo je bio veliki flop, slaže se većina stranih medija i komentatora koji su sjedili na rasprodanoj debati.

Ako je istinita egida da nas definiraju naši neprijatelji, onda je možda također točno da su tijekom ove besplodne i inertne debate dva "neprijatelja" postala prijatelji.

Emirov dnevnik Obračun Kusturice sa Žižekom i Hrvatskom koja tjera Srbe

Oboje su fini i pristojni zagovaratelji ukidanja političke korektnosti. Žižeka, uz to, definiraju, naravno, i knjige koje je napisao.
Uvod od strane Petersona bio je, u najmanju ruku, flah i razočaravajuć. Sam je priznao da, de facto, nije čitao Žižekove knjige već da je odmah skočio na glavnog "krivca" - Komunistički manifest.

Jedino što je suvislog o tom velikom i kontroverznom djelu uspio procijediti jest "gotovo sve ideje su krive".

"Bio sam profesor i znam kako je to probuditi se i ne imati pripremljeno predavanje za taj dan. Takav je bio i Peterson. Vrludao je između Paleolitika i menadžeriranja biznisa, a njegovo se znanje činilo prepuno rupa i pitao sam se tko ga uopće može shvaćati ozbiljno", napisao je Guardianov kolumnist. Napomenuo je kako je u svom intelektualnom meandriranju posve zaboravio barem jednom spomenuti pojam "sreća".

Time se zapravo nije bavio niti Žižek. On je opleo po tome kakvi su to ljudi, intelektualci i filozofi koji njega ne vole. Guardianov pisac kaže da ako je Peterson nepripremljeni profesor, onda je Žižek kolumnist kojem se ne da pa "pod istu kapu" gura Dostojevskog, estetiku, Trumpa, Sandersa i nacizam. I on se osvrnuo na negativne strane političke korektnosti. Sreće nigdje.

Debata nije ukazala niti na nove ideje ili razlike, već na to koliko oni zapravo imaju zajedničkog.

NESRETNA? Otkrili najveću ljubav Simone de Beauvoir - nije Sartre!

Jedan mrzi komunizam, dok i drugi mrzi komunizam ali smatra da ni kapitalizam nije "med i mlijeko", a s time se slaže i prvi govornik. Zapravo oboje, heureka, žele isto - regulirani kapitalizam. 

I gdje je sad tu napetost, krvi i znoj. Oni obećaju jednostavna rješenja za kompleksne probleme, a niti se drže teme, niti donose nešto novo na stol.

Slažu se oboje i da su radikalni pesimisti i da su šanse velike da "klizimo u apokalipsu". Ne znaju kako riješiti problem okoliša ili rasta Kine (koja od teme sučeljavanja, kao hibrid kapitalizma i komunizma, gotovo radi vic). Oboje oštre zube na "Impotentnoj i politički korektnoj" akademskoj ljevici.

Zapita se čovjek, ima li razlike između ovo dvoje teškaša. Debata stoljeća, zaključuju mnogi, ispala je razvodnjena limunada.