“Mislim da je naš najveći neprijatelj zloupotreba informacija, perverzija istine u rukama strašno vještih ljudi.” - John le Carre, The Paris Review

Majstor špijunskog žanra John le Carre (iako mnogi njegovi romani debelo nadrastaju okvire žanra, pa odrednicu špijunski treba shvatiti tek kao okvir priče) tako je 1997. opisivao opasnosti svijeta špijuna, spin doktora, vlada i moćnih institucija. Bio je ustvari optimističan jer uvijek može gore. A u međuvremenu je stvarnost, u svijetu bezgraničnih informacija i načina manipuliranja njima, postala gora. Odnosno, postalo je upitno što je uopće stvarnost. Istovremeno, Le Carreov svijet, svijet hladnog rata, nakon kratkog zatišja vratio se na veliku scenu. Izmijenjen, multipliciran, ali podjednako okrutan. Pa sad svaka fukara s internetom i neopterećena knjiškim znanjem širi svoje “istine” i stvarnost.

Ali u svoj toj grozoti ima i jedna dobra stvar, a to su špijunske serije koje odjeci te stvarnosti generiraju. U posljednjih mjesec dana pojavile su se tri vrlo dobro špijunske serije - “Night Manager” druga sezona (Prime Video, ocjena 8), “Ponies” (Peacock, ocjena 7,5) i “Unfamiliar (ocjena 7,5).

“Night Manager”, druga sezona, uvjetno rečeno, nastala je prema Le Carreovu romanu. Prva je sezona, snimljena prije deset godina, bila jako dobra. U međuvremenu je “spy master” John le Carre napustio ovaj svijet i kreator serije David Farr drugu je sezonu napravio bez književnog predloška. Ali je gotovo savršeno uspio sačuvati karakterizaciju likova. U romanima Johna le Carrea oni su u pravilu važniji od same priče, te zaslužni za atmosferu, moralne dvojbe i melankoliju (Milan Kundera bi taj osjećaj nazvao češkom riječi “litost”, za koju ni engleski ni hrvatski nemaju prijevod). Iako serija podliježe ponekom prenapuhanom zapletu te tu i tamo olakom raspletu, ustvari je jako, jako dobra.

Nije loše ni to što u njoj Žungul, Slavko Sobin, ima i ne tako malo ulogu kolumbijskog plaćenog ubojice. “Ponies” nemaju nikakve veze s ponijima, već naslov dolazi od akronima za “Persons of no interest” - osobe koje nisu zanimljive obavještajnim službama. Serija se događa u špici hladnog rata, 1977. godine, i to ni više ni manje nego u Moskvi, gdje Beatrice i Twila, nakon što im supruzi, agenti CIA-e, poginu u akciji postaju tajnice u ambasadi, a ujedno i agentice CIA-e. Malo nategnuto, ali glavni argument je bio taj da će one za KGP biti Ponies.

E sad, teško da je KGB-u bilo tko u američkoj ambasadi bio Poni. Iako u prve dvije, tri epizode, regrutacija agentica na stranu, serija izgleda da će biti ozbiljna špijunska priča, u ostatku serije ipak prevladavaju njezini zabavni elementi. Rekonstrukcija vremena je fantastična, a song lista iz 1970-ih (od zaboravljenih hitova, teške kuruze i pravih malih bisera) je fantastična. U redu, mora se reći da to sa svijetom špijuna, pogotovo u Moskvi tih godina, nema baš puno veze, ali zabavnost serije pokriva zamjerke što se odmiče od stvarnosti. A kao što smo već rekli, danas je upitno što je uopće stvarnost, pogotovo kad je riječ o prošlosti koja je pogotovo na ovim prostorima sklona neprestanim i neizvjesnim promjenama, pa tako jedan uglednik neopterećen knjiškim znanjem bez problema može tvrditi da je Stjepana Radića ubio Gavrilo Princip, i to ni više ni manje deset godina nakon vlastite smrti.

Njemačka serija “Unfamiliar” govori o bivšem špijunsko-ljubavnom paru koji se bacio u privatnike, ali ih sustižu neraspleteni konci jedne od njihovih akcija iz prošlosti. Ujedno je tu i prodor ruskih, odnosno bjeloruskih službi u njemačke službe. Priča je postavljena prilično dobro, ali se u zapletu, pa onda kasnije i u raspetljavanju, pomalo pretjeruje. Svejedno, napeta je i dobra za gledanje, ponekoj većoj naivnosti usprkos.

Ako ništa drugo, ove će serije svakome probuditi apetit za dobrom špijunskom pričom, pa evo brzinske top liste špijunskih serija u posljednjih desetak godina:

10. Cleo (prva sezona) - duhovita i dobra njemačka serija o agentici Stazija koja izlazi iz zatvora baš u trenutku kad pada Berlinski zid,

9. Teheran - jako dobra izraelska serija o Mosadovoj agentici u Teheranu,

8. Deutchland ‘83. - također vrlo dobra njemačka serija o agentu Istočne Njemačke koji se ubacuje u zapadnonjemačku vojsku uoči američko-njemačkih vojnih manevara (i simulacije nuklearnog rata),

7. Kalifat - odlična švedska serija o ISIL-u i regrutiranju terorista u zapadnoj Europi,

6. srpska serija Sablja - nije baš čisto špijunska serija, ali u konačnici je ipak velikim dijelom riječ o tajnim službama i njihovoj ulozi u atentatu na premijera Đinđića,

5. The Agency - jako dobra serija o špijunu CIA-e koji se nakon dugogodišnjeg rada pod lažnim identitetom vraća u bazu u Londonu,

4. A Spy Among Friends - bavi se traumatskim bijegom najveće sovjetske krtice u MI6-u Kimom Philbyjem, tema je obrađena sto puta, ali u ovoj seriji odrađena je iz drugog, svježeg i nepoznatog kuta

3. Slow Horses - odličan Gary Oldman nosi seriju o špijunima luzerima koja je nevjerojatno duhovita, a da ni u jednom trenutku ne parodira ili ismijava žanr.

I za kraj dvije bezvremenske špijunske serije koje svaki ljubitelj serija treba ispočetka i u miru pogledati svake dvije do tri godine. Obje su nastale prema Le Carreovim romanima, BBC ih je snimio osamdesetih i u obje glumi Alec Guinness - “Dečko, dama, kralj, špijun” i “Smileyjevi ljudi”. Obje serije su klasici i jednako svježe danas kao i kad su snimljene. Možda i više.