Ljudi nikad nisu problem, onaj tko misli drugačije ima problem sa samim sobom. Što se motivacije tiče, smatram da ne postoji slaba ‘vojska’, nego eventualno loš ‘general’, kaže nam violinist i dirigent Jure Bučević (1980.). Ravnateljem splitske Opere postao je krajem 2019. godine, otkad s intendantom Srećkom Šestanom pokušava splitskom teatru vratiti stari glazbeni sjaj. Prije nego što se odvažio postati dirigentom, Bučević je već bio dugogodišnji član orkestra Opere Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu, asistent maestru Ivi Lipanoviću, a onda je i sam upisao dirigentski studij na Muzičkoj akademiji u Sarajevu. Vizije i volje ne nedostaje, pa je tako Bučević i gradski vijećnik Grada Splita te posvećeni triatlonac. Za Express razgovaramo o viziji za nadolazeću kazališnu sezonu, no i strogo kontroliranim uvjetima u kojima splitska Opera posljednju godinu funkcionira. 

Express: Od kraja 2019. godine ste ravnatelj Opere splitskog HNK. Došli ste na poziciju nešto malo prije početka pandemije. Sudeći prema svim kazalištima u zemlji i svijetu, protekla godina prošla je u improviziranju, ali i velikim financijskim gubicima. Koji su izazovi s kojima se susrećete na mjestu šefa opere? 
Dakle, u cijelom ovom razdoblju nema improvizacije ni pod razno, barem ne u Operi. Pandemijski uvjeti su nas nagnali da filigranski pazimo na svaki detalj vezan uz zdravlje i sigurnost naših glazbenika. Strogo se mora znati tko ulazi u zgradu HNK, tko boravi u kojoj prostoriji i koliko dugo. Koji program se može uklopiti u trenutačne okvire, odnosno COVID-19 preporuke i, na kraju, koliki ljudi može sudjelovati u nekom projektu. Sve skupa zvuči kao ne pretjerano komplicirani zadatak, ali problem nastaje kad želite izvesti neko djelo u kojem po normalnim uvjetima sudjeluje 90 umjetnika, a Stožer vam za kvadraturu pozornice dopušta maksimalno, recimo, 25. Upravo tu dolazimo do izazova. Koje djelo postaviti, s kojih 25 ljudi, što dati ostatku ansambla za rad itd. To je po meni kreativnost na maksimum, nikako improvizacija.

Express: S obzirom na postojeće protupandemijske mjere, kako funkcioniraju orkestar i zbor? Jedno vrijeme je na snazi bila odluka da se uopće ne izvode opera, opereta i mjuzikl, no to je promijenjeno od prosinca, odnosno veljače za zbor. Međutim, što ako se sumnja na zarazu jednog člana, raspušta li se cijeli orkestar na određeno vrijeme? Kako to rješavate i kako načelno funkcionirate u ovom vremenu? 
Mi smo kroz cijelo ovo razdoblje radili i sa zborom i s orkestrom, ali odvojeno. Čak smo i njih dijelili na manje grupe kako bi izbjegli bilo kakav rizik. Tako rascjepkani nismo u mogućnosti izvesti veće glazbeno scensko djelo, ali zato smo došli do ideje kako bi idealno bilo oformiti manje puhačke sastave i jedan gudački komorni orkestar. Bio je to pun pogodak jer na taj način smo puno vježbali i često nastupali. To je postao naš prozorčić koji gleda prema svjetlu i drži nas na životu. Mi koji se bavimo ovim pozivom znamo da je nama pozornica više od zanimanja. Scena i reflektori su naš kisik. Komorno muziciranje je zapravo uvertira za sve ono lijepo što nas čeka u budućnosti.

Express: Namjera intendanta Srećka Šestana je osnažiti operu, operetu i mjuzikl, kako bi splitsko nacionalno kazalište postalo prepoznatljiv muzički teatar, kao što je uostalom u prošlosti i bilo. Što bi se trebalo promijeniti u tom smislu i što se dosad napravilo? Imate li ideja, mogućnosti i dovoljno talentiranih i voljnih ljudi da taj plan sprovedete u djelo?
Ljudi nikad nisu problem, onaj tko misli drugačije ima problem sa samim sobom. Što se motivacije tiče, smatram da ne postoji slaba ‘vojska’, nego eventualno loš ‘general’. Po svemu do sada učinjenom vidim da kolege mahom prihvaćaju moju filozofiju. Iznimki ima i neka ih, iako su kod mene svi jednaki i imaju istu šansu za napredak. Dok sam na čelu splitske Opere, uložit ću maksimalni napor da zaposlim što veći broj kvalitetnih pjevača i glazbenika. Jedan dio tog plana je već ostvaren, ali ni približno onoj brojci koja bi me zadovoljila. Kroz kojih mjesec dana krećemo i s opernim studijem u kojemu ćemo odgajati naše pjevačke snage. S tom idejom sam već u startu osvojio intendanta g. Šestana na našem prvom razgovoru. Ako sve bude po planu, za 4 do 6 godina trebali bismo izvoditi ‘Aidu’ na Peristilu sa 100% splitskim snagama. U to iskreno vjerujem i veselim se.

Express: Rođeni ste u Splitu. Završili ste studij violine, 16 godina ste kao honorarni zaposlenik radili u HNK Split, a u međuvremenu ste završili studij dirigiranja u Sarajevu. Uz violinu, svirate i violu, mandolinu, klavir te udaraljke. Sve skupa djeluje kao da ste vrlo posvećeni onome čime se bavite. Što vas je vodilo ovoj profesiji? Kad ste shvatili da je glazba vaš poziv i je li vam srce na mjestu po pitanju profesije koju ste izabrali?
Na pozornici se osjećam kao riba u vodi, to je moj medij. Naravno da je trebalo puno truda i odricanja da bi se do toga došlo. Violina je moj primarni instrument, uz klavir koji sam savladavao kroz studij dirigiranja. Vrlo rano sam zavolio glazbu, ali kako sam ponikao iz skromne radničke obitelji, nisam baš odmah vjerovao da ću se time baviti čitav život. Međutim, svakim danom sam bio sve više i više opčinjen ljepotom koju mi glazba nudi, a taj slatki zanos traje i dalje.

Express: Bili ste asistent dirigentu Ivi Lipanoviću, a sad ste i sami dirigent. Koja je vaša filozofija po pitanju dirigiranja? Što vas je nagnalo da nakon studija violine idete i na studij dirigiranja?
Dugim stažom u orkestru iz prve ruke vidio sam što znači dobar dirigent za pultom. Isto tako, vidio sam i pogreške onih manje dobrih. Moja filozofija je jednostavna. Ako dolaziš ispred orkestra, uvijek moraš biti maksimalno spreman i siguran u ono što radiš. I ona još važnija istina je da orkestar može svirati bez dirigenta, ali dirigent bez orkestra ne može! Što se studija dirigiranja tiče, to je krenulo kroz orkestar glazbene škole. Nakon prvih nekoliko nastupa i pozitivnih komentara na način na koji vodim ansambl nije mi preostalo ništa drugo nego da zasučem rukave i završim još jedan studij u punom trajanju od pet godina. Dao sam zadnji atom snage za taj cilj i sad sam sretan zbog toga.

Express: Prošli mjesec ste obilježili Mozartovu 265. godišnjicu rođenja. Kakve muzičke naslove imate u planu za ovu godinu? Postoje li komadi koje splitska publika posebno voli i je li se, s obzirom na sve, zaželjela opere?
Splitska publika sigurno s nestrpljenjem očekuje novi operni ciklus. Mi smo u Splitu odgojeni na bel cantu i verdijanskoj tradiciji. Puccini i verizam također su tu ‘kod kuće’, uz nešto francuskih naslova, kao što su ‘Carmen’ ili ‘Faust’. Bilo je u prošlosti nekih odmaka, ali nisu završili baš slavno. Mislim da ne treba podilaziti s naslovima, nego graditi priču sa širim ciljem. Uz to, treba razmišljati i o ciklusima koji će privući mlađu publiku u teatar. Nakon zadnjeg slavljeničkog koncerta već smo pripremili novi s djelima Glazunova, Beliczaya, Elgara... Nakon Bečke klasike idemo na kasni romantizam. Iskreno se veselim tim koncertima.

Express: Rođeni ste 1980., taman toliko da se sjećate ratnog i postratnog perioda, no nešto slabije predratnog. Upravo je taj predratni Split često predmetom nostalgije onih koji su ga smatrali posebnim gradom kojemu kulture i duha nije nedostajalo. U studenom 2017. godine postali ste gradski vijećnik u Splitu, pa imate i interni uvid u funkcioniranje grada, gorućih problema i ulaganja u različite sektore. Što biste rekli, je li nostalgija prema prošlim vremenima opravdana, osobito u kontekstu kulture?
Mislim da su nekad ljudi bili manje opterećeni svime. Kažu mi neki stariji Splićani da se nekad zbor ‘va Pensiero’ znao vraćati po 7, 8 puta na bis tijekom izvedbe ‘Nabucca’ na Peristilu. To je danas nezamislivo!!! Eto, tu vrstu nostalgije ja osjećam. Danas imamo više novca, bolje instrumente, više akademskih glazbenika, udobne anatomske stolice i bljeskalice najnovijih mobitela. Što nam fali od prošlih vremena? Po meni, samo uživanje u datom trenutku. Mi danas tek kad objavimo neki događaj na Instagramu, po broju lajkova zaključujemo jesmo li uživali negdje ili nam je bilo dosadno.

Express: Još malo pa će izbori za gradonačelnika Splita. S obzirom na kandidate i mogući ishod izbora, vjerujete li da će doći do pretumbacija u gradskom vijeću? Bez obzira na to hoće li pobijediti Kerum, Mihanović ili Puljak ili netko četvrti, koji će gorući problemi dočekati onoga tko zasjedne u tu fotelju? Koje su ključne stvari u gradu koje bi se trebale popraviti ili riješiti? 
Stvari ima puno. Vrtići za djecu, to nikako ne smije biti luksuz u 21. stoljeću. Subvencije za roditelje s četvero ili više djece. Prometna infrastruktura te rješavanje problema parkinga i garaža. Da ne nabrajam dalje GUP-ove i ostale stvari. Zadnje što ću reći može ići i na početak, a to je ekologija i sortiranje otpada. Mlade treba učiti od najranije dobi kako živjeti u skladu s prirodom, a to podrazumijeva odnos prema hrani, okolišu, pitkoj vodi i sve ostalo. Mislim da budući gradonačelnik treba misliti itekako i o tome jer zbilja živimo u djeliću raja na zemlji. To treba ostaviti i našoj djeci.

Express: Član ste Kerumove Hrvatske građanske stranke. Uz kazališno-umjetničku karijeru, koliko vam je bitno da u gradu u kojem živite djelujete i politički? 
Kad bih Vam rekao da mi nije bitno, ni Vi ni Vaši čitatelji mi ne biste vjerovali. Politika je prljava, ali me je ipak puno stvari naučila. To je jedno iskustvo koje se ne uči u knjigama. Nadam se da sam barem donekle svojim radom pomogao splitskom sportu i kulturi. To su dvije teme kod kojih sam bio aktivan kroz mandat, ali ne kroz oko kamere, nego na terenu i s ljudima.

Express: S druge strane spektra umjetnosti, gotovo kao antipod, stoji sport. Vi se aktivno bavite triatlonom, sportom koji uključuje plivanje, vožnju biciklom i trčanjem. Čak ste i član splitskog triatlon kluba. Vezuje li se ovaj sport na neki način uz vašu osobnost? 
Triatlon iziskuje golemu disciplinu i predanost. Nije bitno samo trenirati, nego konzumirati kvalitetnu hranu te imati dovoljno sna i vremena za oporavak. Uz blizance od sedam mjeseci i sina od tri godine spavanje je nešto čemu se iskreno radujem u budućnosti. Ono što me uvuklo u taj sport su upornost i dokazivanje samome sebi. Iz istog sam valjda razloga završio drugi studij. Dakle, da dokažem sebi da mogu.

Express: Koji su vam profesionalni ciljevi kratkoročno i dugoročno? Što priželjkujete, čemu se nadate u budućnosti?
Kratkoročno, da se polako pripremamo za Splitsko ljeto, na kojemu ćemo, nadam se, uprizoriti četiri operna naslova. Prije toga trebali bismo raditi koncertno dvije opere u zgradi. Sve, naravno, ovisi o epidemiološkoj slici kroz sljedeći period. Dugoročno... U ovom poslu jedan telefonski poziv može okrenuti moj svijet naglavačke i odvesti me na drugi kraj svijeta. Na neke stvari ne možemo utjecati sami, bitno mi je jedino da uz moje odluke stoji i moja mlada obitelj, koja je uvijek tu kad se ugase svjetla pozornice!