Priča o prvom punk bendu u Hrvatskoj
U sklopu sveobuhvatnih priprema za promociju Rijeke u Europsku prijestolnicu kulture 2020. napokon je ispravljena povijesna nepravda prema Parafu, najvažnijem RI rock sastavu svih vremena i nezaobilaznoj vrijednosti na svakom popisu novije riječke kulturne baštine.
Grad Rijeka je sponzorirao, a Dallas Records priredio četvorodijelni CD box set "Sabrana djela 1976. – 1987.", koji uključuje proširena reizdanja studijskih albuma "A dan je tako lijepo počeo...", "Izleti" i "Zastave", te dosad neobjavljeni koncertni dokument "Paraf Live" sa snimkama nedostupnima dulje od tri desetljeća. Legendarni Paraf, zapamćen kao prvi punk bend u Hrvatskoj i ipak drugi u Jugoslaviji zbog znatno bržeg starta ljubljanskih Pankrta, nesretnim spletom diskografskih okolnosti dosad nije imao nikakvo samostalno izdanje na CD-u.
U poslijeratnoj hrvatskoj diskografiji bio je minimalno zastupljen s nekoliko pjesama u antologijama RI rocka i domaćeg novog vala, Zbog trajne nezainteresiranosti bivših nakladnika ZKP RTV Slovenije i Helidona, kult Parafa dugo se održavao evociranjem uspomena, dijeljenjem starih fotki i "ripanjem" originalnih vinilnih zapisa, sve do 2016., kad je prazninu popunio Dallas Records remasteriranim izdanjima sva tri albuma, ali samo u digitalnom formatu na koji se diskofili teško privikavaju.
Revalorizacija nekoliko epohalnih uloga koje je ovaj bend odigrao u razdoblju od kasnih '70-ih do sredine '80-ih morala je pričekati objavljivanje sabranih djela jer su unutra prvi put objedinjeni svi potrebni dokazi. Doduše, slika ranih Parafa mogla je biti malo preciznije izoštrena, i to već na vremenskom okviru u naslovu box seta. Nategnuto datiranje u 1976. doista je suvišno, baš kao i lokalpatriotsko pretjerivanje u popratnim bilješkama "...bili su među prvim punk pojavama izvan Velike Britanije".
To nikako nisu mogli biti jer je udarni val punka prije dolaska u naše krajeve zahvatio Pariz, Hamburg, Zapadni Berlin, Stockholm i još neke zapadnoeuropske metropole. Dok je francuska scena u ljeto 1976. bila dovoljno razvijena za pokretanje prvog punk festivala u Mont-de-Marsanu, riječki tinejdžeri Valter Kocijančić (gitara, vokal), Zdravko Čabrijan (bas) i Dušan Ladavac - Pjer (bubnjevi) okupljeni u bendu Unikat prašili su YU rock hitove po srednjim školama.
S promjenom imena u Paraf tek su počeli razmišljati o vlastitim pjesmama, a onda su se tijekom 1977. navukli na punk u jednakoj mjeri kao utemeljitelji Pankrta, Peter Lovšin i Grega Tomc, makar su bili znatno slabije opskrbljeni najnovijim pločama iz Londona od ljubljanskih istomišljenika.
Osim toga, svi Pankrti bili su stariji, iskusniji i svirački potkovaniji od Parafa, pa su u nepunih godinu dana posložili žestoko nabrijan koncertni repertoar, na prvim gostovanjima osvojili zagrebački SC i beogradski SKC, a doma za ŠKUC snimili singl "Lepi in prazni"/"Lublana je bulana", o kojemu su pisali New Musical Express i Melody Maker.
Debitanski album "Dolgcajt" u izdanju Založbe kaset in plošč RTV Ljubljane donio je Pankrtima prestižnu jugoslavensku nagradu Sedam sekretara SKOJ-a i radijsku promociju na BBC-ju kod Johna Peela, gdje su inače rijetko prolazili bendovi bez materijala na engleskom jeziku. Paraf je u to doba bio daleko od bilo kakve međunarodne afirmacije, ali je premoćno pobjeđivao na domaćem terenu.
Prvu pobjedu zabilježio je u ožujku 1978., kad je u dvorani riječke zajednice Talijana Circolo ukrao show lokalno etabliranim simfo i jazz rock sastavima. To je bio početak dramatičnog prevrata na riječkoj rock sceni koju su izgradili električari iz '60-ih i akustičari iz ranih '70-ih.
Sljedećih tjedana i mjeseci potpuno su je preplavili punk bendovi Blank Generation, Zadnji, Lom, Protest, Mrtvi kanal, No.1, Radnička kontrola, Kurvini sinovi, Silovani, Genocid, Protekcija i Termiti, koji su iskočili iz gomile s himničnom pjesmom Predraga Kraljevića "Vjeran pas" i zauzeli najistaknutije mjesto uz Paraf.
Korzo je preko noći pretvoren u punkersku modnu pistu za beskrajnu reviju poderanih traperica, skrpanih kožnjaka, ziherica, bedževa i najluđih frizura. Parafu je ubrzo stigao poziv za rock maraton Proljeće u Novom Zagrebu, zajedničku svirku s Azrom, Prljavim kazalištem i još desetak zagrebačkih bendova koju je organizirao Polet, najagilniji medijski promotor domaćeg punka i novog vala.
Još bez ploče, dakle bez pravog priloga budućim sabranim djelima, u prosincu 1978. riječki trio istrčao je na veliku pozornicu novosadske dvorane Sajmište i pojačao punkersku selekciju u programu zadnjeg Boom Festivala. Tamo je Poletov fotić Dražen Kalenić ovjekovječio Zdravka Čabrijana i jednom fotografijom fantastično prikazao vizualni identitet cijele novovalne scene.
S naslovnice Poleta neponovljiva koncertna fotka prešla je na cover prvog singla Parafa "Rijeka"/"Moj život je novi val", snimljenog za ZKP RTV Ljubljana, hvalevrijednog izdavača koji je beskompromisno žestokim punkerima vjerovao više od Jugotona pa su se pod istom kapom našli i Pankrti i Termiti te još neki kultni, ali kratkotrajni bendovi otrgnuti od zaborava sjajnom kompilacijom "Novi punk val '78 - '80".
Nastavak na sljedećoj stranici...
Uspjeh nastupnog singla Parafa s pjesmom "Rijeka", u kojoj je Valter Kocijančić efektno prepjevao "Chinese Rock" njujorškog punk rock heroja Johnnya Thundersa, širom im je otvorio vrata ljubljanskog studija Akademik za snimanje debitantskog albuma. Produkciju su odradili neumorni punk aktivist Igor Vidmar i menadžer benda Goran Lisica - Fox, koji je isposlovao i prvorazrednu koncertnu promociju.
Početkom 1980. Paraf je bio predgrupa jednoj od većih engleskih punk atrakcija The Ruts na gostovanjima u ljubljanskom Tivoliju, zagrebačkom Domu sportova i beogradskoj Hali Pinki. To su bile najjače punkerske fešte u ovim krajevima i Paraf je spremno uletio u špicu, samo njegov album, željno iščekivani "A dan je tako lijepo počeo..." nije stigao na vrijeme. Umiješala se nezaobilazna republička komisija za šund i mjesecima blokirala izlazak ploče.
Sporan je bio omot koji je odmah promijenjen, najkontroverznija pjesma "Goli otok" otpala je još prije ulaska u studio (zato je u sabrana djela uvrštena samo koncertna verzija), ali nadležni su i dalje imali mnoštvo prigovora. Paraf se otvoreno narugao čuvarima reda u "Narodnoj pjesmi" i tekovinama revolucije u "Živjela Jugoslavija", pa je nadmudrivanje s cenzorima započeto 1979. potrajalo sve do proljeća 1980., kad se album napokon pojavio u izlozima.
Oporezovan je kao šund, zbog čega je bio drastično skuplji u maloprodaji, ali izdavač je u godišnjoj inventuri ustanovio da je s Parafom prošao puno bolje nego s favoriziranim Pankrtima. Riječki punkeri prodali su 25.000 ploča, što je bio nedostižan rezultat za punk bend koji je pjevao na slovenskom premda je tadašnja YU rock kritika gotovo jednoglasno istaknula "Dolgcajt" kao domaći album godine.
Jezična barijera na istočnoj strani mogla se relativno lako preskočiti kod studentske pa i kod srednjoškolske publike, ali novovalna euforija bila je već toliko raširena da su Paraf masovno slušali i buntovni klinci iz osnovne koji Pankrte ipak nisu razumjeli. Valter Kocijančić ostao je trajno privržen klincima. Nakon prvog albuma napustio je Paraf i otišao u učitelje. Na gitari ga je najprije zamijenio Klaudio Žic, koji se nije najbolje uklopio, pa je umjesto njega uskočio Mladen Vičić - Riči.
Oproštaj od žestokog punka i zaokret prema tamnijoj novovalnoj psihodeliji najavljen je uključivanjem klavijaturista Raula Varlena, no najveći pomak napravljen je dolaskom pjevačice Pavice Mijatović, koja je uzela punkersko ime Vim Cola i debitirala 1981. na singlu "Fini dečko"/"Tužne uši".
Pavica nije bila prva domaća punk princeza, prije nje pojavila se Marina Vulić koja je svirala bas u početnoj postavi Električnog orgazma, ali uloga frontwoman u jednom od najjačih bendova imala je puno veću težinu i trasirala je put ženskim timovima, poput novosadskih Boya. Poveliki rizik preuzet istodobnim pretumbavanjem postave i traženjem novog zvuka višestruko im se isplatio na izvrsnom drugom albumu "Izleti".
Na njemu je bilo manje provokativnih momenata i nimalo posla za cenzore koji su još neko vrijeme ordinirali po diskografskim kućama, ali je donio jako puno dokaza o ubrzanom sazrijevanju kako Parafa, tako i cijele riječke post-punk scene. Prepoznatljivi tamni zvuk RI rocka izbrušen tijekom '80-ih i '90-ih više se naslanja na "Izlete" nego na bilo koji vanjski utjecaj ili svjetski trend.
Odgovor na pitanje zašto sam Paraf nije dalje dobacio s toliko jakim albumom opet treba tražiti u promjenama postave i nastavku istraživanja. Kad ih je napustio Mladen Vičić - Riči, zamjenu su našli u Robertu Tičiću iz Termita, koji su se u međuvremenu raspali. S Tičićem je Paraf krenuo u još ambiciozniji autorski rad na trećem albumu "Zastave", koji je maestralno producirao Aldo Ivančić iz Borghesije. Nažalost, između snimanja i miksanja ploče bend je zadesila tragedija od koje se nikad nije potpuno oporavio.
Gitarist Robert Tičić umro je u 22. godini od izljeva krvi u mozak. Album je ipak završen i objavljen u izdanju Helidona, gdje je odmah zapeo na slabašnoj promociji i traljavoj distribuciji. Koliko bi rezultat bio drugačiji da su imali jačeg nakladnika? Možda bi se s njim samo još jasnije pokazalo da je treći album Parafa naprosto došao u krivo vrijeme i bio preozbiljan rad u nezaustavljivoj poplavi lakih nota iz sredine '80-ih.
Za "Zastave" od Krleže nisu preuzeli samo naslov, nego su njegov utjecaj prenijeli duboko u svoju poetiku, a najdublje u pjesmu "Kada se oglase" sa stihovima - "Kada se zimom iz žuta vrča izlije sunčani dan/Ljudi kao iz rupa izlaze i njuše zrak/Kada sa kula otkuca pozni sat/Ljudi duboko dišu, samo straže paze na konje/Kada se oglasi truba, muški se dižu i kreću/Pjevaju junačke pjesme/Žene rade, čuvaju spilje i doje nove heroje".
Još intrigantnije zvučala je pjesma "U pobjede nove" sa zloslutnim porukama koje tad baš nitko nije protumačio kao vijesti iz bliske budućnosti - "Otvaram prozor/nad gradom bukti plamen/radio kaže - rat je/srce gomile lupa, rat je/Narod me zove/u pobjede nove/Požuri, oj, junače/poslušaj svoje snove, rat je/srce gomile lupa, rat je/Sloboda neće sama doći/k njoj treba odlučno poći/stijena moje su pesti/uzimam pušku, jurim".
Tri i pol desetljeća kasnije album "Zastave" ponovno se razotkriva kao remek-djelo hrvatskog art rocka i najveća pojedinačna dragocjenost u sabranim djelima Parafa.