116-godišnji misterij vezan uz smrt supruge pisca Oscara Wildea, konačno bi mogao biti riješen. Naime, unuk irskog pisca vjeruje da je otkrio uzrok tragične smrti prabake u njezinoj 40-oj godini, krajem 19. stoljeća.  

Prema Daily Mailu, nagađanja o iznenadnoj smrti Constance Wilde (rođene Lloyd)  protezala su se od oštećenja kralježnice prilikom pada niz stepenice do sifilisa kojega je navodno dobila od supruga. No medicinski dokazi otkriveni u obiteljskim pismima Merlina Hollanda, Wildevog unuka, ukazuju na to da je Constance vjerojatno imala multiplu sklerozu. 

U pismima opisuje simptome kao što su bolovi, glavobolja i umor, te nemogućnost hodanja, što dr. Ashley H. Robins povezuje s autoimunom bolesti. 

Iako je to stanje bilo poznato i u ono doba doba pokazuju da je spisateljeva supruga bila žrtvom ekcentrične medicinske prakse. Constance je tražila pomoć od neimenovanog njemačkog „doktora za živce“, koji je liječio pacijente kupkom i strujom, te talijanskog, Luigi Marie Bossija, koji je vjerovao da se neurološka i mentalna bolest može izliječiti ginekološkom operacijom. 

Constance je već prije posjetila Bossija zbog jednog operativnog zahvata, koji je pogoršao njezino stanje, ali mu se vratila zbog ginekološke procedure. Dan kasnije pala je u nesvijest i umrla. 

„Njezini londonski i heidelberški liječnici upozoravali su je na nepotrebnu operaciju, ali je ona ignorirala njihove savjete, uvjerena da će joj Bossi pomoći“, kaže Holland. 

Bossi se kasnije suočio s nepovezanim optužbama zbog neetičnog ponašanja i profesionalnog ponašanja, a dva desetljeća kasnije ubio ga je suprug ljubomorne pacijentice.  

„U konačnici, i Bossi i nesretna Constance završili su tragično, on od metka, a ona pod nožem neodgovornog kirurga“, kaže Holland. 

Nesretni brak i prerana smrt

Constance se udala za Wildea 1884. godine. Nakon njegova pritvaranja zbog homoseksualnih radnji 1895., otišla je u Europu s njihova dva sina, promijenila prezime u Holland i smjestila se u blizini Ženeve. 

Oko 130 pisama koje su izmijenili Constance i njezin brata Otho od 1878. do 1898. godine, tj. njezine smrti, pružaju dokaz u njezinu bolest. Constance je 1894. napisala: „U redu sam dok ne hodam“.  

Oko godinu dana kasnije, njezin se hod nastavio pogoršavati, ali je ona vjerovala u Bossija koji joj je "obećao da će joj biti bolje za šest tjedana, te će biti drago što opet može hodati“.  

No, 1896. godine je napisala: „Gubim svaku nadu da ću ikada opet biti dobro“. 

Holland je tvrdio da njegova majka nije željela da itko ima pristup pismima, jer se bojala što bi netko, da dođe u njihov posjed, mogao učini s njima.  

Pisma pokazuju da je Bossi uklonio dobroćudni tumor „postavljajući potpuno krivu dijagnozu“. „U to doba....to je bila izuzetno opasna operacija“, objašnjava Holland koji se nadao da će njegova otkrića donijeti nekakav 'završetak' za Constance, koja je umrla manje od godinu dana nakok što je Wilde pušten iz zatvora. 

Holland ni danas nikada ne prođe Ženevom, a da ne posjeti grob svoje prabake.   

Holland i Robins, specijalisti s Meidicinskog fakulteta Cape Town u Južnoj Africi, napisali su rad, na temelju medicinskih dokaza, o Constancinoj smrti, koji će biti objavljen u The Lancetu, vodećem medicinskom magazinu, piše Irish Central.