U svijetu sportskih biografskih filmova, koji često slijede predvidljivu putanju od trnja do zvijezda, povremeno se pojavi djelo koje razbija kalup sirovom iskrenošću i beskompromisnim prikazom ljudske krhkosti. "The Smashing Machine", novi film redatelja Bennyja Safdieja u produkciji studija A24, upravo je takvo ostvarenje. Ova potresna drama o životu MMA legende Marka Kerra ne samo da redefinira žanr, već pruža platformu za transformativnu izvedbu Dwaynea Johnsona, koji se u potpunosti gubi u liku ranjivog diva te ostavlja kritičare u uvjerenju da svjedočimo izvedbi vrijednoj prestižnih filmskih nagrada. Film je imao premijeru na Filmskom festivalu u Veneciji gdje je ispraćen petnaestominutnim ovacijama što signalizira da se radi o jednom od najvažnijih filmskih događaja godine.

POSLASTICA ZA FANOVE Nije The Boss, nego čovjek: Kako je 'Deliver Me from Nowhere' ogolio Springsteena

Radnja filma "The Smashing Machine" fokusira se na ključno i turbulentno razdoblje u životu Marka Kerra, od 1997. do 2000. godine, prenosi Time. U to vrijeme, Kerr je bio na vrhuncu moći. Nezaustavljiva sila u brutalnom i tada još uvijek slabo reguliranom svijetu mješovitih borilačkih vještina (MMA). Poznat po nevjerojatnoj snazi i agresivnosti, nosio je nadimak koji je postao i naslov filma. No, dok je u ringu bio stroj za uništavanje, izvan njega vodio je daleko težu bitku. 

Benny Safdie, u svom prvom samostalnom redateljskom pothvatu nakon uspješne suradnje s bratom Joshom na filmovima poput "Uncut Gems", ne bježi od mračnih kutaka Kerrova života. Scenarij, temeljen na istoimenom HBO-ovom dokumentarcu iz 2002. godine, duboko zaranja u Kerrovu tešku ovisnost o opioidima i lijekovima protiv bolova, koja je bila izravna posljedica fizičkih trauma koje je njegovo tijelo trpjelo. Film prikazuje kako ga je potraga za olakšanjem od boli i euforijom pobjede gurnula u pakao ovisnosti.

Ovo nije priča o iskupljenju u stilu "Rockyja". Safdie namjerno gradi tmurnu i realističnu atmosferu i prikazuje kako pobjede u ringu Kerra koštaju ne samo fizičkog zdravlja, već i mentalne stabilnosti. Njegov odnos s tadašnjom djevojkom Dawn Staples koju utjelovljuje Emily Blunt centralni je dio priče, ispunjen strašću, ali i toksičnim svađama koje dodatno potiču njegov sunovrat. Film forenzički precizno secira kako se čovjek koji izgleda neuništivo zapravo raspada iznutra, boreći se s pritiskom slave, vlastitim demonima i očekivanjima okoline, tvrde američki kritičari. 

Ono što "The Smashing Machine" uzdiže iznad prosjeka su izvanredne glumačke izvedbe, predvođene Dwayneom Johnsonom u ulozi koja će mu, bez sumnje, definirati karijeru. Dwayne "The Rock" Johnson, zvijezda poznata po ulogama nepobjedivih junaka, ovdje je gotovo neprepoznatljiv. Uz pomoć suptilne, ali nevjerojatno učinkovite protetike Oscarom nagrađenog vizažista Kazu Hira, Johnson ne samo da fizički nestaje u liku Marka Kerra, već donosi izvedbu prožetu dubokom patnjom, nježnošću i sirovom ranjivošću. Njegov Kerr je tihi div, čovjek blage naravi izvan ringa, no ispod te površine krije se oluja bijesa i boli. Johnson maestralno prikazuje tu dualnost: zastrašujuću zvijer u borbi i slomljenog čovjeka u tišini vlastitog doma. Scene u kojima se Kerr slama, plače ili se bori s posljedicama predoziranja, toliko su potresne i uvjerljive da zaboravljate da gledate jednu od najvećih holivudskih zvijezda. Kritičari su jednoglasni: ovo je slojevita, hrabra i najbolja izvedba njegove karijere.

Uz Johnsona stoji Emily Blunt kao Dawn Staples, kompleksna figura koja je istovremeno Kerrova najveća podrška i okidač za njegovu destrukciju. Iako su neki kritičari zamjerili scenariju da je njezin lik ponekad jednodimenzionalan i sveden na stereotip "problematične partnerice", Blunt svojom izvedbom uspijeva unijeti dubinu i suosjećanje. Njihove zajedničke scene prepune su napetosti i vjerodostojno prikazuju iscrpljujuću dinamiku turbulentne veze.

Autentičnosti filma uvelike doprinosi i angažman stvarnih MMA boraca. Ryan Bader uvjerljiv je kao Mark Coleman, Kerrov najbolji prijatelj i kolega borac, čiji odnos pruža rijetke trenutke nježnosti i bratske ljubavi. Legendarni Bas Rutten glumi samog sebe kao Kerrova trenera, dok se u ulozi jednog od najopasnijih protivnika, Igora Vovchanchyna, pojavljuje ukrajinski boksački prvak Oleksandr Usyk i unosi dodatnu dozu realizma u brutalne scene borbi.

Benny Safdie ostaje vjeran svom prepoznatljivom stilu, ali ga prilagođava priči. Iako film nije frenetičan kao "Uncut Gems", zadržava osjećaj tjeskobe i neposrednosti. Safdie koristi ručnu kameru, tamno osvjetljenje i naturalistički pristup i stvara dojam kao da gledamo opservacijski dokumentarac, a ne igrani film. Scene borbi snimljene su visceralno i klaustrofobično, bez uljepšavanja. Svaki udarac, svako koljeno u glavu i svaki zvuk lomljenja kostiju odjekuje s brutalnom realnošću i tjera gledatelja da osjeti bol zajedno s borcima, kažu filmski kritičari. 

ODLIČNA GLUMAČKA POSTAVA 'Klub istražitelja ubojstava četvrtkom': Je li Netflixov film dostojan hit krimića?

Posebno je zanimljiv glazbeni odabir. Korištenje jazza tijekom MMA borbi neočekivan je, ali genijalan potez. Njegova nepredvidivost i iznenadni ritmički obrati savršeno odražavaju kaos i umjetnost borbe i daju joj dozu elegancije koju rijetko viđamo na platnu.

"The Smashing Machine" u kina premijerno dolazi 3. listopada 2025. godine, a već sada se o njemu govori kao o jednom od glavnih favorita za nadolazeću sezonu nagrada. Iako su se pojavile spekulacije da je film smišljeno rađen kao "mamac za Oscare", njegova kvaliteta i umjetnička vrijednost nadilaze takve etikete.