Nakon svjetske premijere na prestižnom Telluride Film Festivalu, film "Springsteen: Deliver Me from Nowhere" redatelja Scotta Coopera postao je glavna tema filmskih krugova. Umjesto klasičnog glazbenog biopica koji slavi mitologiju rock zvijezde, Cooper donosi sirov, intiman i bolno iskren portret Brucea Springsteena u jednom od najmračnijih, ali i najkreativnijih razdoblja njegova života. Film, temeljen na knjizi Warrena Zanesa, ne prikazuje nam "The Bossa" na stadionskoj pozornici, već čovjeka koji se u samoći svoje spavaće sobe bori s depresijom, duhovima prošlosti i teretom slave, a pritom stvara remek-djelo, album "Nebrasku".
Sam Springsteen, koji je godinama odbijao ponude za snimanje filma o svom životu, dao je punu podršku ovom projektu, nazivajući ga "anti-biopicom". Razlog je jasan: film se ne bavi kronologijom njegove karijere od početka do danas. Umjesto toga, Deadline piše kako se radnja fokusira na specifično dvogodišnje razdoblje, od 1981. do 1982. godine. Nakon golemog uspjeha albuma "The River" i iscrpljujuće turneje, Springsteen kojeg utjelovljuje Jeremy Allen White našao se na prekretnici. Diskografska kuća očekivala je novi komercijalni hit, no on se povukao u unajmljenu kuću u New Jerseyju gdje se suočavao s teškom depresijom i nerazriješenom traumom iz djetinjstva.
Film vjerno prikazuje kako je Springsteen, naoružan akustičnom gitarom, počeo snimati pjesme koje će postati album "Nebraska". Inspiriran filmom "Badlands" Terrencea Malicka, pričama Flannery O'Connor i mračnom stranom američkog sna, stvorio je djelo koje je bilo antiteza svemu što se od njega očekivalo - ogoljeni, akustični album naseljen likovima s margine društva. Cooperov film nije priča o stvaranju hita; to je priča o umjetniku koji je morao uništiti vlastiti mit da bi pronašao sebe.
Transformacija, a ne imitacija
Jedan od najvećih izazova filma bio je pronaći glumca koji može utjeloviti Springsteena bez upadanja u zamku karikature. U Jeremyju Allenu Whiteu, zvijezdi serije "The Bear", Cooper je pronašao savršenog izvođača. Kritičari su jednoglasni: Whiteova izvedba je fenomenalna transformacija koja nadilazi puku imitaciju. On ne kopira Springsteenove manire, već kanalizira njegovu unutarnju bol, ranjivost i intenzitet.
White, koji prije filma nije pjevao ni svirao gitaru, proveo je mjesece u pripremama. Njegov trud se isplatio. Springsteen mu je bio velika podrška, a nakon što je čuo prve snimke, poručio mu je: "Zvučiš dovoljno poput mene, ali pjesme činiš svojima." Ta rečenica dala je Whiteu slobodu da istraži lik iznutra, a ne izvana. Rezultat je duboko dirljiv portret čovjeka na rubu, čija se tjeskoba očituje u svakom drhtaju glasa i pogledu. Tijekom snimanja, Springsteen mu je često slao poruke podrške i hvalio sitne detalje u njegovoj izvedbi, što je glumcu pomoglo da izdrži ogroman pritisak.
U srcu filma i Springsteenove patnje leži njegov kompleksan i bolan odnos s ocem, Douglasom, kojeg maestralno glumi Stephen Graham. Cooper koristi crno-bijelu tehniku za scene iz Springsteenova djetinjstva i vizualno odvaja sjećanja od sadašnjosti i naglašava sumornost odrastanja u radničkoj obitelji u New Jerseyju. Kroz te flashbackove vidimo Douglasa kao hladnog, distanciranog čovjeka koji se nije znao nositi s vlastitom nedijagnosticiranom mentalnom bolešću i koji je svoju frustraciju često iskaljivao na sinu.
Film ne bježi od teških trenutaka, ali ih prikazuje s empatijom. Nije riječ o osuđivanju, već o razumijevanju naslijeđene boli. Kako je Scott Cooper izjavio, ovo je film o "nerazriješenoj traumi" i "odnosu očeva i sinova". Jedna od najupečatljivijih scena je ona u kojoj se otac i odrasli sin pomiruju na neobičan, gotovo neugodan, ali duboko dirljiv način, pružajući katarzu koja je Springsteenu bila potrebna da nastavi dalje. Ta tema naslijeđenih "grijeha i plamena" ključna je za razumijevanje sirove iskrenosti albuma "Nebraska".
Sporedni likovi i glazba kao narativ
Iako je White u središtu filma, glumačka postava oko njega je izvanredna. Jeremy Strong pruža jednu od najnježnijih izvedbi svoje karijere kao Jon Landau, Springsteenov menadžer, producent i, što je najvažnije, prijatelj. Strongov Landau nije samo poslovni čovjek; on je terapeut i "tjelohranitelj" koji štiti Brucea od svijeta, ali i od samog sebe. Njihov odnos prikazan je kao duboko prijateljstvo i bratstvo, ključno za Springsteenovo preživljavanje. Odessa Young također se ističe kao Faye, fiktivni lik koji predstavlja spoj nekoliko žena iz Springsteenova života u tom periodu.
Glazba u filmu funkcionira kao još jedan lik. Cooper se mudro kloni pristupa "greatest hits" kompilacije. Umjesto toga, pjesme s albuma "Nebraska" koriste se za produbljivanje priče. Čujemo kako nastaju klasici poput "Atlantic City" i naslovne pjesme, ali i kako Springsteen u studiju s E Street Bandom snima ranu verziju "Born in the USA", pjesmu koja će postati globalni anthem, i odlučuje je ostaviti po strani jer se ne uklapa u intimnu viziju koju je imao.
"Springsteen: Deliver Me from Nowhere" film je koji uspijeva u onome što mnogi biografski filmovi ne mogu: demistificira ikonu kako bi otkrio čovjeka. Premijerno stiže 24. listopada u kina, a već slovi za jednog od glavnih favorita u nadolazećoj sezoni nagrada i nudi publici ne samo priču o glazbi, već i univerzalnu priču o borbi, oprostu i pronalaženju razloga za vjerovanje.
