Afazija je, prema Medicinskom priručniku za dijagnostiku i terapiju, gubitak ili poremećaj govora koji uključuje smanjenu mogućnost razumijevanja ili izražavanja riječi, odnosno njihovih neverbalnih ekvivalenata. Iz šume potom nanizanih stručnih, medicinskih termina i laičkom umu nerazumljivih pojašnjenja daje se iščitati kako, uz mnoge druge, postoji i amnestička, sa starenjem povezana, afazija. Ne pojašnjavajući sasvim je li baš oko nje kao središnjeg elementa izgradila objekt svojeg četvrtog prevedenog, a desetog i pretposljednjeg romana, francuska književnica Delphine de Vigan afazijom se bavi u duljoj pripovijetki “Zahvalnosti”. “Objekt”, jer afazična starica Michelle zvana Michka zapravo se i ne može nazvati subjektom.

Kako to u starosti često biva, o njoj govore svi osim nje same, njezino postojanje u domu za starije i nemoćne opisuje dvoje mladih, vjerna susjeda Marie i logoped Jerome, u čijim vizurama staračkog niti iskustva starenja nema. Lišena potrebe da govori, Michka sasvim logično od sebe otpušta riječi, a nažalosnost njezina stanja De Vigan dodatno naglašava otkrivajući kako je starica “za prošlog života” bila lektorica u velikom časopisu i, kao što sad čine njoj, za druge pronalazila prave riječi, ispravljala pogrešne odabire. U toj je sličici De Vigan skupila svu stravičnu nemoć starenja i tako jezične igre postavila ispred centralnog pitanja - jesmo li i kome te trebamo li i zašto naposljetku biti zahvalni. Možemo li otići ostane li neka zahvala neizrečena i zahvaljujemo li se mehanički, bez probira, iako je baš taj nemili postupak, kroz testiranja i dokazivanja, konstanta ljudskog stanja? “Zahvalnosti” su svakako najsentimentalniji roman Delphine de Vigan preveden na hrvatski jezik. Zbog svoje kratke i jezgrovite forme ne trpe stilske pogreške i ne ostavljaju prostor “praznom hodu”, no autorica pokazuje koliko je tim izazovima dorasla i stvara lijepu i toplu, a opet britku i pomalo ironičnu priču, upotpunjenu sjajnim jezičnim igrama koje domaćim čitateljima jednako dojmljivo prenosi prijevod Vlatke Valentić.