Kultura
113 prikaza

Zahvalnosti - Svakako najsentimentalniji roman Delphine de Vigan

PROMO
Delphine de Vigan stvara lijepu i toplu, a opet britku i pomalo ironičnu priču, upotpunjenu sjajnim jezičnim igrama koje domaćim čitateljima jednako dojmljivo prenosi prijevod Vlatke Valentić

Afazija je, prema Medicinskom priručniku za dijagnostiku i terapiju, gubitak ili poremećaj govora koji uključuje smanjenu mogućnost razumijevanja ili izražavanja riječi, odnosno njihovih neverbalnih ekvivalenata. Iz šume potom nanizanih stručnih, medicinskih termina i laičkom umu nerazumljivih pojašnjenja daje se iščitati kako, uz mnoge druge, postoji i amnestička, sa starenjem povezana, afazija. Ne pojašnjavajući sasvim je li baš oko nje kao središnjeg elementa izgradila objekt svojeg četvrtog prevedenog, a desetog i pretposljednjeg romana, francuska književnica Delphine de Vigan afazijom se bavi u duljoj pripovijetki “Zahvalnosti”. “Objekt”, jer afazična starica Michelle zvana Michka zapravo se i ne može nazvati subjektom.

 | Author:

Kako to u starosti često biva, o njoj govore svi osim nje same, njezino postojanje u domu za starije i nemoćne opisuje dvoje mladih, vjerna susjeda Marie i logoped Jerome, u čijim vizurama staračkog niti iskustva starenja nema. Lišena potrebe da govori, Michka sasvim logično od sebe otpušta riječi, a nažalosnost njezina stanja De Vigan dodatno naglašava otkrivajući kako je starica “za prošlog života” bila lektorica u velikom časopisu i, kao što sad čine njoj, za druge pronalazila prave riječi, ispravljala pogrešne odabire. U toj je sličici De Vigan skupila svu stravičnu nemoć starenja i tako jezične igre postavila ispred centralnog pitanja - jesmo li i kome te trebamo li i zašto naposljetku biti zahvalni. Možemo li otići ostane li neka zahvala neizrečena i zahvaljujemo li se mehanički, bez probira, iako je baš taj nemili postupak, kroz testiranja i dokazivanja, konstanta ljudskog stanja? “Zahvalnosti” su svakako najsentimentalniji roman Delphine de Vigan preveden na hrvatski jezik. Zbog svoje kratke i jezgrovite forme ne trpe stilske pogreške i ne ostavljaju prostor “praznom hodu”, no autorica pokazuje koliko je tim izazovima dorasla i stvara lijepu i toplu, a opet britku i pomalo ironičnu priču, upotpunjenu sjajnim jezičnim igrama koje domaćim čitateljima jednako dojmljivo prenosi prijevod Vlatke Valentić.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.