Švicarski liječnici koji su 1973. mijenjali krv i spašavali život Keithu Richardsu nisu mogli ni sanjati da će njihov pacijent doživjeti duboku starost.

New Musical Express je te godine objavio popis rockzvijezda kojima prijeti smrt i Keith je bio na vrhu crne top liste. Međutim, najveći roker na svijetu s vremenom se dokazao i kao jedan od najvećih medicinskih fenomena.

Preživio je sve opasne droge. Okorjeli junkie iz ‘70-ih danas je neobično živahan starčić koji sa Stonesima odrađuje svjetsku turneju Zip Code i planira novi studijski album, a nakon dugo vremena pokrenuo je i veliku solo akciju.

“Crosseyed Heart“ je treći Richardsov samostalni album, snimljen s pratećim bendom X-pensive Vinos koji je bio uz njega i 1988. na ploči “Talk Is Cheap“ i 1992. na albumu “Main Offender“. 

Novi materijal bio je spreman već lanjske jeseni, ali je objavljivanje pomaknuto zbog turneje Zip Code. Nažalost, Richardsov saksofonist Bobby Keys nije dočekao odgođenu promociju “Crosseyed Heart“.

Dugogodišnji suradnik Stonesa umro je prošle zime. Druga velika faca u postavi X-pensive Vinosa je klavijaturist Ivan Neville iz mlađe generacije Neville Brothersa. 

Bubnjar Steve Jordan je možda malo manje zvučno ime, ali ovaj svestrani njujorški session muzičar umiješan je u sve Richardsove solo projekte kao koautor i koproducent. 

Pojavio se na njegovu radaru prije tri desetljeća kao privremena zamjena za bolesnog Charliea Wattsa na ploči “Dirty Work“. Keith i Steve zajedno su pratili Arethu Franklin u njezinoj verziji “Jumpin’ Jack Flah“ i Chucka Berrya u koncertnom dokumentarcu “Hail! Hail! Rock’n’Roll“. 

Suradnju su nastavili na tvrdom rokerskom albumu “Talk Is Cheap“ i sirovom koncertnom zapisu “Live At Hollywood Paladium“ koje su zagriženi fanovi Stonesa slušali s većim užitkom od sintetičkog zvuka Jaggerova solo prvijenca “She’s Boss“. Slična kombinacija odigrana je četiri godine kasnije na ploči “Main Offender“. 

Keith je poveo X-pensive Vinos na još jednu američku turneju, a onda su svi raspoloživi resursi prebačeni na album “Voodoo Lounge“ i više nije bilo slobodnih termina za ambiciozne solo projekte. 

Doduše, Richards je 1997. nedaleko od svoje jamajčanske rezidencije u Ocho Riosu zabrijao s reggae veteranom Justinom Hindsom i njegovim rastafarijanskim bendom Wingless Angels pa je producirao istoimeni album baziran na ritualnom nyabinghi pjevanju i bubnjanju.

S njegovim imenom je Wingless Angels dobio dosta publiciteta, ali to je ipak bio pretežak zalogaj za sljedbenike Stonesa. Zato je “Crosseyed Heart“ skrojen baš prema njihovoj mjeri. 

U 15 pjesama Keith je još jedanput potvrdio reputaciju beskompromisnog rokera i nenadmašnog ritma gitarista. Uvodna country blues minijatura “Cross Eyed Heart“ mogla bi biti i kućna demo-snimka potpuno netaknuta u završnom miksu.

Kroz “Heartstopper“ na teren ulazi cijeli prateći bend i temperatura se diže više nego u bilo kojoj pjesmi s posljednjeg albuma Stonesa. 

“Amnesia“ je autoironični osvrt na bizarnu nezgodu iz 2006. kad je nestašni Keith na Fijiju pao s vrha palme, doživio frakturu lubanje i nakratko poremetio planove Stonesa za svjetsku turneju. 

“Robbed Blind“ podsjeća na neke lijepe balade iz ‘70-ih, aktualni singl “Trouble“ ubacuje novu dozu nepresušne rokerske žestine, a zatim u prvi plan dolazi ponajbolja pjesma na albumu “Love Overdue“. 

Richards je ovu pjesmu preuzeo iz repertoara velikog jamajčanskog croonera Gregorya Isaacsa i pretvorio je u poletni roots reggae rock koji zvuči kao da Dylan svira Marleya. 

U drugoj polovici albuma najviše će uživati fanovi koji su preko Stonesa otkrivali prebogatu tradiciju električnog bluesa. To je nepatvoreni zvuk Keithove mladosti pa je za “Blues In the Morning“ i “Something For Nothing“ posve nevažno jesu li snimljene prije pola godine ili prije pola stoljeća.

U još dalju prošlost slušatelja odvlači obrada “Goodnight Irene“ s dubokim Richardsovim naklononom legendarnom folk i blues majstoru Huddieu “Lead Belly“ Ledbetteru.

Iz vrlo kompaktne starinske zvučne slike albuma “Crosseyed Heart“ najviše se izdvaja pjesma “Illusion“ koju je Keith otpjevao u duetu s Norom Jones. 

Kad bi za to imao vremena s njom bi mogao baciti na koljena južnjačku publiku u svakom country klubu od Nashvillea do meksičke granice.

Na izletima izvan Stonesa Keith je pod stare dane napravio i zanimljivu filmsku karijeru ulogom kapetana Teaguea u serijalu „Pirati s Kariba“. 

Manje je poznato da se na filmskom platnu prvi put pojavio već 1968. kad je odigrao malu rolu u drami “Michael Kohlhaas – der Rebell“. U tom filmu glumila je i Keithova cura, glumica Anita Pallenberg, a njezin je partner bio Relja Bašić. 

U nekom prastarom Džuboksu zabilježene su Reljine uspomene na druženje s Anitom i Keithom.