"Život sam podredila malom diktatoru"
"Bila sam najdepresivniji tinejdžer na svijetu, čisti emo, što bi se danas reklo. Na faksu sam uskrsnula, objasnila si neke stvari. Otad mi je više manje sve super. Vidi, sreća nije stanje nego borba, svakodnevna. Koji put izgubim borbu, ali rat dobivam, još sam na nogama i u suhim čizmama. Najvažnije je u životu shvatiti tko si i što ti odgovara. Ono što me ne pali, jednostavno izbjegavam, koliko god ljudi govorili da to moraš imati, raditi ili kupiti. I to je cijela tajna", kaže Ida Prester (35), pjevačica, voditeljica i novinarka, koju bi vrlo dobro opisala fraza “osoba zarazne vedrine”.
"Volim tog malog čovjeka više od svega. Disciplinirala sam se, smirila se i naučila kuhati kašice. Gledam na sat, brojim obroke, napokon imam neki fiksni ritam. Ali stavovi su mi isti. Nije da ću odjednom postati konzervativka, glasati za HDZ ili tako nešto. Muka mi je više od priča i duhova prošlosti, okrenuta sam još više nego prije budućnosti. Baš bih voljela da toj našoj dječici ostavimo simpatičnu, miroljubivu domovinu pristojnih i solidarnih ljudi", kaže pjevačica i autorica stihova te glazbe Lollobrigide, elektropop- benda koji je mnogima poznat po hitu “Moj dečko je gay”.
"Nitko nije savršen. Voljet će njega mama u svakom slučaju. Nek sam odabere je li intelektualac, bauštelac, Srbin, Hrvat, muško, žensko... Znate kako se kaže, može biti gluho ili slijepo - ono je majci lijepo. To što bih ja voljela imati finog sina koji svira violinu i čita knjige, to je samo moja fantazija, sigurno će mi udariti kontru. Možda i bolje da je na narodnjacima, s violinom i naočalama bi ga vjerojatno tukli u školi", ocjenjuje pjevačica.
- Prvi koncert mi je bio mjesec dana nakon poroda. Pretjerala sam, nije mi to uopće trebalo, baš je bio kaos zbog dojenja, neispavanosti i svega. Mislim da publika nije ništa primijetila, ali ja sam bila u transu od umora. To više nikad ne bi napravila, ali bilo je davno prije dogovoreno, pa nisam htjela prekršiti dogovor. Neiskusno sam se precijenila. Nakon toga je bilo mnogo lakše, odmah sam uskočila u tempo. Život je općenito sasvim drukčiji, sve se posve podredi ‘malom diktatoru’. Nigdje ne mogu mrdnuti bez žestokog planiranja, što je za kaotičnu osobu poput mene velika promjena. Ali mogu ja sve to. Imam supermuža koji me prati zajedno s djetetom na sve nastupe i turneje, u dvoje je to jedino moguće", govori Ida uz opasku kako kolegica Petra Cigoj sad više nije jedina ‘milfara’ u Lollobrigidi.
"Siromašni smo i frustrirani i jedni i drugi. Ali to Srbi nekako bolje zamaskiraju, divlje tulumare, piju, pa se čini da im nije ništa. Sviđa mi se što je Beograd veći, življi i usmjeren na rijeke. Glavna zabava je na splavima, mi nikako nismo svoju Savu iskoristili. S druge strane sam tek u Beogradu vidjela koliko smo mi u Hrvatskoj nekako rezerviraniji, odgojeniji, pristojniji. Koliko god volim spontanost, toliko mi je i dandanas čudno da mi se svi u Begradu obraćaju s ‘ti’, od tete na šalteru do taksista. U prometu su neobuzdani i mnogo glasniji. Tek u Srbiji sam postala ono što u Hrvatskoj nikad nisam htjela biti: dama ", rezimira Ida Prester.
Od “sjedenja na dvije stolice” izvukla je najbolje.
Idu je uvelike promijenio šestomjesečni studij u Berlinu, na koji je otišla dobivši stipendiju nakon završenog Ekonomskog fakulteta. U Njemačkoj, državi koja se pomno brine o kulturi i kad ona nije nimalo komercijalna, Ida je vidjela mnoštvo mladih kreativaca koji žive izvan okvira i shvatila da se to može, da nije nužno slijediti zadane obrasce. Tamo je počela izgrađivati i modni stil prema kojem je danas prepoznatljiva. Roditelji su se ispočetka brinuli što njihova uzorna studentica sad šije haljinice od plastike i skakuće po klubovima, ali ubrzo su se primirili.
Otac je čak postao gotovo pa pridruženi član Lollobrigide i pratio ih na nastupe. Berlin joj je ostao velika ljubav. Suprug i ona odabrali su ga za zakasnjeli medeni mjesec na koji su otišli godinu dana nakon vjenčanja sa sinom i Idinom svekrvom. Pjevačica obožava putovanja, a nedavno je sa suprugom posjetila Japan i Vijetnam. Radije bi živjela u Japanu.
"To je azijska Švicarska. Lako je tamo živjeti jer sve savršeno funkcionira. Samo su ljudi izvanzemaljci. U japanskom jeziku uopće nema kletvi. Ne možeš nikog nikamo ‘stjerat’, jednostavno nemaju riječi za to. Smiješno. Turbo su pristojni, fini, sve drže u sebi. To mi se s jedne strane sviđa, ali s druge bi mi Balkanci poludjeli tamo. Zato je Vijetnam još gora ‘ciganija’ od one gdje smo sad. Siromašni, vole se zavaliti nakon ručka više od ičega, glasni, smuljat će te gdje mogu. Ali simpatični i dobro raspoloženi", dojmovi su Ide Prester.