Ita Rina rođena je kao Italina Kravanja u Divači kod Trsta u Italiji na današnji dan 1907. godine. Priča kaže da je bila loš učenik i da je od malena sanjala o filmskoj karijeri i svjetlima pozornica.

Kao rasnu ljepoticu o kojoj se u gradu već naširoko pričalo, prijatelji su je 1926. kada joj je bilo 19 godina, prijavili na izbor za Miss u organizaciji američke distributerske kompanije "Fanamet". Pobjednici je pripala velika novčana nagrada i filmski ugovor u Americi.

Međutim, iako je lijepa Ita izabrana za jednu od sedam najljepših djevojaka, nije sudjelovala u finalnom izboru u Zagrebu jer je njena majka bila šokirana ovom drskošću i jer je smatrala da je za djevojku sramota da sudjeluje na ovakvom takmičenju. Zato je kćeri zabranila da ide.

Ipak, bila je ovo prekretnica u životu buduće glumice.

Usprkos odbijanju majke, za Itinu ljepotu se čulo do daleke Njemačke i stigla joj je ponuda za probno snimanje. Kako nije bilo govora da je obitelj pusti da ode u Berlin, Ita je prelomila i 1927. godine pobjegla od kuće.

U Berlinu je počela njena glumačka karijera. Potpisala je trogodišnji ugovor s producentskom kućom "Ostermeier" i oni su od nje napravili pravu zvijezdu. Učili su je da glumi, pleše, vozi, jaše, pliva... Skoro godinu i pol dana pojavljivala se u manjim ulogama stječući iskustvo i spremajući se za ozbiljnije uloge.

Njeno ime - Ida Kravanja, prvi put je zabilježeno na špici filma “Što deca kriju od roditelja” režisera Franza Ostena. Na nagovor producenta, već sljedeće godine uzima pseudonim po kome će ostati zauvijek upamćena - Ita Rina, piše Dnevno.rs.

Ova balkanska ljepotica se proslavila 1929. godine ulogom u filmu "Erotikon" Gustava Mahatija "koji je znalački iskoristio njenu fotogeničnost i sposobnost izražavanja strasti senzualne mlade žene“. Ostalo je zabilježeno da je nakon pariške premijere priče o zavedenoj i napuštenoj kćeri čuvara željezničke stanice, publika Ita Rinu doslovno na rukama iznijela iz kina!

Fanovi su je obožavali, a kritičari hvalili njenu "slovensku ljepotu" i dar za glumu. Dobivala je na stotine pisama obožavatelja i uslijedila je i ponuda za nastavak karijere u Hollywoodu.

Međutim, na vrhuncu slave, 1931. Iti je srce ukrao Miodrag Đorđević, inženjer iz Beograda i ona je odlučila da sve ostavi i uda se za njega. Promijenila je vjeru prešavši u pravoslavlje i poslije selidbe u Beograd po drugi put u životu uzela je i novo ime – Tamara Đorđević.

Ovo nije značilo da će se Ita/Tamara odreći karijere. Ipak, po vlastitoj odluci od tada je snimala samo u Jugoslaviji tek povremeno odlazeći u Njemačku u kojoj se, dolaskom nacista, i situacija za glumce promijenila.

Ita je morala dokazivati da nije Židovka, a tijekom snimanja filma “Centrala Rio” 1939. godine posvađala se sa čovjekom koji je vrijeđao Jugoslaviju, a za koga se ispostavilo da je Gestapo. Zatvora ju je spasio samo tadašnji ambasador kraljevine Jugoslavije u Berlinu - Ivo Andrić koji joj je savjetovao da se hitno vrati u domovinu.

Drugi svjetski rat glumica je provela daleko od javnosti, brinući o mužu, sinu i kćerki. Nakon 1945. na filmu se pojavila samo još jednom, u manjoj ulozi u filmu "Rat" iz 1960. godine zajedno s Batom Živojinovićem.

Nakon što se i definitivno povukla iz javnog života, s porodicom se preselila u Budvu gdje je živjela sve do smrti. Preminula je maja 1979. za vrijeme katastrofalnog zemljotresa koji je pogodio taj kraj. Imala je 72 godine. Sahranjena je u Beogradu na Novom groblju.