Mrtvo tijelo sklupčane i ledom okovane Jasmine Dominić zgurane u zamrzivač u hodniku prizemlja obiteljske kuće u međimurskom Palovcu otkriveno je nakon gotovo 19 godina od njenog nestanka – vijest je to, poput one iz filmova strave i užasa, koja je u subotu popodne munjevito zgrozila hrvatsku i svjetsku javnost sa samo jednim pitanjem - pa zar je i to moguće.

"Halo, policija? Hitna je. Imamo informaciju da se u Palovcu u Novoj ulici broj 29 u kući obitelji Srnec u zamrzivaču nalazi truplo", ovako je u subotu malo poslije podneva tekao razgovor između međimurske Hitne pomoći i policije.

Odmah nakon dojave iz Hitne policija je potvrdila točnost informacije. Ubrzo je počeo policijski očevid u kući strave koji je trajao do kasno u noć. Vodila ga je zamjenica županijske državne odvjetnice u Varaždinu.

Zločinci Najgori hrvatske ubojice: Klali su, palili, otimali...

Istražitelje sa svjedocima koji su za očevida i fiksiranja dokaza povezanih sa zločinom šokirao je prizor ženskog trupla skrivenog u zamrzivaču. Odmah se posumnjalo da je u zamrzivaču pronađeno tijelo davno nestale Jasmine Dominić, rođene 1977. Truplo je nakon očevida prevezeno na patologiju čakovečke bolnice radi obdukcije, DNK vještačenja, utvrđivanja identiteta, vremena i točnog uzroka smrti.

Patolozi su čekali da se truplo, nakon više godina u zamrzivaču, doslovce odledi pa je obdukcija obavljena u utorak, treći dan od pronalaska. Zanimljivo je da su na patologiju iz kuće odvezli cijeli zamrzivač s Jasmininim truplom. Još tijekom očevida policija je zbog sumnje da je između 2000. i 2001. godine usmrtila svoju sestru Jasminu Dominić i njeno mrtvo tijelo sakrila u zamrzivač u hodniku prizemlja obiteljske kuće, uhitila njenu stariju sestru Smiljanu Srnec (45).

Uhićena sestra ubijene odmah je zbog težine kaznenog djela dobila odvjetnika po službenoj dužnosti. Zastupa je odvjetnik Krešimir Golubić. Kako doznajemo, tijekom tri dana uhićenja Smiljana Srnec, osumnjičenica za ubojstvo sestre, nije surađivala s istražiteljima, koji osim skrivenog tijela ubijene u zamrzivaču koji se nalazi u kući u kojoj Smiljana živi s obitelji i nemaju konkretan materijalni dokaz da je baš ona ubojica.

Razlog tome je protek vremena od gotovo dva desetljeća, kad se sumnja da je počinjeno ubojstvo. Zbog toga je i kasnilo njeno ispitivanje u Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu u zakonski predviđenom roku od 48 sati, što je, ne bi li se dobilo na kvaliteti istrage, produljeno za dodatnih 36 sati.

Policija je razgovarala i s Ivicom Srnecom, mužem uhićene, te majkom Katarinom, koja se, čuvši za pronalazak tijela mrtve kćeri i uhićenje druge, vratila iz Njemačke, gdje živi.

Glasnogovornik Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu, Darko Galić, rekao je da je obdukcijom utvrđen uzrok smrti kao i druge okolnosti koje su bitne za istragu.

Neslužbeno doznajemo da su uzrok smrti ubijene Jasmine višestruke ozljede na lijevoj strani glave nanesene tupo-tvrdim predmetom, koji nije detektiran.

Jasminu Dominić, koja je netragom nestala u 23. godini, pokopali su u srijedu pokraj oca na mjesnom groblju u međimurskom Palovcu.

Kako će se rasplesti međimurski misterij star 19 godina, pokazat će istraga, koja će tek dobiti pravosudni epilog.

Protiv Smiljane Srnec zbog sumnje u ubojstvo sestre, a potom skrivanje njenog tijela u zamrzivaču, slijedi sudski postupak, u kojem će važnu ulogu imati psihijatri sudski vještaci.

Srđan Mlađan Okrutni ubojica krije tajnu brutalnog obračuna u Lepoglavi

Po njima ovdje su bitne dvije stvari, osobnost i bolest. Moguće da je riječ o psihičkoj bolesti, ali onda takva osoba vjerojatno ne bi bila funkcionalna i bilo bi nekih drugih problema u njenom funkcioniranju. Ako nije neka ozbiljnija duševna bolest iz shizofrenog spektra, onda je najvjerojatnije riječ o teškom poremećaju osobnosti, antisocijalnog tipa ili slično. Takve osobe imaju drukčije moralne stavove i osobne vrijednosti. Sigurno će sad uhićena žena biti psihijatrijski vještačena.

Onaj tko to bude radio imat će poprilično ozbiljnu zadaću. Znači, ovdje se radi najvjerojatnije o jednoj od ove dvije stvari: stanovitom psihotičnom stanju, koje je moglo biti prolazno, ali takva su vrlo rijetka. Druga je shizofrena psihoza, ali onda bi trebali postojati zapisi o psihijatrijskom liječenju.

Ipak, s velikom vjerojatnošću riječ je o teškom poremećaju osobnosti. Znači, drukčija mjerila vrijednosti, moralnih stavova općenito. To su ljudi koji se ne uklapaju u društvu i njihov način funkcioniranja nije u skladu s društvenim normama. Uloga psihijatra vještaka u ovome je procijeniti je li ona u trenutku počinjenja kaznenog djela vladala svojom voljom ili nije. To je ta jedna dvojba u ovom slučaju – upućuje psihijatar sudski vještak na bitnost psihijatrijskog vještačenja uhićene 45-godišnjakinje dodavši kako će ovaj slučaj ostaviti dugotrajne ožiljke na cijelu obitelj.

Naime, Jasmina Dominić nestala je negdje u kolovozu 2000. Imala je tek 23. Uzornoj i vrijednoj zagrebačkoj studentici izgubio se svaki trag. Isprazne informacije da je u Francuskoj, Sarajevu i inim mjestima, a da im se ne javi, majci Katarini nisu ulijevale povjerenje. Tek pet godina kasnije, 16. kolovoza 2005., Jasminin nestanak prijavljuju policiji u Čakovcu.

Policija je, kažu susjedi, prvih dana od prijave nestanka prikupljala u Palovcu informacije o nestaloj Jasmini. Kasnije je to, kažu, bilo sve rjeđe i rjeđe. Postala je samo broj i jedno ime od 2596, za koliko se ljudi i danas traga.

Martin, otac ubijene Jasmine, uvijek se nadao da će se ona odnekud vratiti. Pokosila ga je teška bolest prije bilo kakve vijesti o nestaloj mu kćeri.

U obitelji prepričavaju da baš i nisu imali povjerenja u policijsko traganje za nestalom Jasminom pa su tražili pomoć vidovnjaka. I ova sadašnja priča susjedima i rođacima se čini gotovo nemogućom i za njih je to priča s puno rupa.

Naoko savršen zločin prikriven tek prijavljenim bezazlenim nestankom. Nema savršenog zločina, ma koliko bili komplicirani, postoje samo savršene aljkavosti zaboravljenih slučajeva u ladicama birokrata. A ovdje se naziru propusti u istrazi traganja za nestalom Jasminom.

Nenad Risek, glasnogovornik međimurske policije, nakon otkrića skrivenog trupla u kući u Palovcu kazao je da je policija još 2005., kad je prijavljen nestanak Jasmine Dominić, pretraživala kuću u kojoj je u subotu nađeno njezino truplo.

Ubojica "Metak u čelo jedino je rješenje za mene"

"Mogu reći da smo bili više fokusirani prema van", kazao je Risek, pravdajući tom rečenicom mogući težak propust policije u istrazi Jasminina nestanka.

Policija je potom dodatno pojasnila da su radili pregled a ne pretragu kuće.

Upravo ovaj međimurski slučaj još jednom pokazuje svu tromost, aljkavost, pa i profesionalnu impotentnost onih koji primaju plaću iz državnog proračuna da tragaju i za nestalim osobama, a kamoli još za ubojicama tih nestalih. Ovaj slučaj nesretne djevojke pokazuje kako istražitelji ne smiju biti površni, aljkavi, brzopleti, zanemarivati slučaj, nasjedati na bilo čije lažne informacije bez provjere i prepuštati ga stihiji te da vrijeme učini svoje.

Nastavak na sljedećoj stranici...

Da se te 2005., kad je policija bila u kući strave, doslovce tražila i iglu, kuću je trebalo doslovce prekopati. Ovdje se tražila nestala djevojka. Nisu je pronašli. A sumnjali su da nešto ne valja. Da su barem zavirili u zamrzivač, možda danas ovo ne bismo niti pisali niti čitali, ili zastali pored zamrzivača pa zatražili sudski nalog zbog sumnje da je tijelo možda unutra, nalog bi dobili u najkraćem roku. Pravdati se danas formulacijom pregled a ne pretraga nije opravdanje za davni propust.

Obitelj je, zapravo, bila ključna za otkrivanje tijela. Krenuli su u renoviranje podruma i postavljanje keramičkih pločica. Stara škrinja, zamrzivač gurnut i gotovo zaboravljen ispod betonskog stubišta, stajao je na putu. Trebalo ga je pomaknuti, a bio je neobjašnjivo težak. I nije se dao otvoriti. Zapekla je gumena brtva između vrata i tijela škrinje. Dugo su je otvarali, a kad su uspjeli, imali su što i vidjeti. Tijelo davno ubijene Jasmine.

Neriješeni zločin Misterij smrti najopakijeg čovjeka u Lepoglavi

Uhićena Smiljana je, kako doznajemo, zavlačila obitelj, a time i policiju, govoreći da je nestala sestra živa, pokazujući im pisma i razglednice koje su stizale iz Francuske s porukama kako je Jasmina živa i zdrava. To znači da bi još netko mogao znati za ubojstvo ili je uhićena sestra iskoristila nekog u Francuskoj za slanje razglednica kako bi prikrila ubojstvo vlastite sestre.

Pretpostavlja se i da ju je možda ubila nekom toljagom koja još nije pronađena. Navodno je jedan objekt u dvorištu kuće zapečaćen i još nije pretražen.

No ključne tragove na tijelu neće biti lako pronaći, kaže nam jedan izvor upućen u istragu. Zbog protoka vremena i činjenice kako je tijelo sklonjeno forenzičari će imati vrlo težak i složen posao. A to bi onda mogao biti uvod u dramatičnu sudsku bitku. Istražitelji najavljuju ispitivanje svih članova obitelji.

Još je na stotine i tisuće slučajeva ljudi diljem Lijepe Naše za kojima se desetljećima neuspješno traga. Tražiti ih se mora sve dok se ne pronađu živi ili mrtvi bez vremenskog ograničenja.

Josip Vuković iz Bukovlja kraj Slavonskog Broda kao 22-godišnjak netragom je nestao još u lipnju 2006. Nestao je sa svojom crvenom Opel Corsom nakon što su ga policajci, u noći nestanka, malo poslije pola noći, na stotinjak metara od kuće ulovili da vozi prebrzo malo pripit. Kazao im je da žuri kući jer rano ujutro mora na posao. Policajci su mu oduzeli vozačku dozvolu, ispisali kaznu i pustili. Krenuo je kući, kojoj nikada nije stigao. Josipu i njegovoj Opel Corsi od tada ni traga.


"Nisam ga pokopao, pa se još nadam da će se odnekud pojaviti. Ako je mrtav, volio bih znati gdje mu je grob, ovako ne znam je li mrtav ili živ. Čim legnem, samo mi je on na očima kako hoda po kući. Noću spavamo kao zečevi, u strahu. Na svaki šum se budimo, misleći: 'Evo ga'. Pa kako je moguće da čovjek i auto nestanu bez traga? Da mi je barem jedan kotač od auta pronaći, bilo bi mi lakše", pričao nam je još prije devet godina neutješni Josipov otac Drago Vuković.

Ovo je samo jedna tužna priča iz obitelji nestalog. Sve druge su slične ili gotovo iste, tužne, prepune strepnje i nadanja.


Tjeskobnu atmosferu koja je obavila međimurski Palovec savršeno je opisao naš pisac Kristian Novak u svome nagrađenom romanu "Ciganin, ali najljepši". Svatko tko je pročitao tu knjigu, čitajući ovog vikenda jezive retke o nesretnoj Jasmini, naguranoj 19 godina u ledenici, mogao se prisjetiti sela koje generacijama potmulo oplakuje svoje rudare nestale pod crnom zemljom.
Isti taj jad, pritisak, strah, strahota, poput magle su vjerojatno plazili nad obitelji koja je, očito svjesno, skrivala najstrašniju od svih tajni.

Šefka Hodžić Zbog trudnoće: Ubojstvo u Bosni koje ledi krv u žilama

Psihijatri ističu kako takav strašan čin, ubojstvo, takva količina agresije mora negdje izaći na vidjelo. Pa opet, ta međimurska obitelj tu svoju strahotu doslovce je zamrznula u ledu ispod stepenica. 
Pa kako je to moguće? Kako je moguće živjeti s takvom jezivom tajnom, doslovce kosturom, ovaj put u škrinji...


Prema detaljima koji cure iz ove međimurske "Twin Peaks sage", otac je podlegao toj stravi. Susjedi (oni su uvijek najbolji psiholozi) kažu, otkad je Jasmina otišla (kako je sestra uvjeravala cijelo selo), inače dobri čovjek propadao je naočigled, a onda je odlučio utopiti taj užas, vjerojatno instinktivno osjećajući da mu je kći mrtva. Kao i brojni stanovnici Novakova Sabolšćaka, koji se nisu mogli suočiti sa strašnim istinama.
A sestra?

Koliko je tek dubok njezin mrak, što se događa u duši osobe koja godinama s mirom skriva najgori zločin? Koja je taj užas sakrila pomno ispletenom mrežom "normalnog života" - udala se, rodila djecu, uz povremene ekscese u kladionicama? 
I baš kao u "Ciganinu", priča se raspliće kroz priče nekoliko likova, no niz nevjerojatnih detalja ove sumorne priče koja kao da je pisana za izvođenje na sceni, zapravo ocrtava svijet u kojem žive naši sugrađani.


Da, stanovnici Palovca, uključujući gospođu koja je plačući novinarima priznala kako neće moći obitelji spremiti nedjeljni ručak zbog otkrivenog trupla, dio su našeg društva. Pa kako je moguće ovakvo nešto, kolektivno se pitamo posljednjih dana. Kao što smo se, sjećate li se, pitali kad je otkriven zločin austrijskog manijaka Fritzla. 
I što nam ti detalji otkrivaju? Otkrivaju pitanja, na koja se nadovezuju pitanja...


Kako to da se škrinja nije pokvarila sve ove godine? Kako nitko nije vidio/čuo vrisak sestre, udarac, koliko je trebalo da je ubojica zamota u foliju, nagura u škrinju, a da to nitko ne čuje/vidi? Kako je bilo tko mogao vjerovati da je otišla raditi u Pariz, a njezine stvari morale su ostati u kući? Kako NITKO nije vidio truplo u škrinji? 
I pritom ćemo strahotu pokušati pokriti crnim šalama o zamrzivaču i dobroj distribuciji električne energije, koja, eto, nije prekinuta 19 godina.
Jesu li svi znali? Možda ima i više počinitelja od sestre? Možda...

To su pitanja kojima se trebala pozabaviti međimurska policija, mnogo temeljitije nego što su to učinili kad im je prijavljen Jasminin nestanak, nevjerojatnih pet godina otkad je otišla. 
I možemo se nadati da će odgovoriti i na daljnji niz pitanja: Zar je moguće da nitko nije ništa čuo? Čak i u slučaju da su bile same u kući danima, tjednima? Da u 21. stoljeću Jasmina nikome izvan obitelji ne šalje baš ni sličicu na "fejsu", da baš nitko, nitko, ni mama, pa ni dobra susjeda, ne zna ništa o njoj? Da nikad nije poslala dar svojim nećacima?


EDIN Gačić Najopasniji bjegunac Balkana: Vjerski fanatik i paranoik

Pa ne živimo u Zanzibaru nego u Palovcu. Osim što se možemo igrati nagađanja poput smirenoga glavnog inspektora Barnabyja, pravu istragu ostavimo policiji, koja će, nadajmo se, ovaj put malo temeljitije istražiti tragove.


No onaj strašni osjećaj smrdljive jeze neće tako brzo nestati. Ono shvaćanje da je jedna obitelj gotovo puna dva desetljeća živjela s potisnutim zločinom, sakrivenim duboko u podsvijesti krojenoj izoliranim društvom i stoljetnim odgojem u kojem "sve ostaje u familiji". Je li obitelj vikala na majku koja je očajna htjela prijaviti Jasminin nestanak policiji? Zašto su policajci tako lako slegnuli ramenima na nestanak 20-godišnje djevojke?

Zašto su susjedi naivno posuđivali jastuke sestri za Jasminu, iako ju nitko nije vidio? 
Jer - mi se ne želimo miješati. Ne želimo da se sramota razvlači oko nas. Da nas obilaze novinari, i još gore, znatiželjni susjedi koji nam vire u lonac. I zato svi stišavaju glas kad govore o Jasmini. Da se ne probude i ostali duhovi prošlosti.