Hrvatska katastrofa: Umiru sami i u bijedi
Iz izvješća Pučke pravobraniteljice Lore Vidović o domovima za starije i nemoćne i izvješća Odbora za sprečavanje mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja Vijeća Europe o stanju u zatvorima i psihijatrijskim ustanovama sasvim je jasno da Hrvatska itekako još mora raditi da bi dosegli neki europski standard.
U izvješću, napisanom nakon što je europska delegacija prošle godine posjetila ustanove, ističe se da djeca u Psihijatrijskoj bolnici u Kukuljevićevoj ulici borave u neadekvatnim uvjetima zbog prenapučenosti, bez vanjskog prostora u kojem bi mogli boraviti te se nad njima primjenjuju neadekvatne metode sputavanja, a takva se praksa ne preporučuje za osobe mlađe od 18 godina.
U izvješću se navodi i da je KBC-u Zagreb jedina ustanova u Hrvatskoj u kojoj se provodi elektrostimulativna terapija, odnosno elektrošokovi. Problem je međutim u tome što se takva terapija nije provodila u posebnoj prostoriji, odvojeno od ostalih pacijenata.
- Terapijski oblici takvi su da treba poštivati struku. Pitajte ravnatelja o detaljima. Nekada je, nažalost, pacijenta potrebno i vezati. Među ostalima, i kad imate dijete, da ne bi sebi ugrozilo život i došlo do samoozljeđivanja, nekada je potrebno vezati i djecu i odrasle - rekao je ministar Milan Kujundžić novinarima u povodu objave izvješća.
Predstojnica Klinike za psihijatriju KBC-a Zagreb Alma Mihaljević-Peleš za Hinu je objasnila da je elektrostimulativna terapija uobičajena i učinkovita metoda liječenja za bolesnike s određenim indikacijama, a obavlja se pod strogim nadzorom.
- KBC Zagreb jedina je ustanova u kojoj se obavlja elektrostimulativna terapija jer smo jedini ulagali u tu tehnologiju, pa nam zato dolaze pacijenti iz cijele Hrvatske. Nakon primjedbi vijeća, postupak smo počeli obavljati u zasebnoj prostoriji - kaže Mihaljević-Peleš.
Terapija elektrošokovima provodi se pod anestezijom i traje nekoliko minuta,a za nju je neophodan pristanak pacijenta i odobrenje bolničkog etičkog povjerenstva. Terapiju elektrošokovima godišnje primi 70-ak pacijenata.
- Elektroterapija je vrlo učinkovita metoda i najjače oružje za liječenje određenih psihijatrijskih bolesnika, i zato napisi tipa 'leta iznad kukavičjeg gnijezda' teško stigmatiziraju naše bolesnike, koje zbog takve percepcije ne možemo integrirati u društvo - tvrdi Mihaljević-Peleš.
Što se tiče pravobraniteljice Vidović te izvješća o domovima za starije iz 2017. godine, situacija je, da se iščitati, katastrofalna.
Ne samo da starije osobe godinama čekaju na mjesto u domu, nego su liste sasvim netransparentne, nejasni su kriteriji po kojima ljudi dobivaju smještaj i kojim redoslijedom ga dobivaju. Osim toga, iz Izvješća je jasno da najbolju skrb uglavnom nude državni domovi, dok su privatni češće problematični i kad je riječ o higijeni i kad je riječ o njezi i brizi za starije i nemoćne.
Samo oni najbogatiji mogu si priuštiti dostojanstvenu starost u luksuznijem smještaju kojeg je doista malo. Osim toga, prilikom ulaska u privatne domove od budućih korisnika usluga traži se previše podataka o imovinskom stanju i vlasništvu nad nekretninama, pa stoga i ne čude brojne zloporabe i kriminal, te pokušaji otimanja imovine starim i nemoćnim osobama od strane vlasnika ili djelatnika domova.
Evo što je zapisala pravobraniteljica: Prema podatcima Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, u 2016. godini u Hrvatskoj su djelovala dva državna, 45 decentraliziranih i 97 tzv. privatnih domova za starije i teško bolesne odrasle osobe, koje osnivaju druge pravne i fizičke osobe, s ukupno 17.620 smještajnih kapaciteta, od čega su decentralizirani i državni domovi raspolagali s ukupno 10.900 smještajnih kapaciteta, što uključuje stambeni dio i jedinice za pojačanu njegu.
Privatne domove koji nude viši standard biraju umirovljenici boljeg imovnog stanja, dok se za lošije opremljene privatne domove i obiteljske domove, koji u osnovi nude samo njegu i prehranu, uglavnom odlučuju siromašni umirovljenici, kojima je zbog narušenog zdravlja hitno potrebna cjelodnevna skrb, a nisu uspjeli dočekati ili se nisu na vrijeme javili za smještaj u decentraliziranim domovima.
U Izvješću piše i da interni akti domova nisu dostupni na mrežnim stranicama, nego se oni dostavljaju na zahtjev, a liste čekanja su nedostupne, nejasne i netransparentne. U tzv. obiteljskim domovima inspektori su utvrdili manjak zdravstvenih radnika i prekobrojnost korisnika u odnosu na propisane uvjete, a odgovorne osobe upozorene su na održavanje higijene prostora i opreme, te na nedostatak u pružanju njege i brige o zdravlju.
Starije i nemoćne osobe pravobraniteljici su se požalile i na oskudne obroke od namirnica upitne zdravstvene ispravnosti, manjak potrošnog materijala, npr. rukavica koje osoblje koristi tijekom pružanja njege, ali i preučestalo korištenje sedativa kako bi se smanjio broj osoblja u noćnoj smjeni.
Članovi obitelji žalili su se da do smrti korisnika ne bi došlo uz odgovarajuću skrb, a takve pritužbe najčešće su bile opet u obiteljskim i privatnim domovima. Pravobraniteljica Lora Vidović je preporučila češće i nenajavljene nadzore inspektora u takvim domovima.
Nerijetko u osnovnu cijenu smještaja nije uračunata i njega nepokretnih i teško pokretnih, pa se to dodatno naplaćuje. Osim toga, od korisnika se u pravilu traže podaci o iznosu mirovine, ovjerena izjava obveznika uzdržavanja, a nerijetko i podaci o nekretninama, drugim prihodima i kompletnoj imovini, što predstavlja pretjerano zadiranje u privatnost korisnika i otvara prostor za zlouporabe.
U jednom od domova Pravobraniteljici je rečeno da "je riječ o osobama na umoru, koje ništa ne zanima i kojima osim prehrane i njege, ne treba ništa drugo ni ponuditi."
Stoga Pravobraniteljica piše: "Takav stav na najgrublji način vrijeđa ljudsko dostojanstvo korisnika, te je posve neprihvatljiv jer osoblje doma u svako doba treba sustavno raditi na prepoznavanju interesa, osmišljavanju i potom poticanju korisnika na uključivanje u aktivnosti prilagođene njihovom zdravstvenom stanju, uz posvećivanje posebne pažnje nepokretnim i teže pokretnim korisnicima."
Nadalje, nerijetko osoblje neprimjereno komunicira sa starijim osobama, a razlog je i premali broj zaposlenih, njihova preopterećenost, pa tako i manjak strpljenja.
"... svjedočili smo slučajevima u kojima su se prema njima odnosili na neprimjeren način, ignoriranjem upita, cikom ili tepanjem kao prema maloj djeci, zbog čega je važno uspostaviti jasna pravila o načinu komunikacije. Protokol mora obvezati djelatnike da se ophode susretljivo, ljubazno, profesionalno, da su dužni pozdraviti korisnike domova, na njihov upit dati im točnu informaciju, te ih oslovljavati po imenu, prezimenu, s gospodine i gospođo."
Pravobraniteljica je obišla nenajavljeno tri doma za nemoćne osobe, i to u Viškovu, Osijeku i Makarskoj. Kako je napisala, sva tri doma su bila uredna i čista i ulagali su trud u što bolju opremu. No u sva tri nema dovoljno osoblja.
U domu u Osijeku u trećoj smjeni na 180 korisnika stacionara, te 164 korisnika stambenog dijela radi samo jedna medicinska sestra i dvije njegovateljice, što može utjecati značajno i na sigurnost korisnika.
U Domu u Viškovu zbog premalo medicinskih sestara i njegovatelja teže pokretni korisnici ne traže ustajanje iz kreveta i odlazak u šetnju pa dan provode ležeći u krevetu. Sličan problem je bio i u domu u Makarskoj. Jedna korisnica koja je tamo već pet godina, nikad nije izašla na svježi zrak.
Zbog premorenosti osoblja, njegovateljice nerijetko na korisnike domova viču. Umjesto da ugovore o smještaju potpisuju isključivo korisnici domova, to u pravilu čine članovi obitelji ili oni koji plaćaju smještaj, što je potpuno nedopustivo.
Domovi nerijetko nemaju ni blagovaonice, nego se obroci dijele po sobama, a dijetalni jelovnici uglavnom se ne poštuju i ne prilagođavaju potrebama korisnika. Isto tako u višekrevetnim sobama ne koriste se paravani prilikom obavljanja njege, pa se tako krši pravo na privatnost.
U domu u Makarskoj dementne osobe kreću se samo po svojoj sobi ili hodnicima u zatvorenom odjelu na kojem je samo jedna njegovateljica. Također u domu u Makarskoj, nepokretne osobe imaju pravo samo na dvije pelene na dan, pa moraju stavljati i toaletni papir - što je doista ponižavajuće.
Nakon ovakvog Izvješća, može se samo zaključiti da je u Hrvatskoj bolje umrijeti mlad i ne dočekati ni mirovinu ni boravak u domovima za starije i nemoćne osobe. Jer u tom slučaju, kršit će vam se sva moguća prava, pa čak i ono na slobodu kretanja, bit ćete u opasnosti da vam prijevarom otmu novac i svu imovinu, malo je vjerojatno da ćete imati primjerenu medicinsku skrb, a ukoliko platite privatni dom, dobro provjerite tko mu je vlasnik, jer među njima ima i onih s podebljim kriminalnim dosjeima i zatvorskim stažem. Ali, kakva država - takvi i domovi za starije i nemoćne, pisao je još početkom 2018. Express.
Što se pak tiče obilaska zatvora od strane europske delegacije utvrđeno je kako se policija prema zatvorenicima odnosi korektno. Međutim, prijavljeno je nekoliko slučajeva u kojima su policijski službenici tijekom uhićenja i ispitivanja koristili fizičkim nasiljem, odnosno šamarima i udarcima te da su te optužbe potkrijepljene medicinskom dokumentacijom. U izvještaju se napominje da su 'šamaranje i udaranje zatvorenika za vrijeme uhićenja i informativnog razgovora neprihvatljivi te da bi odgovorni trebali biti kažnjeni'.
Zatražen da komentira izvješće Odbora, ministar Kujundžić je odgovorio da će tražiti očitovanje od ravnatelja psihijatrijskih ustanova o tvrdnjama nalazima u izvješću Odbora.