Ugledni Washington Post objavio je vrlo zanimljivu priču o poslovnom uspjehu Laurene Powell Jobs, udovice Stevea Jobsa, koja je iako se udala za jednog od najmoćnijih i najutjecajnijih ljudi u Silicijskoj dolini imala vlastitu viziju i gradila vlastitu karijeru.  

Bila je 2004. godina kada se, piše list, Laurene Powell s istočno američke obale preselila u Silicijsku dolinu (rođena je u West Milfordu, u New Jerseyu, kao i njezin glazbeni idol Bruce Springsteen). U iznajmljenom uredu u Palo Altu u Kaliforniji moglo ju se vidjeti s mobitelom u ruci i za Appleovim računalom. Tamo je niknula njezina ideja o projektu koja bi obuhvatio filantropiju, tehnologiju i društvene promjene. Nazvala ga je Emerson Collective po jednom od svojih omiljenih pisaca, Ralphu Waldu Emersonu. S vremenom njezin je projekt postao najutjecajnijim proizvodom Silicijske doline za koji većina ljudi nikada nije čula.  

Apple Je li ovo najveći promašaj u povijesti novinarstva?

Početak je bio spor. Posao je stavila na drugo mjesto jer se brinula o troje djece i suprugu, Steveu Jobsu, koji je obolio od raka gušterače te umro 2011. u dobi od 56. godina. Nakon suprugove smrti Laurene je radila oplakujući ga, a svu energiju usmjerila je u posao. Naslijedila je suprugovo bogatstvo, koje sada vrijedi oko 20 milijardi dolara, i tako postala šesta najbogatija žena na svijetu. 

Do 2014. Emerson Collective imao je svega 10 zaposlenih. Laurene Powell Jobs, koja sada ima 54 godine, nije htjela na sebe skretati pozornost, pa su se svi pitali tko je Emerson koji stoji iza imena tvrtke. 

Napisala je kratak esej o ljepoti anonimnog darivanja i podijelila ga svojim zaposlenicima, no tražila je od njih da tekst ne dijele dalje. Njezina je politika bila: biti anonimna. Često ju se moglo vidjeti, ali ne i čuti, a kada bi govorila bili su to uglavnom neformalni razgovori koje je vodila s profesorima sa Stanforda ili glazbenikom Will.I.Am-om. Moglo ju se vidjeti i kako sjedi s Michelle Obama 2012. ili na odmoru s bivšim gradonačelnikom glavnog grada Amerike, Adrianom Fentyjem, s kojim je prije nekoliko godina bila u vezi. 

Proteklih godina tiho je radila na svom projektu i okupljala najkvalitetnije ljude. 

Arne Duncan, glasnogovornik za obrazovanje u Obaminoj administraciji pridružio joj se u borbi protiv oružanog nasilja u Chicagu. Russlynn Ali, asistent glasnogovornika za obrazovanje u području građanskih prava u Obaminoj administraciji, jedan je od kreatora Emersonove reforme školstva na XQ institutu koji je osnovala. Dizajner Marc Ecko postao je šef strategije i kreativnosti. 

(„Imam osjećaj da je sve što sam radio prije ovog bilo iz razloga da se ovo dogodi”, rekao je bivši dizajner majica Spike Lee i Chuck D.) Andy Karsner, asistent glasnogovornika za energiju u području obnovljivih izvora energije u administraciji George W. Busha, vodi programe zaštite okoliša. 

Jennifer Palmieri, koji je bio komunikacijski direktor u predsjedničkoj kampanji Hillary Clinton, konzultant je u izradi komunikacijske strategije. Dan Tangherlini, šef Obamine administracije, glavni je šef za financije. Petar Lattman, bivši zamjenik urednika gospodarske rubrike New York Timesa, nadgleda medijska ulaganja i potpore. Marshall Fitz, bivši potpredsjednik imigracijske politike u Centru za američki napredak, vodi imigracijsku reformu. 

Ostavio trag Koliko se Apple promijenio bez Jobsa?

Prošle godine Powell Jobs napravila je niz dramatičnih poteza diljem Amerike. U srpnju je kupila većinu dionica 161 godinu stare medijske tvrtke Atlantic. U rujnu je s Hollywoodskom zakladom za zabavnu industriju uspjela dogovoriti da se u udarnom terminu na četiri glavne televizijske mreže istovremeno emitira sat programa uživo tijekom kojega je desetak slavnih osoba pozivalo građane da završe srednju školu. 

Njezina je tvrtka surađivala i s francuskim umjetnikom JR-om koji je s obje strane granice s Meksikom postavio monumentalne skulpture, kao satirični odgovor na najavljenu izgradnju pograničnog zida. U listopadu je kupila drugi po veličini udio, oko 20 posto, u kompaniji vrijednoj oko 2,5 milijardi dolara, koja drži košarkaški klub Wizards, hokejaški klub Capitals, Capital One Arenu i još neke sportske sadržaje.

Istim je tempom nastavila i ove godine. U veljači 2018. košarkaška zvijezda Kevin Durant najavio je da donira 10 milijuna dolara u program koji je u Washingtonu suosnovala Powell Jobs, a koji novčano pomaže studente u devet gradova. 

U ožujku ove godine njezina je tvrtka pomagala Alejandra Iñárritu i njegovu instalaciju virtualne stvarnosti „Carne y arena” koja simulira imigranta koji prelazi granicu. Time je pridobila pažnju medija. 

Emerson Collective nikada se nije pridržavao tradicionalnih modela filantropije. Powell Jobs dizajnirala je tvrtku koja se sastoji od vrhunskih mozgova, kapitala, medijskih osoba, umjetnika i aktivista. Ideja je originalna i ima veliki potencijal. „Htjela bih da postanemo mjesto na koje žele doći veliki vođe kako bi pokušali učiniti zahtjevne stvari”, rekla je Powell Jobs i dodala: „Mislim da smo na stol stavili puno više od novca. Ako želite samo ispisivati čekove, ostat ćete bez novca i nećete ništa riješiti” rekla je. 

Laurene Powell Jobs filantropijom se počela baviti još na početku srednje škole. Proučavala je rad pravnog centra Southern Poverty pa je od novca koji je uštedjela na njihov račun uplatila 20-ak dolara. U znak zahvalnosti aktivistica za građanska prava Morris Dees poslala joj je pismo zahvale. „Pisali su mi nekoliko puta godišnje”, rekla je te dodala kako je ta pisma čitala više puta “jer su u njima bile stvarno lijepe priče. Uvijek me fasciniralo to tko dobije priliku, a tko ne”. 

Krenuli iz garaže Apple slavi 40. rođendan - evo što morate znati

Laurene Powell bez oca je ostala u dobi od tri godine. Otac joj je bio pilot marinac i poginuo je u sudaru aviona. Nakon očeve smrti njezina je majka ostala sama s četvero malodobne djece i jedva je krpala kraj s krajem. Prema riječima Brada, njezinog starijeg brata, majka je njima djeci dala primjer „radne etike i predanosti poslu s naglaskom da je sve potrebno učiniti kako bi postali uspješni ili, u njenom slučaju, kako bi preživjeli”. Laurene i njezina tri brata - dva starija, jedan mlađi - uvijek su imali posao. Raznosili su novine. Obitelj nije imala novca za putovanja pa je Laurene skupljala markice zemalja koje bi voljela posjetiti. (Njihova se majka kasnije udala za školskog psihologa pa je Powell Jobs imala mlađu sestru i troje polubraće i sestara.) 

Školu je obožavala. Rekla je kako je u školi voljela provoditi puno vremena i biti najbolja. Manje od polovice učenika iz njezine srednje škole upisalo je fakultet, ali ona i njezina braća htjeli su studirati. Laurene je sama platila školarinu za Državno sveučilište Pensilvanija na kojem je studirala ekonomiju, političke znanosti i francuski. „Znam da bez završenog studija ne bih imala prilike koje sada imam”, rekla je. 

Obrazovanje je postalo glavna problematika kojom se bavi njezina tvrtka Emerson Collective. 

„Radim sa studentima kojima je obrazovanje izlaz iz situacije u kojoj se nalaze. To je način da postignu nešto veće od onog što vide oko sebe. Takva sam bila i ja”, rekla je. 

Po završetku studija zaposlila se kao analitičarka za trgovinu u Goldman Sachsu. Jon Corzine, koji je, prije no što je postao guverner New Jerseyja, u Goldman Sachu vodio trgovački odjel opisao ju je ovako: „ Bila je jedna od onih ljudi koji su između super genijalaca i normalne osobe poput mene. Drugim riječima, prevodila je istraživanja u strategije koje smo mi trgovci i klijenti mogli koristiti. Imala je jaku osobnost, zbog svoje inteligencije i sposobnosti da se poveže s ljudima.” 

Jobsova ostavština Pogledajte Appleov novi campus, čudesni 'svemirski brod'

Laurene Powell bila je jedna od rijetkih žena u tvrtki, ali je bila spremna uhvatiti se u koštac sa svijetom koji nije uvijek uvažavao ljude po kvaliteti. Voljela je raditi, ali je nakon nekoliko godina dala otkaz i  upisala se na Stanford Graduate School of Business gdje je stekla titulu magistrice menadžmenta. 

Jedne večeri, u listopadu 1989. godine, ona i nekoliko kolega zakasnili su na predavanje koje je na Stanfordu držao Steve Jobs. Sva su mjesta bila popunjena pa su sjeli na prolaz, a potom se prebacili u prvi red. Prije no što je započeo s predavanjem Jobs se nakratko sjeo pored nje. To je bilo dovoljno da na njega ostavi snažan dojam. „Pogledao sam u desno i vidio prelijepu djevojku s kojom sam započeo razgovor dok sam čekao da počne predavanje”, ispričao je Jobs svom biografu Walteru Isaacsonu.

Laurene je pak otkrila kako je znala da Steve Jobs drži predavanje, ali joj je u glavi bilo lice Billa Gatesa. “Uvijek sam ih miješala”, rekla je. Nakon predavanja, Jobs je Laurene pozvao na večeru. Hodali su do vegetarijanskog restorana u Palo Altu i na večeri se zadržali puna četiri sata. U ožujku 1991. godine, kada je Jobs imao 36, a ona 27 godina, vjenčali su se u Nacionalnom parku Yosemite. „Steve i ja bili smo zajedno 22 godine počevši od dana kada smo se upoznali i nikada se nismo rastali,” rekla je Laurene te dodala: “To je nešto najljepše što mi se dogodilo”. 

Danas njezina tvrtka ima 130 zaposlenih. Politiku tvrtke Laurene je opisala riječima: “Jako nam je bitno da smo povezani s pojedincima, obiteljima i društvima kojima pomažemo. Ako ih ne slušamo, i ako ne razmišljamo o tome kako ćemo riješiti njihove probleme, radimo pogrešan posao”, rekla je te dodala kako svakoga tko se kod njih zaposli, ako u roku od dva dana ne ode na teren, odmah pozivaju na razgovor. 

Prava ostavština Evolucija Stevea Jobsa

“Svi bismo trebali učiti na greškama i kada bi naša država tako razmišljala, svi bismo od toga imali koristi”, smatra Laurene.
 
Svoju tvrtku nije osnovala kao zakladu, za razliku od Marka Zuckerberga i njegov supruge Priscille Chan, što joj daje više fleksibilnosti jer ne mora davati novac isključivo neprofitnim udrugama.  Emerson Collective ulaže i u privatne kompanije, ne zato što joj je cilj zaraditi novac, već zato što ju je Silicijska dolina naučila da dobri poduzetnici nalaze rješenja koja ponekad nije moguće naći u neprofitnim organizacijama. 

Ima i tu slobodu da može podržavati aktivističke kampanje i političke organizacije pa je tako dala 2,6 milijuna dolara ženama, demokratskim kandidatkinjama. Iako za sebe tvrdi da je neovisna, od 1997. uložila je oko 4 milijuna dolara u političke kampanje, uglavnom je financirala demokratske kandidate i organizacije u skladu s politikom njezine tvrtke. Za većinu stvari u koje ulaže novac nitko ne zna, ali se zna da je početkom 2017. na raspolaganju imala 1,2 milijarde dolara, većinom od dionica kompanije “Walt Disney”. 

Okupljala je ljude oko sebe kao da ih zove u misiju. Početkom 2016. Duncan joj je, nakon što je otišao iz Obamine administracije, predložio eksperiment kojim je htio problematizirati korištenje oružja u rodnom Chicagu. Rekao joj je kako ne može obećati da će eksperiment uspjeti, no ona je rekla kako želi riješiti neke od najčešćih problema u društvu te da ne vidi razlog zašto ga ne bi podržala. 

Marshall Fitz, koji je pisao imigracijsku reformu, rekao je kako mu se najviše sviđa to što se u Emersonu sve propitkuje. “Najčešće je pitanje ovdje: - Što ako? U Washingtonu smo rijetko dobivali takva pitanja jer nismo imali prilike razmišljati izvan okvira”, rekao je. 

Nastavak na sljedećoj stranici...

Kako bi bila sigurna da Emerson ima sve informacije kojima barataju  ostali poduzetnici u Silicijskoj dolini, Lauren često ide na “tehnološke izlete” sa svojim prijateljem Ronom Conwayem, legendarnim investitorom. Oni posjećuju velike tvrtke pa su tako, primjerice, posjetili i Pinterest, Facebook i Airbnb prije no što su oni postali popularni. 

Za Lauren kažu da investira samo u one poduzetnike koji žele promijeniti svijet. 

„Želi da ljudi inoviraju u svom sektoru, poput reforme obrazovanja ili programa koji mlade imigrante štiti od deportacije. Emerson je postao akcelerator za rješavanje društvenih problema”, izjavio je Conway. 

Sredinom 1990-ih Powell Jobs počela je podučavati maturante u lokalnoj srednjoj školi. Mnogi od njih bili su prvi u svojim obiteljima koji će upisati na studij. Škola prožeta rasnim, etničkim i klasnim napetostima bila je tema filma “Dangerous Minds” (u Hrvatskoj preveden kao “Opasne misli”) iz 1995. u kojem glumi Michelle Pfeiffer. „Pronašli smo rupu u sustavu”, objasnila je Powell Jobs studentima Sveučilišta Stanford. Ona i njezin prijatelj i kolega učitelj, Carlos Watson, došli su do zaključka da studenti iz siromašnih obitelji, ili iz obitelji u kojima ne postoji tradicija visokog obrazovanja, trebaju podršku u nečemu što druge obitelji uzimaju zdravo za gotovo: kako vjerovati u sebe, kako pronaći ono što ih zanima i iskoristiti svoju strast, kako napisati motivacijsko pismo za upis na studij, kako doći do kredita i stipendije. 

Trenutačno se u devet gradova, a u planu su još neki, provodi program koji prati učenike u razdoblju od 10 godina, od početka devetog razreda do šest godina nakon srednje škole, koliko je potrebno za završetak studija. Powell Jobs osobno je mentor studentima tijekom prijelaza iz srednje škole na fakultet. Za student ona je „Laurene”, a ne supruga ili udovica Stevea Jobsa. 

Stil rukovođenja Možete li postati uspješni ako se ponašate kao Steve Jobs?

„Nisam znala tko je Laurene sve do diplomskog, šest godina nakon što sam je upoznala”, rekla je Mayra, jedna od studentica kojoj je Powell Jobs bila mentorica. Sada 32-godišnja Mayra imigrantica je bez papira koju su kao dijete donijeli iz Meksika. Nakon što je Trump naredio poništenje programa koji imigrante štiti od deportacije, svi su u strahu pa je Mayra molila novinare da joj ne navode prezime. Diplomirala je i radi u javnom zdravstvu. 

Laurene Powell Jobs postala je zastupnica imigranata i stalno traži način kako utjecati da se javno govori o njihovim problemima.  

Razdoblje kasnih 1990-ih i ranih 2000-ih podudara se s usponom Stevea Jobsa koji je vodio Apple prema nizu inovacija, a istodobno podupirao inovacije svoje supruge. „Volio je rad College Tracka”, otkrila je Powell Jobs te naglasila kako je i njezin suprug bio jednako frustriran time da svi nemaju istu priliku i da škole pružaju različito obrazovanje diljem zemlje.  

Njihova su djeca pohađala javnu školu u Palo Altu, a na nastavu su išla biciklom. Živjeli su u normalnoj kući u ulici. Steveu Jobsu rak je bio dijagnosticiran 2003. Powell Jobs bila je u dubokoj boli zbog gubitka supruga i životnog partnera. Djeci je rekla: „Ima puno ljudi koji su iskusili gubitak i patnju, ali ponekad nisu napravili posao koji bi im omogućio povezivanje s drugima koji su jednako kao i oni iskusili gubitak i patnju”. Za svog supruga rekla je kako joj je bio podrška te da je vjerovao u to kako ona može donijeti promjene. 

Godine 2013. Powell Jobs unajmila je Davisa Guggenheima, režisera filmova „Neugodna istina” i „Nazvao me Malala”, da snimi film pod nazivom „Dream Is Now” o sanjarima koji se nadaju izgradnji života u Americi. Željela je snimiti film u roku od nekoliko mjeseci kako bi pravodobno utjecala na političku raspravu. „Jako se angažirala oko toga da nam pomogne kako bismo mogli oblikovati priču o ovom problemu”, rekao je Guggenheim. Otkrio je kako su on i Lauren puno razgovarali o “promjeni srca i umova, angažiranju ljudi i pričanju priča koje će zaokupiti pažnju javnosti”.

Evolucija vizionara 12 stvari koje niste znali o Steveu Jobsu

Imigracija je možda najdragocjenija borba u koju ona ulaže sve u ime imigranata. S druge strane nalazi se kompenzacijska aparatura financijera, mislilaca i zagovornika koji forsiraju čvršće granice, manja prava imigranata i više deportacija. Otkako je s njima ušla u sukob 2001. godine njeni su protivnici dobili gotovo sve bitke u Washingtonu pa se odlučila maknuti iz glavnog grada. Sada pokušava aktivirati ljude diljem zemlje a sve s ciljem “izgradnje zajednice koju Kongres ne može ignorirati”.  

Njezina strategija o obrazovnoj politici slična je romanu. Bez propisivanja točnih modela zagovara model u kojem bi se škole fokusirale na znanja koja učenici pokažu u pojedinom predmetu, a ne na broj sati koje odsjede u školskoj kupi. Naglasak je na znanju relevantnom za poslodavce budućnosti. 

Za nju se smatra da je najmoćnija žena na svijetu. Iako je skromna žena, ona ima moć.

Ulagala je u sportske klubove jer smatra da je sport drugi način za pristup kulturi. 

Drukčiji od drugih 10 genija i njihove droge – što su uzimali Jobs, Freud, Sagan...

„Sport je za nas velika, a neki bi rekli i posljednja preostala mogućnosti da se okupimo i ostavimo sve iza nas”, rekla je Lauren koja od svih sportova najviše voli košarku. I Brad Powell, njezin brat koji nadgleda Emerson, priznao je kako je suvlasništvo nad sportskih klubovima, osim što je društveno korisno, i jako zabavno. „Ne postoji šansa da bismo mogli raditi toliko teško kao što radimo sljedećih nekoliko desetljeća, da nismo našli način kako bismo se zabavili i uživali na tom putu”, rekao je. 

Powell Jobs pristala je kupiti većinski udio u časopisu Atlantic koji je 1857. osnovao njezin omiljeni pisac Ralph Waldo Emerson, ali je ustrajala u tome da se ne promijeni direktor tvrtke. Obećala je i da se neće miješati u uređivačku politiku. “Postoje vrata između Emersona i Atlantica, ali se otvaraju samo od Atlantica prema Emersonu. Ne otvaraju se u drugom smjeru”, rekla je. Početkom godine časopis je odlučio zaposliti oko 100 novih ljudi, od toga polovicu u redakciji, kako bi se povećala pokrivenost Washingtona, Hollywooda, tehnologije i ostalih tema.  “Ona razmišlja jako duboko”, rekao je direktor tvrtke Atlantic Media David Bradley te dodao: “Organizirat će šestosatni sastanak i doista ući u detalje pa na tim sastancima možete čuti ne samo socijalno-pravne probleme nego i pitanja poput: Gdje ovo uzimam? Što možemo učiniti s tim?” Atlantic je stvarno zainteresirani za promjene, a ona je vrlo zainteresirana za pokretanje promjena. 

No, Atlantic nije jedino medijsko ulaganje kolektiva. Dala je potpore i drugim medijima, kao što su ProPublica, Marshall Projekta i Texas Observer, a uložila je i u tvrtke Axios te OZY Media.Također, ulaže i u holivudsku produkciju, a prema tematici filmova koje sponzorira dobila je nadimak producentice za aktivizam. Gledajući u cjelini, medijski portfelj pokazuje da je podupiranje inovativne i progresivne medijske klime još jedna igra Emersona kako bi potaknuo promjenu kakvu ona traži. 

Powell Jobs nedavno se pojavila u tradicionalnoj crno-grimiznoj odori Sveučilišta Stanford na pozornici Miami Dade Collegea. Održala je uvodni govor koji je zapravo bio poziv studentima da se aktiviraju i postanu „anđeoski izazivači” nereda. „Naučila sam važnu lekciju”, rekla je te dodala kako je shvatila da promjene rijetko dolaze s vrha. 

znak upozorenja Evo zašto su Gates i Jobs djecu odgojili bez tehnologije

“Moć je tvrdoglava. Mora se kretati, a samo je mi možemo pokrenuti. Najučinkovitiji način za stvaranje promjena u ovoj zemlji je izgradnja pokreta od samih početaka, putem nacionalnog prosvjeda koji je toliko glasan i snažan da ga naše vođe ne mogu ignorirati”, rekla je te dodala kako joj je trebalo vremena da to shvati. Smatra kako će današnjim studentima biti puno lakše jer je za njih organiziranje način života. 

“Odrasli ste uz pomoć alata koji bi mogli povezati i ujediniti ljude na skali koja je nekada bila nezamisliva. Ta povezanost je demokratski san”, rekla je. Nije rekla na koje je točno alate mislila, ali svi znaju da su to pametni telefoni koje je razvio njezin pokojni suprug te aplikacije i mreže koje su niknule u Silicijskoj dolini, a koje su kao stvorene za pametne telefone. 

Powell Jobs u svom je govoru puno puta koristila riječ „Tools” (alati) referirajući se na rad svoje tvrtke. Poput Stevea Jobsa koji nam je dao alate da promijenimo naše živote, njegova supruga, Laurene Powell Jobs, pokušava učiniti isto, ali na svoj način. Uvjerena je da će njezini alati, i neizmjerne promjene koje bi oni mogli potaknuti, biti dobri za društvo.