Michael Fassbender je portretirao Stevea Jobsa u istoimenom film kao vođu nepokolebljivog samopouzdanja koji nije pokazivao previše strpljenja u radu s kolegama.
Većina smatra da je to točan prikaz čovjeka koji se derao na poslovnim sastancima, bio je vidljivo nervozan i bez problema je odbacivao tuđe zamisli.
No unatoč tome, smatra se najuspješnijim poduzetnikom svoje generacije.
Mnogi se stoga pitaju nisu li možda nepristojnost, nemilosrdnost i pretjerana samouvjerenost poželjne osobine za sve koji žele uspjeti u poslovnom svijeti i popeti se do vrha.
Profesorica Christine Porath s fakulteta u Georgetownu smatra da - nisu. "Ne bih preporučila ljudima da pokušavaju oponašati stil Stevea Jobsa."
Naime, u njezinom 20-godišnjem istraživanju, ispitanici su joj opetovano potvrđivali da su se manje trudili na poslovima na kojima su imali nepristojnog šefa. Isto tako je u laboratorijskim eksperimentima dokazano da su studenti postizali slabije rezultate kad su imali grube profesore.
Porath napominje i da neugodno ponašanje šefova i kolega utječe i na to koliko su zaposlenici često bolesni, ali i kakvog su psihičkog zdravlja.
Uz to, pod takvim vodstvom pati i njihova kreativnost, ali i češće daju otkaz, što se ne reflektira nimalo dobro na njihove poslodavce.
"Mnogi me pitaju neće li postići bolje rezultate ako se deru na zaposlenike, jer misle da ih tako mogu 'zapaliti' za posao. Ali u biti ih tek tada dekoncentriraju i ljudi ne mogu dobro obaviti svoj posao. Kognitivno gledajući, tako ne postižete ništa, nego ste samo na gubitku", kaže Porath.
Profesorica ističe i da je Steve Jobs bio puno "mekši" kad se vratio drugi, puno uspješniji, put i da je tad počelo zlatno doba Applea.
Veliki šef
No David Rawlinson, osnivač tvrtke Restaurant Property, koja rukovodi, prodaje i iznajmljuje restorane u Londonu, te zapošljava devet osoba, tvrdi da se ipak isplati povremeno ne biti "tako fin".
"Mislim da trebate znati kad morate biti čvrsti prema svojim ljudima. Ako ponekad izgubite živce, to može itekako motivirati ljude, što znam iz osobnog iskustva. Doduše, ne uživam u tome i moram naglasiti da bi to trebali koristiti tek kao posljednji slamku spasa", kaže Rawlinson koji dodaje da je većinu vremena ipak uglađenog ponašanja.
"Jednom mjesečno izvedem van zaposlenike kako bismo se napili, zabavili i bolje upoznali."
Pokazivanje da ste spremni na sve - recimo ako nervozno lupkate prstima po stolu za vrijeme sastanka ili strateški tempirate izljev bijesa - nije uvijek krivi odabir, tvrde još neki.
Luke Johnson, poduzetnik i kapitalist, nadzirao je mnoga mala i srednje velika poduzeća u posljednjih 16 godina, pa smatra da zna o čemu priča.
"Iz osobnog iskustva, mogu reći da su ljudi koji su se popeli visoko morali imati nešto čelično u sebi."
Johnson kaže da je susreo poveći broj uspješnih poduzetnika koji nisu bili osobito ljubazni, ali smatra da je to obično bio pokazatelj pod kolikim su stresom.
"Mislim da bismo svi trebali poštovati osnovnu pristojnost i oni koji u tome ne uspiju ne bi trebali ići dalje."
Iz perspektive zaposlenika
Sarah radi u međunarodnoj odvjetničkoj tvrtki, te napominje da se u korporacijskom zakonu isplati biti "opaki igrač".
"U ovoj industriji je sebičnost vrlina, a ne mana. Ako pak pričamo o šarmiranju kolega, to je bonus, a ne nešto što je važno da biste napredovali. Jednostavno je priroda posla takva da se nagrađuje naporan rad i bezobzirnost, te iako nije baš agresivan, ovaj posao je pun glasnih ljudi čvrstih stavova, koji žele druge uvjeriti da su oni u pravo. Dakle, ako niste i sami takvi, teško da ćete uspjeti."
Sarah priznaje da se i sama pokušava ponašati kao "jedan od dečkiju" kad je u uredu, ali i inače kaže da je malo grublja od drugih žena.
"No posao je ozbiljna stvar i ako preuzmete vođenje tvrtke, odgovorni ste za zaposlenike i sastanke i podmirivanje svih računa na kraju mjeseca, pa ne stignete zastajkivati uz svaki stol i pitati zaposlenike kako su proveli vikend. Tako da će vjerojatno neki misliti da ste nezainteresirani ili nervozni ."
Sarah dodaje da su obično egoisti ti koji preuzmu kontrolu i uspiju.
"Vodstvo često znači da nećete mariti za to hoćete li se sprijateljiti s ljudima i hoćete li im se sviđati, nego da ćete učiniti pravu stvar."
Autor i izršni trener Ben Dattner misli isto. "Čak i u doba Machiavellija bilo je rečeno da je za vođu bolje da ga se drugi plaše nego da ga vole. Ako vam etika i integritet omogućuju da idete tom 'želim da me se boje' rutom, možda će to funkcionirati u određenom kontekstu. To vam neće priskrbiti ljubav, ali ćete postići sve ciljeve."
Doduše, treba zapamtiti da iako ćete postići kratkoročne ciljeve uvođenjem "čvrste ruke", dugoročno bi vam se moglo obiti o glavu, jer bi se moglo pokazati da ljudi ne žele raditi s vama, piše BBC.
No isto tako, ako se budete trudili biti popularni, zaposlenici bi mogli biti preopušteni te na kraju neće učinkovito i brzo obavljati sve što treba.
Također, vodstvo se može razlikovati s obzirom na to što želite postići, jer nije isto želite li provoditi teške odluke ili potaknuti kreativnost.
Kako god bilo, ženama je teže, bilo da odluče biti ljubazne ili grube. Jer ako su ugodne i prijateljski nastrojene doživljava ih se kao neučinkovite, "a ako imalo "povise ton" smatraju se kučkama", kaže Dattner.
Da zaključimo, ono što biste svakako trebali izbjegavati, koji god stil vodstva izabrali, je sljedeće:
Napuštanje rasprave
Prekidanje rasprave ili posla
Ismijavanje nečijeg rada pred drugima
Preuzimanje odgovornosti za tuđi rad
Gledanje u mobitel dok vam se netko obraća
Deranje i psovanje
