Razbjesnio Tuđmana: Na kokainu 'orao' maćuhice ispred HNK
U opsežnoj policijskoj akciji diljem Hrvatske, koja je počela u petak, te se proširila i na područje BiH uhićeno više osoba radi udruživanja u zločinačku organizaciju. Narednih dana portal Express donosi feljton o hrvatskoj mafiji o kojoj već godinama opširno i detaljno izvještavaju Hajrudin Merdanović i Vilim Cvok. U novom nastavku donosimo priču o Damiru Džebi.
"Pomoli se svetom Vasiliju i reci da ti je 200 kuna dao Džeba"
Damir Džeba Dado, javnosti poznat kao “orač maćuhica”, ubijen je rafalom iz vatrenog oružja 16. studenoga 1999. godine ispred “Male kavane” na zagrebačkom Prisavlju. Džebu, koji je, ozlijeđene noge, sjedio u obližnjem kafiću, netko je pozvao na mobitel.
Kad je otišao do mjesta na kojem je s nekim telefonski dogovorio sastanak, ubijen je. Džeba se, navodno, sutradan trebao javiti policiji na obavijesni razgovor pa je to jedan od mogućih motiva ubojstva.
No, suradnik policije i tajnih službi zamjerio se mnogima u podzemlju. Prije likvidacije o njemu se među kriminalcima pronio glas kao o “drukeru” i “velikom smradu”, a kad netko tko pliva u tim vodama stekne takvu reputaciju, dani su mu odbrojani.
Široj javnosti Damir Džeba postao je poznat u veljači 1999. godine nakon “oranja maćuhica” ispred zgrade Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Tada se džipom, navodno radi oklade, provezao nekoliko puta po cvjetnjaku, zaprepastivši svojim vandalskim postupkom građane.
"Damir Džeba bio je sitan kradljivac automobila iz Hercegovine. Rodnu grudu morao je napustiti jer je jedan ukradeni automobil prodao nekom mladiću. Vlasnici vozila tog dečka su likvidirali misleći da im je on ukrao auto. Obitelj stradaloga krenula se osvetiti Džebi koji je spas potražio u Zagrebu.
U središte pozornosti došao je kada je, vjerojatno na kokainu, “izorao” džipom maćuhice ispred zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta. To je bilo u petak navečer. U subotu je bivši predsjednik države Franjo Tuđman, tijekom posjete Hrvatskom narodnom kazalištu, vidio vandalizam. Bivši general Tuđman, navikao na red, rad i disciplinu pocrvenio je od bijesa.
Odmah je nazvao tadašnjeg ministra unutarnjih poslova Ivana Penića i zatražio da se to ispita i otkrije krivac. Penić je dalje proslijedio naređenje po zapovjednoj liniji. Policija je, kako je to uobičajeno, vodila postupak protiv nepoznatog počinitelja zbog oštećenja tuđe stvari.
Policajci koji su dobili zadatak otkriti tko je to uznemirio Tuđmana, provjerili su tko je legitimiran posljednih mjeseci tijekom petka i subote u blizini. Otkrili su da se u par navrata u blizini zatekao istaknutiji pripadnik kriminalnog podzemlja. Dočekali su ga dok je šetao dijete po parku u Novom Zagrebu. Sjedili su na klupici u parku i mahnuli mu.
Kada su mu rekli što ih zanima, ovaj im je šapnuo:” Džeba”. Dalje je sve bilo lako. Otišli su do njega. Na automobilu je još bilo blata. Kod njega su našli pišolj i Džeba je priznao da je on vandal koji je svojim divljanjem izbezumio Tuđmana – tvrdi dobro upućen izvor.
Zbog toga je Džeba završio kod prekršajnog suca. U hodniku suda, dok je čekao da ga sudac sasluša, čekala je i starija gospođa koja je ilegalno ušla u zemlju iz Srbije. Morala je platiti takse u vrijednosti 20 kuna. -
"Imate li vi gospodine 20 kuna?", obratila se Džebi. Ovaj je zavukao ruku u džep i pružio joj 200 kuna.
"Evo ti na", nošalantno je odgovorio Džeba.
"Joj, pa nemam vam za vratiti", zbunjena je bila žena.
"Ne treba. Pomoli se svetom Vasiliju i reci da ti je to dao Damir Džeba", rekao je “orač maćuhica”.
Ugledavši novinara crne kronike Dušana Miljuša, koji je u hodniku čekao suca zbog neke priče na kojoj je tada radio, upitao ga je:
“A koji si ti?”
"Ja sam novinar. Dušan Miljuš", odgovorio je doajen crne kronike.
"Ahaaa. Ti si taj! Bogme imaš jaja, mogu ti reć. Al’ mogao bi ti malo dobiti po glavi kao onaj što je slikao kuću generala Krešića u Dubrovniku", rekao mu je Džeba.
"Jel ti to prijetiš", uzvratio je Miljuš.
"Ne , ne, što ti je? Di bi ja", završio je Džeba. U slučaju Dušana Miljuša, Džeba se pokazao kao zloguki prorok. Naime, Miljuša su 2. lipnja 2008. godine, ispred zgrade u kojoj živi, dočekala dvojica.
"Sve se dogodilo jako brzo. Napadači su mi prišli s leđa, osjetio sam udarac, pao i izgubio svijest. Kada sam došao k sebi, saznao sam od susjeda da su me napala dvojica koji su pred kuću stigli motorom. Imali su na glavi kacige pa im je bilo nemoguće vidjeti lica", prepričao je tadašnji napad Miljuš.
Pretukli mladića zbog plastične vrećice
Novinara su hospitalizirali na Rebru, gdje su mu dijagnosticirani prijelom lijeve ruke, potres mozga i ozljede lica. Policija nije otkrila niti uhitila napadače, niti je otkrila tko je naručitelj podmuklog napada.
No, vratimo se Džebi. Nakon “oranja maćuhica”, Džeba je dao i intervjuu za novine te se čak i fotografirao ispred kazališta. Na sastanak s novinarkom ispred HNK stigao je u trenirci. Kada je shvatio da će ga fotografirati, otišao je doma po odijelo.
"Šta? Ti bi mene u trenirci slik’o? Ma ne može. Idem po odijelo. Versače. Versače ću obući", rekao je Džeba, otišao te se vratio u odijelu. Poslije nekoliko mjeseci, Džebino ime osvanulo je u tisku nakon što je u autu sletio s jarunskog nasipa. Na stranicama crnih kronika osvanuo je ponovno nakon što se posuđenim motorom zaletio u hrpu smeća, pao s motora te se ozlijedio.
I dok je većina građana o Džebi stvorila sliku kao “sirovini s kamenjara”, rijetki su bili upoznati s njegovim kriminalnim aktivnostima. U popisu istaknutih nositelja organiziranog kriminalnog djelovanja nastalog u Operativnoj akciji MUP-a “Ključ” iz kolovoza 1999. godine, Džeba se spominje kao čovjek koji je bio prijavljen 25 puta.
Od teških krađa, krivotvorenja isprava, prikrivanja, otmice, raz- bojstva te opće opasne radnje. Nekoliko dana nakon što je Mercedes Miljenka Žaje-Krojfa “odletio” u zrak na Novoj Branimirovoj u zagrebačkoj Dubravi, Damir Džeba i Rajko Momčilović pretukli su policajca Roberta Karamarka.
Oni su se 11. lipnja 1999. godine nalazili u kafiću “Stara Knežija” kada ih je na mobitel nazvao prijatelj te rekao da im se oko auta “vrti” sumnjivi čovjek s plastičnom vrećicom u ruci.
Pomislivši kako se radi o sličnom scenariju kao i kod Krojfa, njih dvojica otrčala su do raskrižja Selske i Ljubljanske avenije gdje su uočili mladića s vrećicom u ruci iz koje je virila antena. Misleći da se radi o uređaju za daljinsko aktiviranje eksploziva, zatražili su da se nepoznati identificira. Kako je ovaj to odbio učiniti, napali su ga, pretukli i uzeli radio-vezu i novčanik u kojem je bilo 100 kuna, dok je napadnuti pobjegao.
Džebine usluge koristili su svi - i kriminalci i policija
Kada su iz dokumenata shvatili da se radi o policajcu, pokušali su kontaktirati Željka Pula, bivšeg načelnika Odjela za suzbijanje općeg kriminaliteta PU Zagrebačke, misleći da će im on pomoći.
Kako ga nisu uspjeli dobiti, odlučili su incident prijaviti sutradan. No, tijekom noći, oko tri sata, specijalci su spektakularno upali u kuću koju ju je koristio Džeba te savladali njega i Momčilovića.
Pretragom garaže nađeno je automatsko oružje i eksploziv te Porsche Nikice Jelavića. Nakon mjesec dana Džeba i Momčilović pušteni su iz pritvora, nakon što su se ispričali napadnutom policajcu. Džeba je s Ivanom Šakotom sudjelovao i u pucnjavi u opatijskom kafiću “Capitano”, u kojoj su teško ranjeni redar i tri gosta. Džeba je, navodno, i započeo kavgu u opatijskom kafiću.
Bio je i meta napada vatrenim oružjem. Ispred noćnog kluba “Mohito” u Hebrangovoj ulici u Zagrebu 25. srpnja 1996. godine netko je iz pištolja u njega ispalio više metaka. Džeba se tada uspio izvući neozlijeđen, iako je BMW kojim se odvezao, pogođen s pet-šest hitaca. Tada je lakše ranjena vozačica drugog automobila koja je baš u tom trenutku prolazila.
Sumnju je tada svalio na Gorana Sudarevića, vlasnika frizerskog salona, no kasnije se, tijekom istrage, predomislio.
"Bio je mrak i kako Sudarevića nisam dugo viđao, zamijenio sam ga s tim čovjekom koji mi je prišao. Zato sam se i odazvao njegovom pozivu da izađemo iz lokala. Zastao sam kod svog “BMW-a”, a taj je čovjek otišao prema ostalim parkiranim vozilima. Nakon par trenutaka, sjeo sam u svoj automobil, ništa ne sluteći. On je iznenada potrčao prema prednjoj strani mog vozila i s udaljenosti od oko 20 metara zapucao. U prvi trenutak bio sam zbunjen.
Naime, nisam dobro vidio van jer su mi na ”BMW- u” bile spuštene rolete. Tada sam konačno krenuo prošavši pored čovjeka koji je pucao. Na semaforu me zaustavila policija pa sam s njima otišao u postaju prijaviti ovaj događaj. Kako sam u to vrijeme vjerovao da je upravo Goran Sudarević pucao na mene, u prijavu je zapisano njegovo ime.
No, kasnije sam počeo razmišljati shvativši da sa Sudarevićem nemam nikakvih nerazrješenih računa. Razgovarao sam i s njim pa sam se uvjerio da nije on, već je netko drugi te večeri pucao na mene. Obavijestio sam i policiju da se radilo o zabuni, ali slučaj je već bio proslijeđen sudu", rekao je Džeba istražnom sucu u lipnju 1999. godine.
Džebine doušničke usluge koristili su mnogi - i kriminalci i tajne službe i policija. Mladen Naletilić Tuta, bog i batina u Hercegovini, kasnije osuđen zbog ratnih zločina u Haagu, rekao je 2000. godine istražnom sucu Radovanu Ortynskom kako je Džeba dilao drogu među njegovim vojnicima te da je zbog toga imao velikih problema.
Rekao je i kako misli da ga je policija iskoristila da bi podmetnula drogu njegovom vojniku Veselinu Marinovu kako bi ga se kasnije moglo iskoristiti kao svjedoka.
Sudjelovao u pokušaju ubojstva Šobote
Još je dodao kako je čuo da je Džeba dilao drogu i automobile. Tutinu bivšem tjelohranitelju Veselinu Marinovu sudili su zbog 250 grama heroina koje je policija 15. svibnja 1999. godine pronašla u njegovu Grand Cheerokiju. Na suđenju u ožujku 2000. godine svjedočio je dobro upućen svjedok:
"Poznajem Marinova, a poznavao sam i pokojnog Damira Džebu. Viđao sam ih jedno vrijeme zajedno. To me prilično iznenadilo jer su mi njih dvojica bili nespojivi. Naime, Marinov je bio u ratu, a Džeba nije. Sjećam se da sam ih jednom sreo u kafiću u Vlaškoj. Kada sam pitao Džebu što rade zajedno, rekao mi je: “Čut će se.” U nekoliko navrata Džeba mi je rekao kako radi za policiju, da ima njihovu zaštitu i da može uništiti bilo koga. Nakon što je Marinov priveden, sreo sam Džebu koji mi je kazao da može “druknuti” koga želi te da ima i drugih načina kako se nekoga može srediti.
Tom prilikom rekao mi je i kako je od policije dobio drogu i kako ju je stavio u auto Marinovu. Također mi je napomenuo da od policije osim droge može dobiti i novac da ga nekome podmetne", rekao je tada svjedok. U nastavku suđenja svjedočili su i čelni čljudi špijunskih službi, a Marinov je oslobođen optužbe.
Osim drukanja i podmetanja, Džeba je sudjelovao i u pokušaju ubojstva Željka Šobota 21. veljače 1996. godine. Kako je na suđenju protiv tzv. zločinačke organizacije više svjedoka reklo, Džeba je ostao Šobotu dužan neke novce. Ovaj ga je zbog toga pretukao i uzeo mu motor. Džeba je znancima tada govorio da Šobot vodi 1:0. Za taj pokušaj ubojstva Šobota osuđen je Tvrtko Tomičić.
On je, presudio je sud, zajedno s Džebom u kasnim noćnim satima prišao autu u kojem se nalazio Šobot. Tomičić je tada s udaljenosti od nekoliko metara u Šobota ispalio više hitaca i pogodio ga u desno rame. Džeba nije uspio pucati, a nakon što su vidjeli da Šobot poteže pištolj i da bi mogao uzvratiti, pobjegli su.
Tomičić je tvrdio kako je u Šobota pucao Džeba. Na sudu se branio tvrdeći da se čuo kasnije sa Šobotom te da je o tome pričao i sa svojim ocem - pjesnikom Zlatkom Tomičićem. On je pak kontaktirao Mladena Naletilića Tutu i tražio od Tute da kaže Džebi, da ode na policiju i da se prijavi i kaže da je on tom prilikom pucao.
No, Džeba je, tvrdio je Tomičić na sudu, to poricao i odbijao je otići na policiju.
"Zlatko Tomičić mi je rekao da njegov sin ima problema s UDB-om jer je protiv njega neki Šobot podigao tužbu. Kako mi nije rekao detalje, raspitao sam se za tog Šobota i kada sam čuo da je kamatar, poslao sam dva svoja vojnika da ga pronađu i dovedu do mene. I stvarno, jednoga dana došao je Šobot s još jednim prijateljem.
Koliko se sjećam, razgovor smo vodili u bistrou hotela “Esplanade”. Zamolio sam ga da povuče sve što ima protiv Zlatkovog sina. Rekao sam mu da Zlatku želim pomoći zato što što je jedan od najvećih Hrvata. Kada sam Šobota pitao je li bio u Hrvatskoj vojsci, dobio sam negativan odgovor pa sam mu rekao kako je baš to razlog što tražim uslugu od njega.
Međutim, taj mladić mi je rekao da neće udovoljiti mojoj molbi. Na kraju smo se ipak mirno rastali - kazao je Naletilić istražnom sucu Radovanu Ortynskom dodavši kako je kasnije u tisku čitao da je tom razgovoru bilo nazočno i 50-ak njegovih vojnika, što ne odgovara istini.
Umjesto droge isporučili šećer
Također je rekao kako ne zna što se dalje događalo između Šobota i Tvrtka Tomičića jer je nakon toga završio u zatvoru. Veselin Marinov tvrdio je da je Džeba sudjelovao u lividaciji Željka Šobota u ožujku 1999. godine.
Iste noći kada je ubijen Šobot, Džeba je od Marinova panično tražio alibi, priznajući faktički da je vozio BMW i dovezao ubojicu Boru Konja do Šobota.
Marinov mu je prijateljski savjetovao da pronađe prostitutku koja će za lovu lagati da su zajedno proveli noć u sobi hotela Panorama. Marinov je, vidljivo je iz razgovora koje je snimao a koje je objavio “Nacional”, tužiteljici Dunji Pavliček Patak rekao da je Šobota ubio Bora Konj, a da je vozač bio Damir Džeba.
Željko Šobot ubijen je 11. ožujka 1999. na raskrižju Selske i Ozaljske u Zagrebu. Dok je u automobilu jeo pirošku sa sirom, prišao je ubojica i izrešetao ga iz strojnice Ero. Za to ubojstvo bio je optužen Davor Zečević, koji je na sudu pravomoćno oslobođen.
Šobot je bio samostalan i nepredvidiv igrač i zbog toga je izgubio glavu. No, po kriminalnim krugovima, godinama se prepričavala epizoda kada je naivno uletio u kupovinu šest kilograma “bijelog”. Iskeširao je robu, a prodavatelji su mu uvalili šećer.
No, zbog ovog poslovnog fijaska nitko nije platio glavom - prisjetio se sugovornik dobro upućen u zbivanja na krim sceni hrvatske metropole 1990-ih.
O podmetanju šećera svjedočio je tijekom istrage za suđenje u tzv. zločinačkoj organizaciji Zdravko Šiškić.
"Šobota sam upoznao u pizzeriji u Vlaškoj, blizu svog butika. Nekoliko dana nakon uhićenja Šobota zbog “bijelog” sreo sam ga u lokalu “Agrikola”. Tada mi je rekao da je dao 120.000 DEM i da je trebao još toliko za robu, ali su ga prevarili. Umjesto droge, isporučen mu je šećer pa je zato i pušten iz zatvora. Rekao mi je da je, navodno, taj šećer, umjesto droge, dovezen mrtvačkim automobilom u lijesu. Pitao sam ga o kojim je to ljudima riječ, ali mi nije htio reći", kazao je Šiškić.
Policija je Šobota dovodila u vezu i s pljačkom dostavnog vozila Zagrebačke banke u Paromlinskoj ulici u Zagrebu. U oružanom prepadu 25. travnja 1996. godine ukradeno je 5,5 milijuna kuna. Jedan zaštitar je ranjen, a razbojnici su nestali. Bilo kako bilo, unatoč sumnji da je Šobot stajao iza ovog razbojničkog pothvata, policija nikada nije našla dovoljno dokaza da ga optuži.
Džebin kompanjon iz pucnjave u Opatiji Ivan Šakota, ubijen je hicem iz snajpera 28. lipnja 1997. godine u Martićevoj ulici u Zagrebu. Tvrtko Tomičić, koji je s Džebom pokušao Šobota skratiti za glavu 1996. godine, izrešetan je 25. srpnja 2008. godine u narodnjačkom klubu Diogeneš.
Veselin Marinov, agent HIS-a, kome je Džeba podmetnuo drogu, ubijen je 31. svibnja 2002. godine u kafiću NBA u Chromosovu tornju. Vinko Žuljević Klica u samoobrani je, utvrdio je sud, ispalio više hitaca u Marinova.