Špijuni, tajne službe i uljezi - sve o špijuniranju Trumpa
Donald Trump frustriran je manjkom informacija po pitanju je li ga FBI špijunirao za vrijeme njegove predsjedničke kampanje. Brine ga i pitanje da li je nalog za to stigao iz administracije Baracka Obame. Svoje ogorčenje, ali i poziv za hitnim rješavanjem ovog pitanja, objavio je na svom Twitter profilu.
"Zahtijevam i učinit ću to i službenim putem, da Ministarstvo pravosuđa provjeri je li se FBI/DOJ infiltrirao ili nadgledao Trumpovu kampanju iz političkih razloga i jesu li takvi slični zahtjevi stigli od nekoga iz Obamine administracije", napisao je Trump u svom tvitu od 20. svibnja.
Povod za njegov post dolazi od niza posljednjih napisa kako je FBI-ev doušnik kontaktirao njegove suradnike za tijekom ljeta i jeseni 2016. godine. Suština tih navoda je u pitanju kako je sredinom srpnja 2016. godine, taj dotični muškarac, započeo komunikaciju sa Carterom Pageom koji je tada bio član Trumpove kampanje i njegov savjetnik za međunarodnu politiku. Do kraja tog mjeseca agencija je i formalno otvorila istragu oko mogućih ruskih uplitanja i utjecaja na američke predsjedničke izbore.
Sumnja se kako je razgovarao i s nekim drugim članovima njegove predsjedničke kampanje kao što su Sam Clovis i George Papadopoulos. "Očigledno je ministarstvo pravosuđa postavilo špijuna u Trumpovu kampanju", rekao je televizijski voditelj Fox Businessa David Asman. Njegove riječi ubrzo su završile u predsjednikovu tvitu uz dodatak "jako loša stvar".
Ministarstvo pravosuđa brzo je odgovorilo na Trumpov zahtjev i najavilo kako će istragu koja je u tijeku proširiti s pitanjem FBI-a i njihove uključenosti u njegovu kampanju. Politifact su po ovom pitanju i navodima kontaktirali stručnjake kako bi im pokušali objasniti u kojoj se mjeri pojmovi doušnik, infiltracija i špijuniranje mogu primijeniti na ono što se navodno događalo.
Kako su oni naglasili čini se da nije riječ o infiltraciji. No kada je riječ o upotrebi doušnika, to je već riječ o tipičnom načinu rada FBI-a.
"Upotreba doušnika je standardna praksa u svakoj istrazi koju FBI provodi, a i općenito u raznim istragama koje se provode", rekao je Paul Pillar sa Georgetown centra za sigurnosne studije. "Intervjuiranje bilo koga tko bi mogao imati neke relevantne informacije oko sumnjivog zločina ili ponašanja temeljni je dio takvih istraga", naglašava.
Po različitim medijskim napisima čini se kako je FBI zainteresiran za Pagea već nekoliko godina, posebno nakon sumnji da su ruski tajni agenti razgovarali s njim u nadi kako će ga regrutirati za svoje poslove. Papadopoulos je meta postao nakon što je pustio emailove u aferi Wikileaks koji su naštetili kampanji H. Clinton.
Jedan je australski diplomata otkrio FBI-u kako je Papadopoulos za emailove znao mjesecima prije nego su oni objavljeni. Svoju je krivnju priznao kasnije tijekom posebne ruske istrage.
Doušnik je, po podacima iz izvješća, stvarao i pronalazio prilike kako bi došao u komunikaciju s Trumpovim članovima kampanje a sve što je saznao prenosio je FBI-u. Ako je učinio nešto više od toga, to nije bilo prikazano u izvješćima.
Robert Litt, bivši generalni savjetnik ravnatelja nacionalne obavještajne službe u Obaminoj administraciji, rekao je kako ovi pojmovi, doušnika, infiltracije i špijuniranja, nisu u potpunosti pravno definirani. "Nećete ih pronaći u nijednoj službenoj vladinom politici", naglasio je.
No s druge pak strane, svaki stručnjak reći će kako postoji jasna razlika između doušnika i infiltracije.
"Postoji jasna razlika između postavljanja osobe unutar kampanje kako bi mogla promatrati što se događa i o tome izvještavati nalogodavca, ili jednostavno zamolititi nekoga da se nalazi s ljudima i javlja o čemu su pričali. Prva je opcija puno nametljivija i uznemirujuća", rekao je.
Infiltracija zahtjeva veliku dozu obmane jer se "agenti moraju tajno ubaciti u organizaciju", rekao je Dakota Rudesill, profesor prava sa Ohio sveučilišta.
Po pisanju Washington Posta, jedino što se dogodilo bio je razgovor uz kavu, a budući da je doušnik ostao izvan Trumpovog kruga, kako navode, čini se da se u ovom slučaju infiltracija ne može primijeniti. A što se tiče špijuniranja, vjerojatno je stvar procjene, budući da špijuniranje, po mišljenju stručnjaka, uključuje duži vremenski period.
"Jedan ili dva razgovora s nekoliko članova kampanje može se nazvati prikupljanjem informacija kako bi se saznalo što rade Rusi, ali mislim da to nije ono što ljudi imaju na umu kada govore o špijuniranju", rekla je Emily Berman, sa pravnog sveučilišta u Houstonu.
Dodaje kako joj se čini da je fokus bio na prekidanju ruskih napora da utječu na kampanju, a ne na hvatanju Trumpovih suradnika u nezakonitoj aktivnosti. Ipak, naglasila je, kako špijuniranje nema precizno pravno značenje, a odgovor na pitanje je li se to dogodilo je "vjerojatno u očima promatrača".
FBI nema posebna pravila kada će upotrijebiti doušnike ili ubaciti neke ljude. Njihov vodič Domestic Investigations and Operations Guide objašnjava što je opravdana praksa za početak 'njuškanja', kako pristupiti situaciji prije čvrstog dokaza neke međunarodne aktivnosti, i koji je razlog za početak kompletne istrage. Za pokretanje neke predistrage mora postojati valjani razlog, tj. neki opipljiv dokaz.
Povijest FBI-ovog funkcioniranja pokazuje primjere, posebno između 50-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća, da su ubacivali niz operativaca u različite civilne organizacije, anti ratne organizacije, te niz drugih organizacija koje su im se činile sumnjivima, bez obzira na to što su zapravo radile. Smjernice su kreirane kako bi se spriječila zloupotreba.
No one ostavljaju i niz mogućnosti za široko tumačenje, ali mnogo je lakše upotrijebiti doušnika nego nekoga ubaciti u organizaciju ili kako bi to FBI nazvao, tu proceduru, "neobjavljenim sudjelovanjem".
Kako i stoji u njihovim smjernicama "visoka doza odobrenja potrebna je kako bi se opravdalo takvo sudjelovanje, koje je invazivno i predstavlja veliki rizik civilnim slobodama". Berman tako naglašava kako bi bilo kakvo sudjelovanje FBI u kampanji, uključujući i upotrebu doušnika, bila jako osjetljiva tema i zahtijevalo bi odobrenje s visoke razine unutar same agencije.
"Legalno je ako postoji opravdana sumnja da se događa neka nepoštena aktivnost", rekao je Geoffrey Stone sa sveučilišta u Chicagu i naglasio kako "se to ne može činiti samo iz nekih političkih razloga".