Prva atomska bomba na svijetu eksplodirala je 16. srpnja 1945. u pustinji u Novom Meksiku. Bio je to rezultat rada supertajnog "Manhattan Project", čije je sjedište bilo smješteno u blizini Los Alamosa. Samo 49 mjeseci poslije, SSSR je detonirao skoro pa identičnu bombu u središnjoj Aziji, što je značilo da je iznenađujuće naprasno prekinut nuklearni vojni monopol Washingtona.

Znanstvenici su se dugo čudili kako je Moskva uspjela postići tako munjeviti napredak, nije bilo jasno niti saveznim agentima i povjesničarima. Da bi se na kraju otkrilo da je riječ o djelu trojice špijuna. Najnovije otkriće nuklearnih detektiva, kako ih naziva New York Times, objašnjava da je postojao i četvrti.

NAOČIGLED SVIJU Kako je grad u kojem se radila nuklearna bomba ostao tajan

Zvao se Oscar Seborer, i kao i ostali sovjetski špijuni, radio je u Los Alamosu, u udaljenom i izoliranom mjestu okruženom visokom ogradom i naoružanim čuvarima. Unatoč najvišim mjerama osiguranja, Seborer je ipak uspio supertajne podatke o tehnologiji američkog oružja sovjetskim agentima.

Samo nekoliko godina poslije, on je prebjegao u Sovjetski Savez, a FBI je na kraju doznao za njegovu špijunažu, ali je to čuvao u tajnosti.

Njegova uloga "ostala je skrivena 70 godina", pišu Harvey Klehr i John Earl Haynes u najnovijem broju Studies in Intelligence, internom časopisu CIA, u članku pod naslovom "Tragom četvrtog sovjetskog špijuna u Los Alamosu". U odvojenim intervjuima, istraživači su rekli da i dalje skupljaju podatke što je sve točno Seborer radio u svojoj krađi podataka o atomskoj bombi.

Klehr je profesor politike i povijesti na Sveučilištu Emory, a Haynes je bivši povjesničar Biblioteke Kongresa. Ranije, a često i zajedno, oni su pisali o sovjetskim špijunima i komunističkom pokretu u SAD-u. Seborer je rođen u New Yorku 1921. kao najmlađe dijete židovskih useljenika iz Poljske, pišu u studiji Klehr i Haynes, pozivajući se na dokumente CIA-e. Pohađao je City College of New York, i to studij elektrotehniku, a u Los Alamosu radio je od 1944. do 1946.

U srpnju 1945., navodi se u članku, "dio je skupine koja je pratila seizmološke učinke" prve eksplozije atomske bombe. Njegovo sovjetsko kodno ime bilo je Godsend, a u Los Alamos je došao s ostalim špijunima.

Godine 1951. Seborer je sa starijim bratom Stuartom, s bratovom suprugom i svekrvom pobjegao iz SAD-a u SSSR, gdje je 1964. odlikovan Redom crvene zvijezde, tadašnjeg visokog vojnog ordena. Umro je u Moskvi u travnju 2015. pod lažnim prezimenom Smith. Klehr i Haynes navode da je među pogrebnicima bio i agent ruske službe unutarnje sigurnosti. U trenucima dok su Seborera ispraćali, dvojica povjesničara koji su kopali po neslavnoj nuklearnoj prošlosti, već su istraživali ovu priču.

Između ostalog, njih su dvojica istraživali i arhivske materijale KGB-a, u kojima su također naišli na spominjanje skupine "Grupa rođaka", skupine organiziranih krtica iz "Manhattan Projecta". Trojica članova organizacije vodili su se pod tajnim imenima "Relative", "Godfather" i "Godsend", i navodili su se da su bili braća. Prema studiji, arhivski dokumenti KGB-a navode da je Godsend iz Los Alamosa kopao za podacima o projektu "Enormous" ("Ogromni"), što je bilo kodno ime pod kojim je KGB vodio američki "Manhattan Project".

Kakav cirkus Ameri ne znaju gdje su pogubili više od 1000 atomskih bombi

Bila je 2012. kada je Klehr došao do tada upravo deklasificiranih FBI-evih dosjea o doušnicima koji su se uspješno ubacili u Komunističku partiju SAD-a. Odjednom, Kehr je počeo uočavati da podaci ukazuju na Seborera, čime su glavni dijelovi špijunske atomske slagalice počeli sjedati na svoja mjesta: Oscar je bio Godsend, Stuart je bio Godfather, a njihov stariji brat Max bio je Relative.

"Bilo je zabavno time se baviti", rekao je Klehr o članku za CIA-u. Međutim, napomenuo je, on i Haynes još uvijek čekaju deklasifikaciju nekih američkih dosjea koji bi trebali puno detaljnije objasniti što je sve i kako Seborer krao od nuklearnih materijala.

"Zaključili smo da ćemo možda i umrijeti od starosti prije nego što sve bude objavljeno", rekao je, te su stoga njih dvojica odlučili da "imaju dovoljno materijala za pisanje članka."

Mark Kramer, ravnatelj Studija o Hladnom ratu na Harvardu, rekao je da studija baca novo svjetlo na "razmjere rasprostranjenosti špijunaže u Manhattan Projectu". Rekao je da će to pridonijeti novoj raspravi o važnosti američkih špijuna i ruskih znanstvenika pri sovjetskom razvijanju svog nuklearnog oružja iz 1949.

Kramer je rekao da otkriće o Seborerovoj špijunaži u kombinaciji s odranije poznatim atomskim krađama "jasno daje do znanja da su sovjetski znanstvenici odatle primali mnoštvo vrijednih informacija. Špijunaža im je, usmjeravajući je u pravom smjeru i izbjegavanjem lažnih navođenja, pomogla puno više nego što su htjeli priznati".

Identiteti preostala tri špijuna iz Los Alamosa odavno su poznati. Klaus Fuchs, fizičar, uhićen je početkom 1950., nedugo nakon prve sovjetske eksplozije. Njegovo svjedočenje dovelo je do hvatanja drugog špijuna, Davida Greenglassa, strojara, kojega su također strpali iza rešetaka. Tek 1995. godine tajne službe i istražitelji uspjeli su otkriti tko je bio treći špijun. Bila je riječ o Theodoreu Hallu, najmlađem fizičaru iz Los Alamosa. No, on je do tada već odavno preselio u Veliku Britaniju i za špijuniranje ga nikada nisu osudili.

U potrazi za četvrtim špijunom, Klehr i Haynes otkrili su tajni život inženjera elektrotehnike čija je "obitelj bila dio mreže ljudi povezanih sa sovjetskom obavještajnom službom". Oni su naveli da je Seborer u vojsku SAD-a ušao u listopadu 1942., te da su ga rasporedili u Oak Ridge u Tennesseeju, gdje se nalazio divovski industrijski ogranak Projekta Manhattan koji je vremenom postao i sjedište projekta. Seborera su prerasporedili u Los Alamos 1944. godine.

Nuklearna katastrofa Rusi priznali: Zamalo smo uništili grad od 300.000 ljudi

Istraživački dvojac potom nailazi na poslasticu. Otkrili su i to da je FBI o njegovom odlasku u SSSR doznao 1955. No, te je podatke držao pod strogom tajnom. Oni su do tih podataka došli preko vlastitih doušnika iz Komunističke partije SAD-a, ali to nisu udarali na sva zvona kako ne bi razotkrio svoju tajnu obavještajnu operaciju koju su nazvali "Solo".

Deklasificirani dosjei o operaciji "Solo" pršte fascinantnim nagovještajima toga što je sve Seborer činio za Sovjete, ali što se detalja tiče, navode malo toga, navodi se u članku. U članku se eksplicitno navodi da je jedan iz "Grupe rođaka" svom informatoru u jednom trenutku izjavio: "Predao im je formulu za 'A' bombu."

U svom su članku dvojica istraživača ove davne afere istaknuli da su do 2019. ostali uskraćeni za mnoge podatke koje su tražili sukladno Zakonu o slobodi informiranja, a koji su se odnosili na Oscarovu karijeru u Los Alamosu odnosno na istragu FBI-a. Haynes danas živi u Santa Feu u Novom Meksiku u blizini Los Alamosa. U intervjuu je rekao da se nada da će se u budućnosti ipak objaviti i novi dosjei prema Zakonu o slobodi informiranja, kako bi budući istraživači-povjesničari mogli "popuniti čitav niz praznina".

Klehr je rekao da bi dodatna istraživanja sovjetskih arhiva mogla pomoći razotkrivanju duboke misterije kojom je slučaj još uvijek okružen: je li Seborer radio za KGB ili njezinu suparničku vojnu obavještajnu agenciju, tada poznatu kao GRU. Sve upućuje na vojnu povezanost, rekao je.

"GRU je bio prisiljen predati atomske podatke KGB-u", rekao je. "Dakle, sasvim je moguće da dosjei KGB-a ne otkrivaju njegovu špijunažu u cijelosti."

Ostali tragovi mogli bi se nalaziti u Moskvi, gdje su Oscar Seborer i njegov brat Stuart živjeli najmanje šest desetljeća. Dvojica povjesničara pokušala su saznati o životu što su ga braća vodila u Moskvi. Istraživanje otkriva da je Oscar radio kao inženjerski istraživač, a Stuart da je radio na znanstvenim prijevodima. O tome čime se bavio treći brat Max, koji je ostao u SAD-u, zna se vrlo malo.

Kramer je 2018. godine, kao znanstvenik s Harvarda, neko vrijeme boravio u Moskvi i pokušao pomoći dvojici povjesničara u pronalasku Stuarta, koji je vjerojatno još uvijek živ, jer podatke o njegovoj smrti nisu pronašli. Stuart Smith (ranije Seborer) imao je na svoje ime još prošle godine naveden telefonski broj. Ali, telefonski pozivi ostajali su bez odgovora.

Povijesni video Pet luđaka: Čekaju da iznad njih pukne atomska bomba

Kramer je, naravno, i osobno otišao na posljednju poznatu adresu na kojoj je živio Stuart i zvonio na vrata, ali mu nitko nije otvarao. Razgovarao je sa susjedima, pokazivao im je fotografiju, ali bez prevelikog uspjeha.

Još je puno toga ostalo za otkriti o atomskom špijunu koji je pomogao promijeniti svijet, rekao je gospodin Kramer, uključujući i to da je Stuart pomagao bratu u špijunaži. Nazvao je to "otvorenim pitanjem".