Upoznali smo se na moru, blizu mog rodnog mjesta, on je tamo došao sezonski raditi. Nije naša veza nešto posebno dugo trajala, ali bila je ljubav na prvi pogled. Imala sam 18 godina i otišla sam s njime u Sisak. Tamo me dočekala njegova obitelj koja me mrzila, majka i baka su me mrzile. Trebala sam znati u što se upuštam kada sam vidjela da mu je soba potpuno crna, a kuća puna oružja – kaže Danijela.

O svom bivšem, Milanu, kaže kako je bio iskompleksiran jer se zbog dioptrije nikada nije mogao pridružiti vojsci. Tada je još “samo“ urlao i udarao šakama u zid kada bi bio ljut.

- Mene je jedanput udario, pala sam i udarila glavom u rub kreveta, onda se jako, jako prepao. Tu i tamo bi me počupao ili gurnuo. Bila sam u petom mjesecu trudnoće s prvim sinom kada smo se oženili, a to je bilo isforsirano od strane njegovog oca. Meni je samo majka došla, a od kuće do crkve sam plakala. Mama mi je govorila da se ne moram udavati ali meni je bilo neugodno reći ne – kaže Danijela čiji je suprug nakon rođenja prvog djeteta počeo raditi kao zaštitar.

Naviklima čitati Plenki HDZ-ovcima: Pa, pročitajte više tu Istanbulsku konvenciju!

Danijelu je suprug vrijeđao jer joj je majka muslimanka, a otac iz Dalmacije. Milanov otac joj je rekao da bi bilo „najbolje da se ona pobere kući, a sina ostavi njima“. Nakon toga sa svekrom više nije razgovarala iako mu je kuhala i prala.

- Radila sam samo sezonski kod svojih dolje ljeti, a svaku kunu sam im morala dati i još bi me vrijeđali da sam više zaradila ali ostavila svojima – rekla je Danijela koja je radi ureaplazme skoro izgubila drugu trudnoću. Ležala je u bolnici, a nitko joj nije htio dovesti starijeg sina, tijekom mjeseci vidjela ga je samo nekoliko puta.

- Mlađi sin je bio star nekoliko mjeseci kada se prvo "pravo" nasilje dogodilo. On se bijesan vratio s posla i našao me za računalom. Gledala sam fotografije drvenih kuća o kakvima sam uvijek sanjala. Krenuo je urlati na mene i govoriti da ga varam. Nabijao mi je glavu u računalo i tražio da otvorim Facebook i mail. Šakom je probio računalo, udario me za vrat i udarao mnome u ormar. Bacao me na pod i udarao nogama – kaže Danijela i napominje kako su se njegovi roditelji pravili da ne čuju.

Kad je Milan zaspao u donjem je rublju otrčala na dvorište te preko bežičnog kućnog telefona nazvala policiju. Mobitel nikada nije smjela imati. Policija joj je rekla neka se nipošto ne vraća natrag u kuću radi njegovog oružja. Uvijek joj je prijetio kako će joj službenim pištoljem prosvirati glavu.

- Policija je s njime obavila razgovor. Pisalo je kasnije da nije bio pod utjecajem alkohola, iako ja nisam vidjela da je alkotest uopće napravljen. On je priveden na prekršajni, a mene su ujutro doveli tamo. Plakao je i rekao kako mu ne ide na poslu pa se iskalio na meni. Nije dobio niti novčanu kaznu – rekla je Danijela i napomenula kako je mir kratko trajao.

Udarci su se onda počeli redati svaki dan. Kada je stariji sin imao 5 i po godina Milan je u dvorištu pištoljem ubio njihovog njemačkog ovčara. Najveći mu je problem bio kako će pravdati metak iz službenog pištolja. Kada je treći puta ostala trudna Milan ju je mlatio i vikao neka pobaci kako god zna i umije.

LICEMJERJE 'Obiteljaši' se boje kraja patrijarhata, a ne Konvencije

- Sin me na to pitao hoće li i njih tata dati ubiti kada ih više neće moći hraniti. Tjerao me i da sjedim u vrućoj vodi kako bi došlo do spontanog. Kada sam prvi puta došla doktoru plakala sam, a on mi je rekao da dođem za dva tjedna jer se još ništa ne vidi. Kada sam došla opet rekao mi je kako srce ne kuca, i obavio čišćenje. Ja i danas vjerujem da je srce kucalo, ali da mi je liječnik htio pomoći. Od toga dana ja više nisam bila intimna sa suprugom, iako je on, kao i prije, pokušavao me prisiljavati na spolne odnose – prisjeća se Danijela koja bi nakon svakog odnosa plakala i molila ga da pronađe bilo koju drugu ženu.

Jedno je jutro Danijelu probudio te rekao da moraju razgovarati. Pred nju je stavio papire te rekao da mu ona i djeca smetaju, da je život samo jedan i da ga želi živjeti punim plućima. Na tim papirima se vidi da je on pristao na to da djeca ostaju s Danijelom, te da on pristaje na alimentaciju. Danijela je potpisala, a on je rekao kako u kući više nema mjesta za nju i djecu, na što je ona nazvala sigurnu kuću.

- Svojih 12 godina braka i svoje dvoje djece spakirala sam u dvije putne torbe. Milan me autom prebacio na kolodvor gdje mi je pružio ruku i rekao da mi želi sreću, a djeci da slušaju mamu. Pokupila me gospođa iz kuće, a neko smo vrijeme kružili po gradu kako nas ne bi pratio – kaže Danijela.

Nakon tjedan dana suprug ju je pozvao na kavu po izlikom sređivanja papirologije. Bacio se na koljena i molio za oprost te da mu se vrati. Priznao je aferu s njihovom vjenčanom kumom, i još desetak žena.

- Odavno ga nisam voljela, ali sam se pitala kako će moja djeca bez oca. Najveća greška u životu mi je bila što sam se vratila. Odmah sam shvatila da me i dalje vara. Tijekom skype razgovora s tetom iz Bosne na telefon me nazvao muškarac koji mi je rekao da je moj suprug u vezi s njegovom zaručnicom. Vratila sam se pred računalo i rekla teti što se zbiva kad se moj suprug stvorio iza mene i počeo me mlatiti kao nikad do tada. Teta je zvala moje roditelje, a oni policiju u Sunji, koja je odmah došla – kaže Danijela čije se dijete bacalo na majku kako bi joj spasio život.

- Vikao je kako će me rado odrobijati. U sobu su, dok me on doslovno bacao, ušli njegovi roditelji, pokupili djecu, i rekli „sine, tiše to obavi susjedi te čuju“ – kaže Danijela kojoj nitko nije došao pomoći, iako ju je suprug pokušavao dovući do balkona kako bi ju s njega bacio.

Bacio joj je telefon u prsa i rekao „evo zovi mamu, pozdravi se s njom, reci da te više nema“.

Dok je policija dolazila gore on me još natjerao da mu serviram ručak, koji si sam nije htio staviti na tanjur - kaže Danijela.

Policija Danijeli nije ponudila niti prijevoz niti medicinsku pomoć, već su je ostavili na milost i nemilost svekrve koja ju je poslije odvođenja sina vrijeđala. Danijela se spakirala i rekla braći da rano ujutro krene po nju. Drugi dan u sudnici sudac joj je u ruke
tutnuo papir i rekao „nemoj biti luda, potpiši se tu, uzmi djecu i idi“.

Famozna "Istanbulskom ugrožavamo samo nasilnike u obitelji"

- Nisam papire niti čitala, samo sam ih potpisala. Pokupila su me braća, i sina sam dolje upisala u 4. razred. Milan danas tvrdi da je plaćao alimentaciju, no zapravo je samo uplaćivao 500 kuna dječjeg doplatka. Opet me molio da mu se vratim. Na prve ljetne praznike uzeo je djecu k sebi, i to uz moj blagoslov. Kada ih je odveo nazvao me i rekao „sada si ih vidjela i više nikada, više ti ih ne vraćam“ – rekla je Danijela i odmah se vratila u okolicu Siska.

Policija, centar za socijalnu skrb i pravobraniteljica dali su isti odgovor – „mi nismo nadležni“. Smjestila se u kuću prijatelja koji su joj ponudili kat da tamo stanuje dok ne sredi situaciju. Djecu su, saznala je kasnije, bez znanja i prisutnosti majke, pozivali na razgovore, a ona nije bila upoznata niti s time da je Milan dao pokrenuti privremenu mjeru da se njemu dodjeli skrbništvo, a to je odmah i dobio.

U obrazloženju je stajalo da bi za djecu bio dodatan šok da se djecu izdvaja iz roditeljskog doma. Danijelina žalba je odmah odbijena. Upoznala se s novim partnerom s kojim se spojila jer su oboje imali potrebu za razgovorom. Njemu je pak, pet godina prije toga, umrla (ili ubijena) djevojka u zatvorenom odjelu bolnice Vrapče. Tamo je nađena gola u kotlovnici samo s rukavicama na rukama.

Novi partner joj je pomogao i oko njezinog slučaja, davao joj je savjete, a uskoro su zajedno uselili.

Nastavak na sljedećoj stranici...

- Bog zna da sam proplakala i dane i noći i da mi je nevjerojatna podrška. Djeca ga vole, a ja ne znam što bi bez njega – kaže Danijela koja je sve morala rješavati s centrom Sisak, a jedva da je imala novca voziti se do tamo.

- Centar je smatrao da je idealno da djeca tamo žive, uz minska polja kraj kojih moraju hodati da bi došli do škole, a ovdje sam im, u Zagrebu, stvorila pravi dom. I dalje mi ih ne vraćaju – kaže ogorčeno Danijela.

Djeca su joj rekla kako otac na zidu drži noževe i samostrel. Kada je Danijela tamo poslala policiju, oni su rekli da tamo nema ničega, a Danijelini su sinovi potvrdili da policija uopće nije ulazila u sobe.

- U trećem mjesecu prošle godine donesena je konačna odluka da je otac skrbnik, iako su djeca više puta rekla da žele živjeti uz mene u Zagrebu. Kada dođu vikendima žale se da ih nova partnerica oca zlostavlja – ne da im jesti niti da se peru. Prijavljivala sam to centru, ali oni se prave gluhi. Baka im, kažu mi sinovi, govori svaki dan da sam ih ostavila – kaže Danijela koja je radi toga jednog vikenda odučila djecu zadržati kod sebe.

Žena nije sluškinja "Crkva žene pokušava vratiti u kuhinju"

- Znala sam da ako ih vratim ja sam sudionik u zločinu. Drugi sam dan otišla svim institucijama, rekla im da ću ih zadržati dok se ne napravi istraga. Međutim, Milan nije dopustio da ih se upiše u školu. Mene se tereti da sam ih zakinula za školovanje, a ja imam potvrdu škole da sam ih pokušala upisati. U centru Sisak su mi se prijetili ovrhom te da će djecu strpati u dom, no rekla sam ih da i ne vraćam. Poslovično spori sud mi je već za mjesec dana poslala rješenje o ovrsi – kaže Danijela i napominje kako odvjetnik iz centra za socijalnu skrb konstantno napada nju, a brani Milana, a tijekom ročišta se papirićima dopisuje s Milanovom odvjetnicom.

- Rekao mi je stariji sin da tatina cura ima sestru koja radi u policiji i koja je Milanu rekla „ništa se ti ne brini, sve ćemo riješiti“. Ovrha je bila u petom mjesecu, a na vratima su se pojavili u šest sati ujutro. Nas su natjerali da stojimo u dnevnoj sobi dok je Milan otišao dječacima u spavaću. Oni su vrištali kao ranjene životinje, bilo je teško za slušati. Milan je mlađeg sina zgrabio i odveo na hodnik, a stariji se bacio na vrata između njih i zapomagao bratovo ime. Na to je Milan rekao „odustajem“ i potpisao da odustaje. Okrenuli su se i otišli. Već drugi dan je mlađega oteo – kaže Danijela.

Socijalni centar rekao joj je da, s obzirom na to da krši zakon, mora pustiti Milana da vidi djecu kada želi. Našli su se u shopping centru gdje stariji oca nije htio niti pogledati, a Milan je mlađeg namamio obećanjima o kupovini igračaka.

- Stariji sin mi je plakao i rekao da ga neće vratiti. Nazvao je oca i rekao „tata hoćeš li vratiti bracu“, na što mu je ovaj odgovorio „braco je na putu kući, tamo gdje i treba biti“ – priča Danijela koja više nije uspjela vratiti mlađeg sina.

- Škola u Sisku je postupala na sljedeći način – moj sin bi plakao i tražio razrednicu da mu pozove nekog iz socijalnog centra, a oni bi pozvali oca. Kasnije sam saznala da je razrednica prijateljica Milanove djevojke. Stariji sin pak nije imao dovoljno ocjena da mu se zaključe ocjene, pa su nam napravili osam termina usred ljeta da sin polaže ispite. Sve su ispite stavili u različite dane, znajući da
nemamo kako putovati. Ipak, sin je sve položio – kaže Danijela koju su nakon toga pozvali tamo na sastanak kako bi nešto predložili.

Zlostavljanje žena "Oteo mi je dijete, a mene bi najradije ubio"

Neka potpiše Milanu papir na kojem stoji da mlađi sin ostaje s ocem, a stariji se zauzvrat može upisati u školu u Zagreb.

- Dakle on ucjenjuje pred zaposlenicima socijalne skrbi, i njima je to ok. Nisu to niti htjeli uvesti u zapisnik. Natjerali su me da starijeg sina uvedem u sobu i kažem mu pred njima da će on živjeti s mamom, a mlađi s tatom. Sin je zgrabio stolicu, bacio je preko sobe i rekao „jebem vam mater što nam to od života radite“ i izletio van i počeo plakati – kaže Danijela koja je nakon tog završila na
hitnoj pomoći radi stresa. Odlučila je da neće potpisati dokument, a Milan je na sljedećem sastanku počeo urlati kako će se odreći starijeg sina. Na kraju je ipak potpisao da se sin upiše u Zagrebu u školu, no nastavio ga je zvati.

- Zvao ga je i govorio mu gluposti. Teško se nosio i s time da nije kraj brata. Tražio je psihološku pomoć, a onda su ga htjeli zadržati, međutim otac nije htio dati pristanak za ostanak u bolnici. Pred socijalnom radnicom mi je telefonski rekao kako „nema šanse jer smo to sami zakuhali, a sada neka se iz tih govana i izvučemo“. Rekao je kako ga boli „ona stvar“ i za dijete i za mene, i sina nisu liječnici mogli zadržati na liječenju. Otac je došao u bolnicu, i tamo su ga ostavili nasamo sa sinom. Rekao mu je kako „će ga se odreći i da mu takav sin ne treba“. Dijete se počelo plakati i prijetiti samoubojstvom. Na osnovu toga su ga onda in zadržali, te počeli mu davati lijekove – kaže Danijela.

Tamo je, kaže, bio mjesec dana. Majka ga je posjećivala svaki dan, a otac niti jednom.

- Jednom mu se nakon izlaska iz bolnice javio da se nađu jer je bio u Zagrebu. Sin ga je odbio i rekao da ga više nikada ne zove, i neka održi riječ i odrekne ga se. "Ja sam njemu, mama, samo nešto u prolazu"– kaže Danijela koja, kaže, nudi sinu da ode vidjeti oca, baku i djeda ako želi, no on uporno odbija. Jedina osoba koja mu neviđeno fali jest brat.

- Otac ima pravo svaki drugi vikend vidjeti starijeg sina, što on ne čini, ali socijalna služba se na to ne osvrće. Svaki drugi vikend i Danijela ima pravo vidjeti mlađeg sina, koji je dobio mobitel kojeg, kaže Danijela, ne može nositi u Zagreb jer se otac i baka boje da će "mama nabiti račune".

Ministrica Murganićka opet briljira: "Može Istanbulska, ali..."

- Baka mlađem sinu govori da njegov brat ide u školu za retardirane, i da bolje da ne odlazi majci jer će i on završiti u školi za retardirane. Braća si nevjerojatno nedostaju. Još nije bio niti jedan vikend da mlađi ne dođe, a da negdje odemo. Oni se samo zavuku u sobu i tamo se druže. Ne spavaju kad su zajedno, a kada je vrijeme odlaska mlađi se povuče u sebe. Psihički je skršen, a nitko ga neće slušati. U centru su ga navodno pitali, rekao mi je, da zašto se uporno želi vratiti mami kada se "tata trudi" – kaže Danijela.

Žalba je Danijeli opet odbijena. Kaže da ju je centar u Sisku uništio psihički, financijski i emocionalno. Mlađi sin kaže da otac uzme džeparac koji majka daje mlađem sinu.

- Od prošle godine otac uredno prima i doplatak od starijeg sina, no ne šalje ga meni već je zadrži za sebe. Prijavila sam to centru međutim oni kažu da to nema veze s njima – kaže ogorčeno Danijela svjesna da bi s time sinu, koji želi upisati školu za primijenjene umjetnosti, mogla kupiti opremu za slikanje.

- Meni preostaje promjena sudske odluke, da idem na ustavni sud međutim to će trajati dvije ili tri godine, a moje će mi dijete tada moći već samo doći, i bit će psihička ruina. A onda eventualno europski sud. Više se nemam kome žaliti. Sastančila sam po ministarstvima, i obraćala se uredu predsjednice, no ništa. Na to se nekim mailom očituje centar u Sisku koji kaže da u svojim redovima "nisu našli nepravilnosti" i to je to. Konkretnu pomoć od nikoga nisam dobila, niti od Baba, samo savjete - kaže Danijela kroz suze.