Spas za najranjivije u društvu i najčešće žrtve obiteljskog nasilja (žene i djeca) ili sumrak tradicionalnih vrijednosti i kraj obitelji kakvu Hrvati vole i poštuju – to su pitanja koja se “vrte” kad se govori o ratifikaciji “zloglasne”, često nepročitane, Istanbulske konvencije ili punim imenom “Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji”. Express zato i donosi cjeloviti tekst i članke Konvencije kako bi građani imali priliku pročitati crno na bijelo o čemu je zaista riječ te prekinuti naklapanja i širenje dezinformacija.
- Jedini tip tradicionalne obitelji koja bi nakon ratifikacije mogla izumrijeti je ona u kojoj jedan član mlati drugog dok institucije ništa ne poduzimaju, jer samo obitelj u kojoj se brine o dobrobiti svakog pojedinca može biti zdrava i sretna - kaže pravnica s Instituta “Ivo Pilar” i članica Radne skupine UN-a o diskriminaciji žena u zakonima i praksi Ivana Radačić, koja naglašava kako se Konvencija uopće ne bavi pravima ili zaštitom seksualnih manjina, transrodnih osoba ili “preodgojem” djece – što Istanbulskoj spočitavaju neke struje koje plasiranjem neistina žele utjecati na ratifikaciju. Već se od 1970-ih godina u međunarodnom pravu i znanstvenom diskursu koristi termin rod.
Termin upućuje na to da pozicija žrtve nije inherentna ženskom spolu niti pozicija nasilja muškom spolu, nego je ukorijenjena u društvenom sustavu koji žene doživljava kao inferiorne u odnosu na muškarce. - Drugim riječima, rod označava karakteristike i uloge koje društvo pripisuje ženama i muškarcima, a koje nisu samo postavljene kao različite, nego i različito vrednovane. A s obzirom na to da je rod društveno određen, rodno-uvjetovano nasilje može se mijenjati.
Konvencija upravo i poziva na promjenu društvenih obrazaca koji počivaju na ideji inferiornosti žena te ukidanje rodnih stereotipa, na što neke udruge i pojedinci pokazuju veliki otpor i strah za hrvatsku tradiciju - objašnjava Radačić, a s njom se slaže i Sandra Benčić, dugogodišnja aktivistica i voditeljica programa socio-ekonomske pravednosti Centra za mirovne studije, koja podsjeća da ne postoji “rodna ideologija” koju neki tako agresivno guraju u javni diskurs o Istanbulskoj konvenciji i ratificiranju iste u svrhu širenja moralne panike i govora mržnje prema transrodnim osobama. Spol se bavi, kaže Benčić, biološkim zadatostima muškaraca i žena, a rod društvenim ulogama koje se u određenom društvu pridaju određenom spolu.
- Istanbulska konvencija se uopće ne bavi pitanjem rodnog izričaja, odnosno zaštitom transrodnih osoba, ali transrodne osobe i rodni izričaj su predmet zaštite Zakona o suzbijanju diskriminacije. Fokus Istanbulske konvencije je na osiguranju efikasnih mehanizama prevencije te zaštite žena i djevojčica od rodno uvjetovanog nasilja, i to je cijela istina o konvenciji. Apsolutno sam sigurna da svatko tko je uzme u ruke i pročita neće naći ništa sporno u tekstu konvencije i da će svatko tko se zalaže za borbu protiv nasilja nad ženama dići ruku za ratifikaciju konvencije, odlučnim glasom govori Benčić o dokumentu koji je do lipnja 2017. potpisala EU kao i 46 drugih država, a prva ju je ratificirala Turska.
Među zemljama koje su konvenciju ratificirale nalaze se, između ostalog, Italija, Austrija, BiH i Srbija. Godine 2012. konvenciju je u ime RH potpisao tadašnji premijer Zoran Milanović, a podržavala ju je i buduća predsjednika Kolinda Grabar Kitarović, koja sad populistički traži “neke izmjene” kako bi bila prihvatljivija. Među državama koje je još nisu ratificirale nalaze se i Hrvatska, Mađarska, Češka, Slovačka, Grčka, Irska. Naši sugovornici kao najveći problem vide populizam, širenje laži i dezinformacija te svesrdnu antipropagandu Katoličke crkve, kojoj zamiranje patrijarhata predstavlja problem.
Nastavak pročitajte na idućoj stranici.
