Tragični život najpoznatijih sijamskih blizanki na svijetu
Danas više nema cirkusa i sve što čovjek želi pogledati, od onog najbizarnijeg, može se pronaći na internetu. Ali, ne tako davno, ljudi koji su bili drugačiji bili su sastava dio predstava u šatorima gdje bi ljudi plaćali novac da bi im se iščuđavali ili ih ismijavali.
Žalosna je istina kako je to bila i jedina perspektiva ljudi koji su svojim fizičkim atributima bili različiti od drugih - nitko im nije ni htio dati zaposlenje, pa im je ulazak u cirkus bila najbolja opcija koju su imali.
Jedan od najtužnijih slučajeva iz cirkusa je onaj sestara Hilton, spojenih blizanki koje su bile lijepe, talentirane, iskorištene i na kraju zaboravljene.
Daisy i Violet Hilton rođene su 5. veljače 1908., a umrle su 4. siječnja 1969. U svojoj domovini, Velikoj Britaniji, bile su proslavljene zabavljačice, no više od svega proslavila ih je činjenica da su rođene kao sijamske blizanke spojene na leđima - preko kukova, zdjelica i stražnjica te su dijelile i zajedničku cirkulaciju, no ne i veće organe.
Sijamski blizancima su tijela spojena već u maternici. Predstavljaju rijedak fenomen te se procjenjuje da se događa između jednog u 50.000 i jednog od 100.000 poroda, s time da je njihova vjerojatnost nešto viša u Jugozapadnoj Aziji i Africi. Oko polovice su mrtvorođenčad, a manji dio se rađa sa deformacijama koji im život čine nemogućim. Preživljava ih oko 25 posto, a fenomen je češći među ženskom nego muškom djecom, u odnosu 3 naprema 1.
Najpoznatiji par sijamskih blizanaca su bili Chang i Eng Bunker, tajlandska braća rođena u Sijamu (današnji Tajland). Putovali su sa cirkusom P. T. Barnuma te su nastupali pod imenom Sijamski blizanci. Chang i Eng su bili povezani sa tkivom, mesom i zajedničkom jetrom. U današnje doba bi ih relativno lako razdvojili. S obzirom na rijetkost fenomena po njima je izraz "sijamski blizanci" dobio ime.
Majka ih prodala svojoj šefici
Majka im je bila neoženjena sobarica Kate Skinner, a prvi zapis o njima napravio je liječnik koji ih je porodio, James Augustus Rooth. U svom je izvješću napisao da je Kirurško društvo Sussexa razmatralo opciju razdvajanja blizanki, no odlučili su se protiv toga vjerujući da bi ili jedna ili obje mogle pritom umrijeti.
Kako je otac blizanki bio nepoznat, majka Kate bila je jedini zakonski skrbnik. Njena šefica Mary Hilton pomagala je liječniku u porodu djevojčica te je vrlo brzo uočila mogućnost zarade na njima. Kate je pak smatrala da je njihova deformacija božja kazna za to što ih je rodila izvan braka te ju nije trebalo puno nagovarati da ih se odrekne - za financijsku naknadu.
Hilton je to gledala kao čisti poslovni potez, kupnju kojom je ona postala "vlasnicom" djevojčica.
Djetinjstvo obilježeno zlostavljanjem
Mary Hilton i njen suprug nisu imali dobre namjere na pameti kad su udomili djevojčice, već od ranog djetinjstva ona ih je "izlagala" u stražnjoj sobi svog doma, prodajući za to ulaznice, ali i razglednice s njihovom slikom kao suvenir.
Blizanke su Mary zvali "tetice", a njenog muža "Sir", no među njima nije bilo obiteljske veze, već isključivo poslovnih odnos u kojima su djevojčice tretirane kao roblje. Fizički i emocionalno su ih zlostavljali, a kad ju je napustio suprug Mary Hilton je u zlostavljanje uključivala svoje brojne partnere, ponašajući se prema curicama kao egzotičnim ljubimcima s lošim ponašanjem.
Od treće godine života sestre Hilton (Mary im je dala svoje prezime) su bile prisiljene živjeti na "cesti", predstavljajući se na karnevalima i cirkusima. Do dobi od četiri godine već su imale turneje po svijetu, od Njemačke do Australije, a 1915. ih je Mary pokušala odvesti u SAD. Ispočetka, američke vlasti su rekle da nisu medicinski pripremljeni za njih te da ne dolaze, no lukava je Mary uz pomoć medija napravila pritisak da ih se pusti.
Na kraju su završili u San Franciscu, gdje su djevojčice došle u ruke biološke kćeri Mary Hilton - Edith i njenog partnera, prodavača balona s apsurdnim imenom, Myerom Myersom. Život im se doista nije poboljšao dolaskom u SAD, zemlju u kojoj se ostvaruju snovi.
Fizički "defektne", intelektualno nadmoćne
Unatoč lošem tretiranju u djetinjstvu i inicijalnim mračnim prognozama, blizanke su odrasle potpuno zdrave. Njihov je liječnik u karton zabilježio da su "bistre i vrlo inteligentne". Ta činjenica nije promaknula ni Mary Hilton, koja je shvatila da može zaraditi još više ako sestre ne budu samo sjedile dok ih ljudi gledaju poput većine "freak Showova", već nešto i radile.
Zbog toga im je platila satove pjevanja i poduku iz sviranja glazbenih instrumenata. Odijevala ih je u lepršave kostime ukrašene mašnama te ih učila zabavnim točkama.
Sestre su kroz sve to postale vrlo dobre jazz glazbenice te su vrlo lijepo pjevale i plesale, a vjerojatno da su obje mogle imati samostalne uspješne karijere da njihov talent nije bio zasjenjen činjenicom da su sijamske blizanke.
Većinu njihova života ljudi su ih doživljavali kao nakaze.
Još je veća tragedija bila to što, budući da su odrasle u nasilnim okolnostima gdje su iskorištavane, to uopće nisu mogle uvidjeti. Daisy i Violet nisu sebe doživljavale kao vlastite osobe, već nečije vlasništvo. Čini se kako su Edith i Myers živjeli u stalnom strahu da će im njihova "zlatna koka" otići, pa je par uvijek spavao u sobi s blizankinjama i prijetio im zatvaranjem u ludnicu ako pokušaju pobjeći.
Myers nije bio samo poslovni čovjek, on je bio i nasilnik koji je imao brojne ideje zarade na sestrama. Kad je Edih umrla, on je dobio potpuno skrbništvo te ih je uspješno izreklamirao diljem Amerike. Nikad nisu vidjele vlastite ugovore te su svaki trenutak provodile vježbajući, što mu je omogućilo da ih uspješno izolira od ostatka svijeta.
Zaradile na tisuće dolara, a od toga nisu vidjele ništa
Do 1920-ih blizanke su praktički bile super zvijezde, a pozornicu su dijelile s legendama poput Charlieja Chaplina i Boba Hopea, zarađujući i do 5000 dolara na tjedan, što je i po današnjim standardima velik novac. No, ništa od zarađenog nije išlo u njihov džep, već Myersov.
On si je pak ispunio san te si kupio luksuzni ljetnikovac u teksaškom San Antoniju. Ipak, Myers ih nije vječno mogao držati izolirane i u neznanju. Priroda šoubiznisa je bila takva da se zvijezde druže jedni s drugima, a sestre su se sprijateljile s Harryem Houdinijem.
Njemu su rekle kako su zapravo siromašne i bez novčića, dok njihov očuh živi u luksuzu. On im je savjetovao da si nabave odvjetnika. To je bilo prvi put da su Daisy i Violet shvatile da su ljudi, a ne vlasništvo.
Bill Oliver je postao njihov odvjetnik, a njegov odnos sa sestrama nije baš bio čisto platonski, barem je tako tvrdila Oliverova supruga koje je pokrenula razvod s tvrdnjom da njen suprug "provodi previše vremena s Hiltonicama".
Na sudu je napokon otkrivena grozna situacija u kojoj su se sestre nalazile, legalno punoljetne s neznancem koji ih je "naslijedio" i na njima zarađivao. Uspjele su se izboriti za izlazak iz tog zlostavljačkog odnosa, a dobile su i naknadu za svoju štetu, 80 tisuća dolara.
Život postao bolji
Odjednom su sestre, koje do jučer nisu mogle donijeti niti jednu odluku samostalno, s 23 godine prvi put bile same i to s novcem. Nisu imale pojma što da rade, a niti što ta sloboda sa sobom nosi. Pokušale su se same izboriti sa svijetom šoubiznisa, iako nisu znale ništa o poslovnim dogovorima i samoj industriji.
Bile su poput naivnog djeteta u trgovini slatkiša, činilo im se da mogu imati sve, no nisu znale po kojoj cijeni i što im se može ispriječiti na putu. Sklopile su niz loših ugovora i zaposlile menadžere koji su ih iskoristili, iako su pritom imale osjećaj da im dobro ide jer su se vrtile u krugovima poznatih zabavljača i elitnih ljudi.
Životi su im izmaknuli kontroli, a slava je jedino što ih je držalo na površini. Poželjele su nastupiti i na velikim ekranima, pa su se zaputile u Hollywood. Tamo su dobile ulogu u filmu Freaks.
Bila je to 1932, a film je bio samo još jedna verzija cirkusa u kojoj se izruguje nakazama, jer su u filmu osim sestara glumili i drugi s "defektima" - muškarac rođen bez donje polovice tijela, nekoliko patuljaka...
Kritičari su bili poprilično užasnuti, a film je zabranjen u nekolicini europskih država, kao i u njihovoj domovini Engleskoj.
Film je uključivao i tragičnu ljubavnu priču u kojoj se blizanke zaljube u patuljka, a njihov stvarni ljubavni život nije bio puno uspješniji od toga. Izlazile su, ali su imali problem s trajnim vezanjem za nekog - iz očitih razloga.
Prema njihovoj biografiji, Violet je izlazila s nekoliko glazbenika i boksačem, no odlučila se skrasiti s vođom benda Mauriceom Lambertom, no kad su zatražili dozvolu za brak od države, odbijeni su iz "moralnih razloga".
Pokušali su opet i iznova - u čak 21. saveznu državu, bez uspjeha. Na kraju se veza raspala. Dvije godine kasnije njihov agent je našao način za omogućiti udaju, pa se Violet tada udala za plesača Jamesa Walkera Moorea. No, brak nije potrajao.
Daisy se također udala za plesača, Harolda Estepa, no njen je brak bio još gori - trajao je tek dva tjedna.
Dok bi se jedna seksala, druga bi odrijemala
Iako su mnogi bili skeptični oko pitanja realizacije ljubavnih odnosa, Daisy i Violet išle su "do kraja" sa svojim partnerima.
Poznati sijamski blizanci Bunker objasnili su kako to funkcionira: "Kad jedan blizanac radi nešto intimno, ili recimo ako želi raditi nešto što se drugome ne da ali su se tako dogovorili, tada se ovaj drugi samo mentalno isključi. Vještina je to koja se nauči kad si spojen s nekim cijeli život. Kad se jedan seksa, drugi obično odrijema. Ili, recimo, čita knjigu".
Naravno, njihovim partnerima nije to baš lako podnijeti, jer umjesto jedne osobe dobivaju dvije u paketu, pa obično te veze ni ne potraju dugo već se raspadnu kad prođe prva zaljubljenost.
Iako je bila sama, Daisy je iz jedne takve veze ostala trudna, a agent djevojaka ju je pokušao nagovoriti na pobačaj tvrdeći kako će im ugroziti zdravlje i život. Pobačaji su tada bili ilegalni, osim ako bi život majke bio ugrožen, što je liječnik procijenio da nije.
I porod je doista prošao u redu, no Daisy je odlučila dati svog sina na posvajanje, jer nije željela da dijete živi bez oca, s majkom i tetom nakazama. Blizanke nisu nikad više vidjele dijete.
Zavezane za cijeli život
Do kraja 1940-ih Daisy i Violet su se našli u očajnoj poziciji, publika više nije tražila takav tip zabave na pozornici, a javnost ih je počela zaboravljati.
No, 1950. su dobile drugu priliku - ulogu u filmu Chained for life, filmu o onom svemu što se događa kad spojeni blizanci pokušavaju imati ljubavni život. Priča prati dvije zvijezde koje traže razdvajanje kako bi se jedna od njih mogla udati za muškarca što se drugoj nikako ne sviđa. Na kraju, nesretna sestra završi ubojstvom zaručnika svoje blizanke, što postavlja zanimljivo moralno pitanje - šaljete li krivca blizanca u zatvor i tako također osuđujete njenu nevinu sestru na kaznu doživotnog zatvora, ili pak oslobađate počinitelja kako drugi ne bi patio?
I taj je film bio zabranjen na nekim mjestima, no generalno nije bio hit kakav su sestre mislile da će biti. Našle su se u poziciji da nekako drugačije moraju doći do novca za život. Stvari su krenule na gore i više uopće nisu mogle pronaći posao u šoubiznisu, pa su čak otvorile štand koji je prodavao hot dogove s njihovim imenom.
Navodno su nakon toga planirale otvoriti i restoran, no nakon što više nisu bile vijest, i štand je prestao privlačiti pozornost te su ga morale zatvoriti. Nakon toga su pokušale prodavati šminku kao trgovački putnici koji idu od vrata do vrata, no velik broj ljudi ih je odbio uopće pustiti unutra kad bi ih vidjeli.
Nakon svega, jedva su preživljavale od milostinje, a spas im je bio vlasnik obližnje trgovine koji im je dao posao u svom dućanu. Također, obližnja im je crkva dala smještaj - i tako su mirno i povučeno živjele sljedećih sedam godina.
Tragičan kraj
U siječnju 1969., Daisy i Violet se jednog dana nisu pojavile na poslu. Nakon par dana i brojnih pokušaja da ih se dobije na teledon, policija je provalila u njihov stan, gdje su ih pronašli mrtve. Umrle su od Hong Kong gripe, a Daisy je umrla prva, dok je Violet umrla od dva do četiri dana nakon nje. Liječnici su to opisali kao vrlo neobično, jer su imale zajedničku cirkulaciju, no ipak se tako dogodilo.
Pokopane su na groblju u Charlotteu, no kako su imale tek 1000 dolara ušteđevine, nije im kupljen poseban grob već su zakopane s vojnikom iz Vijetnama.