Pedesete i šezdesete bile su divlji zapad psihologije, a provodila su se i istraživanja koja bi se danas smatrala krajnje nemoralnima i nedopustivima. Jedna od tema koja je znanstvenike najviše zanimala bila je (i ostala) "nature vs. nurture" debata, ili je li važnija uloga odgoja ili genetike.
Jedan je takav eksperiment uništio i živote trojici braće - Bobbyju Shafranu, Eddyju Gallandu i Davidu Kellmanu, trojkama koji su razdvojeni ubrzo nakon rođenja i dani na posvajanje u vrlo različite obitelji.
Sve je krenulo kad je 19-godišnji Robert Shafran došao na prvi dan predavanja na Sullivan Community College. Bio je šokiran jer se činilo kao da ga već svi znaju i pozdravljaju, ali s imenom "Eddy". Kockice je posložio Michael Domnitz koji je Shafrana pitao je li posvojen.
Domnitz je bio prijatelj Edwarda Gallanda koji je odustao od obrazovanja godinu ranije, a znao je da je i Galland posvojen. Odmah ga je nazvao, a Shafran je bio u šoku što čuje glas koji je identičan njegovome. Isti su dan Domnitz i Shafran otišli posjetiti Gallanda.
"Kada su se vrata otvorila moje me lice gledalo. Sve je drugo nestalo, bili smo samo Eddy i ja", rekao je Shafran. No, piše The New York Post, nisu bili samo Eddy i Bobby, u igri je bio i treći brat.
Životna priča luđa od holivudskog filma pretvorena je u hvaljeni dokumentarac naslova "Three Identical Strangers", redatelja Tima Wardlea. Kronike su to ekstatične sreće susreta, medijske eksponiranosti i ne baš sretnog raspleta trojice braće.
Tih su godina Bobby, Eddy i David bili apsolutne zvijezde - gostovali su u nebrojenim showovima gdje se javnost divila njihovim identičnim licima i figurama, manirizmima, glasu, načinu ponašanja i mišljenjima.
"Radili smo puno ludih stvari, divljali smo po New Yorku i nosili se na ramenima, zaustavljajući promet. Na ulici nas je susrela i Annie Leibovitz koja nas je povela tulumariti i fotografirala, a glumili smo i u filmu Susan Seidelman "Desperately Seeking Susan", i to u sceni s Madonnom", prisjećaju se braća.
Dok su trojke uživale u svojoj novopronađenoj vezi i beskonačnim sličnostima, pa i 15 minuta slave, njihovi su roditelji započeli istragu o tome zašto je trio uopće razdvojen te zašto im nije rečeno da djeca koju posvajaju imaju braću.
Tri su obitelji sinove posvojile od agencije Louise Wise Services gdje su i otišli na prvi razgovor. Tamo su ih prvo uvjeravali kako nema pravila koje diktira da moraju roditeljima reći da djeca imaju braću ili sestre, no nakon što su ih nekoliko puta ulovili u laži agencija, koja je gotovo odmah nakon toga propala, im je priznala o čemu je riječ.
Trojke je 1961. godine rodila tinejdžerka, a razdvojeni su kada su imali šest mjeseci. Odgajani su u obiteljima u radijusu 160 kilometara.
Prije no što su djeca smještena u nove domove agencija je potencijalnim roditeljima rekla kako su dječaci dio "rutinske studije o razvoju djece". Roditelji kažu kako je jako implicirano da sudjelovanje u studiji povećava šanse da usvoje.
Prvih deset godina njihovih života braću je posjećivao dr. Peter Neubauer, poznati dječji psiholog koji je blisko surađivao s kćeri Sigmunda Freuda, Annom, i njegov tim. Upravo je Neubauer um iza cjelokupnog istraživanja.
"Prve dvije godine bile su četiri posjete godišnje, a onda dvije ili jedna", kaže redatelj Wardle i napominje da je jasno kako su znanstvenici i dulje od deset godina, koliko je eksperiment formalno trajao, nadgledali razvoj dječaka.
Ideja istraživanja je razdvojiti do sada nepoznat par blizanaca i trojki i staviti ih u što različitije domove, te kroz to pokušati odgovoriti na pitanje je li važniji odgoj ili biologija.
David je završio u radničkoj obitelji Kellman, Eddy u obitelji srednje klase, a Bobby kod bogatih Shafranovih. Davidov otac, vlasnik dućana mješovitom robom, bio je topao čovjek kojeg su zavoljela i druga dva brata pa su ga svi zvali Bubula. Shafran kaže da je njegovo odrastanje bilo malo drugačije jer oca, liječnika, često nije bilo, dok se s ocem najviše sukobljavao Eddy čiji je otac, kaže, imao "drugačije ideje o tome što muškarac treba biti".
Neubauer je prije toga pristupao mnogim drugim agencijama ali one su ga odbile tvrdeći da je riječ o nemoralnom činu, sve dok na to nije pristala agencija Louise Wise.
Testiranja i nadgledanja koja su provođena u domovima uključivala su kognitivne testove, poput slaganja puzzli i crtanja, koji su uvijek snimani. Problemi u ponašanju kod trojki bili su jasni od samog početka. Sve su tri bebe redovito udarale glavama u rešetke svojih kolijevki.
Kellman tvrdi kako je "posve sigurno bila riječ o stresu razdvajanja", a problemi su se nastavili kako su dječaci rasli. Kada su postali punoljetni i Kellman i Galland nekoliko su puta već bili hospitalizirani u psihijatrijskim ustanovama, a Shafran je iza sebe imao involviranost u ubojstvo žene u pljački iz 1978.
"Oni koji su nas nadgledali kao neke bakterije vidjeli su da postoji problem, i mogli su pomoći, ali nisu htjeli", rekao je Kellman za The Post, a i njegov je otac govorio da bi, da je znao, posvojio svu trojicu.
I njihov se odnos, kad je slava jenjala, dosta promijenio. Shvatili su kako, usprkos nevjerojatnim sličnostima, ne dijele baš sve i u nekim su stvarima različiti.
"Počele su nam se malo otvarati oči. Pa su postojali periodi kad bi si dvojica braće bila bliža, onda je bilo teško biti onaj treći", rekao je Kellman. U jednom su susretu upoznali biološku majku ali niti jedna strana nije bila impresionirana pa se odnos nije nastavio.
Godine 1988. su otvorili restoran imena Triplets Roumanian Steakhouse kojeg je nekoliko godina kasnije napustio Shafran što je također nagrizlo odnose. Njihovi roditelji nikada nisu uspjeli pronaći odvjetnika koji bi tužio agenciju.
Braća su osnovala i svoje obitelji, David i Janet Kellman imali su dvije kćeri, Robert i Ilene kći i sina, a Eddy i Brenda jednu kći.
Od sve troje činilo se kako je Gallandov život najviše promijenjen otkrićem braće. Nije se slagao s ocem, pa kada je upoznao braću "mislio je kako je sada, napokon, pronašao obitelj".
"Tragično je da se Eddy nekoliko puta selio kako bi bio bliže braći. Tri je puta mijenjao kuću kako bi bio bliži Davidu, i živio je doslovno preko ulice kada se 1995. godine ubio. Propucao se", kaže redatelj Wardle o bratu koji je pokazivao simptome bipolarnosti.
Nakon njegovog suicida više nije bilo niti tračka one prvotne euforije, i Shafran i Kellman su se udaljili, sada ih je opet spojili, kažu, snimanje dokumentarca.
Shrafran je danas odvjetnik u Brooklynu, Kellman radi kao osiguravatelj u New Jerseyju i razveo se. Njihova su djeca izrazito bliska s kćeri pokojnog brata.
Neubauer, koji se nikada nije pokajao, umro je 2008., a njegov rad nikada nije objavljen. Pohranjen je na fakultetu i ne smije ga se otvarati prije 2065.
