Tražili ga 75 godina - našli ga na dubini od 4 kilometra

Screenshot Youtube
Potopili ga u Koraljnom moru plotunom torpeda, izginulo je skoro 200 ljudi i više od 75 godina nije se znalo gdje je
Vidi originalni članak

Američki nosač aviona USS Wasp sa 71 avionom, 2247 mornara i jednim novinarom 1. srpnja 1942. isplovio je iz San Diega prema zapadnom Pacifiku kako bi se uključio u bitku protiv Japanaca. Na brodu je bio mornarički časnik poručnik bojnog broda John Joseph Shea. Dva dana prije nego što je isplovio iz San Diega napisao je pismo svom 5-godišnjem sinu, tako je počeo priču New York Times:

"Dragi Jackie, ovo je prvo pismo koje pišem direktno mom malom sinu i raduje me da si ti već naučio sam čitati... Jako mi je bilo drago čuti tvoj glas na telefon. Zvučalo je kao da sam s tobom u dnevnoj sobi. Zvučao si kao da ti svoj tata jako nedostaje. I ti nedostaješ meni, više nego što će itko ikada znati. Šteta što ovaj rat nije mogao biti odgođen nekoliko godina tako da bih se s tobom mogao družiti i kako bismo mogli raditi sve one stvari koje sam planirao za vrijeme kad budeš dovoljno velik za poći u školi... Kad budeš malo veći, shvatit ćeš zašto tvoj tata nije mogao više biti s tobom toliko doma. Ti znaš da mi imamo veliku zemlju i ideale o tome kako bi ljudi trebali živjeti i uživati bogatstva ove zemlje, da je svatko rođen s istim pravima, slobodom i mogućnosti da bude sretan. Nažalost, postoje zemlje u svijetu gdje nemaju takve ideale, gdje dječak ne može postati ono što bi htio bez ograničenja svojih mogućnosti da postane veliki čovjek, kao veliki svećenik, državnik, liječnik, vojnik, biznismen itd. Zato što postoje narodi i zemlje koji bi htjeli promijeniti našu zemlju, njene ideale, način vladavine i način života, mi moramo napuštati naše domove i obitelji i boriti se.... Kada to bude gotovo, tata će se vratiti doma i biti s tobom uvijek i zauvijek. Zato, pričekaj još samo malo. Bojim se da će to biti dulje od dva tjedna koliko si mi rekao na telefon. U međuvremenu, pazi na mamu. Budi dobar dječak i odrasti u dobrog mladog čovjeka. Vrijedno uči kad pođeš u školu. Budi vođa u svemu dobrom u životu..."

Pismo sinu Shea je zaključio: "Svake večeri poljubi mamu za mene. Doviđenja zasad."

Poslijepodne 15. rujna Wasp je bio u Koraljnom moru, prateći konvoj američke mornarice prema Guadalcanalu u Solomonskim otocima, kada su ga pogodila torpeda ispaljena izbliza iz japanske podmornice. Eksplozije su odmah pogodile brod. Mnogi ljudi su poginuli istog trenutka. Skladišta oružja i goriva na brodu eksplodirala su poput bombi. Paluba hangara, u kojem je bila većina aviona, ubrzo je bila sasvim u plamenu.

Istodobno je voda prodrla kroz rupe u brodskom trupu i Wasp se nagnuo 15 stupnjeva na desnu stranu, poput boksača koji je kleknuo na koljena nakon što je pogođen udarcem. Zapovjednik Waspa, kapetan Forrest P. Sherman, zaljuljao je brod kako bi plamen i dim radije sukljali prema oceanu nego preko palube, ali nije činilo nikakvu razliku. Više od 90 metara broda, od pramca do zapovjednog tornja, progutao je pakao kojega se nije dalo kontrolirati.

U nekoliko minuta Wasp je postao prizor iz pakla. Pola sata nakon udara, Sherman je shvatio da je stanje beznadno. Naredio je napuštanje broda. Najteže ozlijeđene prebacili su na čamce. Mnogi drugi preživjeli naprosto su skakali u plamteće more oko broda samo s pojasima za spašavanje ili dijelovima olupine da ih održavaju na površini. Pet sati nakon što je Wasp pogođen, bio je nepopravljivo oštećen, lai još uvijek na površini.

Priča iz 1941. Udar na Pearl Harbor uopće se nije trebao dogoditi

Brodu USS Lansdowne naređeno je da potopi brod plotunom torpeda. Wasp je kliznuo u dubine u 21 sat prema dnu na dubini od četiri kilometra, gdje leži sve do danas, poput divovskog trupla okruženog kilometrima pustinje, u vječnoj ponoći na dnu oceana. Ukupno su 194 čovjeka s Waspa proglašena mrtvima ili nestalima 15. srpnja 1942. Jedan od njih bio je John Shea.

2. siječnja ove godine istraživački brod Petrel isplovio je iz Hoinare na Guadalcanalu kako bi pronašao Wasp. Za pronaći olupinu broda, makar to bio i 226 metara dug nosač aviona, ključno je imati ideju kamo uopće tražiti. Ocean je ogroman. Prvo morate pronaći plast sijena kako biste mogli pronaći iglu. U Drugom svjetskom ratu, prije izuma satelita, položaj broda određivao se pomoću tradicionalnih tehnika. Koristili su navigaciju preko sunca i zvijezda pomoću sekstanta i "mrtvi račun", procjenjivanje položaja prema proteklom vremenu, brzini plovidbe i azimuta.

U takvom računanju i mala pogreška jedne od varijabli preko velike udaljenosti može dovesti do velikih pogrešaka u konačnom položaju. Ocean je i zastrašujuće dubok. Veliki dio dna Koraljnog mora na dubini je između 4000 i 6000 metara, tamo gdje nema svjetlosti, u mrzloj vodi, s rijetkim životom i razornim pritiskom vode. Teško je i zamisliti dubinu tog ponora. Možete je zamisliti kao između osam i 12 Kipova slobode naslaganih jedan povrh drugoga.

Dok sam bio na brodu Petrel, koncept koji me je najviše pogodio bila je ideja "vremena tonjenja". Kada je posada bacila u more transponder s utegom od 30 kilograma, trebalo mu je više od sat vremena za doći do dna. Posljedica takve nedostupnosti je da znanstvenici više znaju o površini Marsa nego o ravničarskim velikim dubinama oceana, koje čine više od 50 posto površine Zemlje. Međunarodni projekt Seabed 2030. zamišljen je potpuno barimetričko istraživanje svjetskih oceana kako bi se u samo 11 godina sasvim snimilo 360 milijuna četvornih kilometara.

Danas je adekvatno mapirano samo 10 posto oceanskog dna. Petrel je vjerojatno najbolje opremljen i sigurno najuspješniji privatni brod na Zemlji za traženje olupina u velikim dubinama. 76 metara dugo plovilo za prijevoz plina i nafte u Sjevernom moru, kupljeno je 2016. i prilagođeno traženju olupina. To je čudan i prelijep brod. Njegova je visina ono što vas se prvo dojmi. Brodom se upravlja s mosta na sedmoj palubi, više od 12 metara iznad razine vode, s prozorima koji okružuju 360 stupnjeva i daju mu osjećaj kontrolnog tornja za avione.

Najdragocjenija imovina broda smještena je na nekoliko paluba ispod mosta. Tu su autonomno podvodno vozilo, ili AUV: podvodna bespilotna letjelica koja izgleda kao debeli žuti torpedo. AUV koristi sonar za skeniranje bočnih strana za traženje "anomalija" na morskom dnu. U Petrelu se također nalazi daljinski upravljano vozilo, ili ROV, četverotonski kvadratni potopljeni robot koji izgleda kao futuristički automobil, opremljen snažnim svjetiljkama, fotoaparatima visoke razlučivosti i hidrauličkim rukama, usto povezan s Petrelom 6-kilometarskom vrpcom na vitlu.

Tragedija Kosturi s potopljenog broda stizali do obale još 40 godina

Petrel duguje svoje postojanje i uspjeh Paulu Allenu, multimilijarderu koji je s Billom Gatesom osnovao Microsoft i koji je umro u listopadu u dobi od 65 godina od ne-Hodgkinovog limfoma. Zanimala su ga podvodna istraživanja i povijest Drugog svjetskog rata. Allenova bogato opremljena jahta od 126 metara, Octopus, imala je vlastitu podmornicu i ROV, koju je koristio za istraživanje podmorja.

No, nakon nekoliko značajnih uspjeha - uključujući i otkriće iz 2015. olupine najvećeg bojnog broda ikad izgrađenog, japanskog Musashija – Allen je odlučio da želi vlastiti, odvojeni istraživački brod koji ne bi morao obustavljati istraživanja ​​svaki put kad bi Octopusom htio ići na filmski festival u Cannesu ili za Novu godinu u St. Barts. Allen je kupio Petrel, platio za njegovu obnovu, platio posadu i nabavio rijetke i skupe alate za podvodno istraživanje.

Ulaganje se itekako isplatilo: u dvije godine Petrel je otkrio, između mnogih drugih brodova, ostatke USS Lexingtona i USS Juneaua, kao i možda najozloglašeniji američki ratni brod svih vremena USS Indianapolis koji je potonuo uz ogroman broj poginulih 1945.

Samo brod vrijedi 15 milijuna dolara; AUV i ROV koštaju oko 5 milijuna, posada je visoko kvalificirana i lako se može zaposliti u naftnom, plinskom ili drugom biznisu ili bilo gdje drugdje. Punjenje Petrelovog spremnika za gorivo stoji 650.000 dolara. Ukrcavanje Petrela, s punom posadom, kao što je mornarica Sjedinjenih Država činila kada su američki zrakoplovi izgubljeni na moru, stoji oko 80.000 dolara dnevno.

No, Allenu je taj trošak bio neznatan. 2010. je obećao da će donirati više od polovice svog bogatstva, ali mu se to za života pokazalo nemogućim jer je njegov investicijski portfelj rastao brže nego što je mogao potrošiti. Allen je kupio superjahte, imanja i sportske klubove... Skupljao je starinske avione, gitare i automobile. Započeo je manji svemirski program. Dao je 2 milijarde dolara za obrazovanje, zdravstvo, znanost i umjetnost, a pojavio se i na popisu The Chronicle of Philanthropy’s 50 najdarežljivijih Amerikanaca 17 godina zaredom.

U vrijeme smrti imao je unatoč svemu 20 milijardi dolara, puno više od 13,5 milijardi dolara iz 2010. Bogatstvom sada upravljaju njegova sestra Jody i viši menadžment njegove tvrtke Vulcan. Kad je Petrel otplovio iz Honiare, na brodu je bilo 37 ljudi, uključujući fotografa za ovaj časopis i mene. Većina posade bila je "pomorska", odnosno, oni su brinuli o kontinuiranom i sigurnom radu broda. Poseban istraživački tim, sastavljen od 10 britanskih i američkih inženjera i programera bio je zadužen za podmorsku misiju. Ta se skupina zvala ATU, što znači "sve pod vodom".

Na čelu ekspedicije bio je Robert Kraft, bivši vojni liječnik i civilni kapetan podmornice, jako nalik na Harrisona Forda u nekim vremenima, te su ga kolege zvale "Hollywood Rob". Kraft je planirao 15 dana za potragu za Waspom. Pretraživanje oceanske mreže od oko 100 četvornih kilometara AUV-om trajalo je oko 18 sati. Ako ne bi bilo rezultata, bilo je moguće ponovno pokrenuti sondu za nekoliko sati.

Ako biste uzeli vrijeme za putovanje do vjerojatnog mjesta olupine u oceanu, što je nešto manje od tri dana, posadi je ostalo 15 prilika da pronađe olupinu. No, istraživanje dubokog mora rijetko teče glatko. Uvijek se gubi vrijeme za popravak i ponovno kalibriranje opreme, loše vremenske prilike i druga nepredvidiva kašnjenja.

Nacističko zlato Ova blaga Drugog svjetskog rata nikad nisu pronađena

Waspov navigator bio je 38-godišnji mornarički poručnik John F. Greenslade. Kad su osmatrači uočili da japanska torpeda jure prema Waspu, Greenslade je bio u kabini s kartama. Čuo je povik: "Torpeda na desnom pramcu!", i odmah je izjurio vani gdje je gledao kako su dva torpeda nestala iz vidokruga i zabila se u Waspov bok, ravno ispred mjesta gdje je stajao. Eksplozija je natjerala Greensladea natrag u kabinu. Skupio je karte i potrčao prema mostu skupa s nekoliko drugih časnika.

Ostaci eksplozija udarali su o prozore. U roku od nekoliko minuta Greenslade i kolege evakuirali su most, koji se do tada užario, i preselio na stražnji dio broda. Baš na vrijeme jer je most uskoro potpuno uništila velika eksplozija. Skladišta s bombama od pola tone bilo je smješteno ispod središnjeg otoka s komandnim mostom. Očito je jedno ili oba skladišta eksplodiralo. Što se dogodilo Greensladeu sljedećih sati teško je složiti.

U službenom izvještaju o djelovanju, nije opisao ono što je moralo biti bijeg iz horrora, naveo je samo da ga je spasio USS Lansdowne. Ali Sherman, zapovjednik Waspa, spominje Greensladea kao onoga koji je pomagao ranjenima i bespomoćnima da se ukrcaju u u čamce i pobjegnu s broda. S USS Lansdownea Greenslade je promatrao kako zapovjednik ovog broda potapa Wasp. Očito je Greenslade svoje karte osigurao nečim vodootpornim jer njegov završni izvještaj nudi zapanjujuće precizne koordinate položaja broda dok je potonuo.

Na brodu Petrel, tijekom prvog poslijepodneva, Kraft je razbijao glavu oko toga koliko da ima povjerenja u pozicije Greensladea. Zamjenik voditelja A.T.U. bio je 50-godišnji Kalifornijac Paul Mayer, ćelav osim tonsure sijede kose, poznat kolegama kao "Pops". On je povijesni istraživač, na kopnu tjedne provodi u Državnom arhivu u College Parku tražeći pomorske zapise kako bi odredio najvjerojatnije mjesto potonuća traženog broda. Potom na Google Earthu mapira pronađene pozicije.

A na Petrelu, Mayer i Kraft pretražuju podatke i izvorne dokumente na sastancima koje obojica nazivaju "klubom nagađanja". Dok je Petrel plovio na istok uzduž područja zvanog Iron Bottom Sound, poznatog po puno brodskih olupina iz Drugog svjetskog rata u relativno plitkim vodama, "klub nagađanja" okupio se u Kraftovom uredu bez prozora na drugoj palubi. Kraft i Mayer razgovarali su o kompliciranim posljednjim manevrima Waspa. Kada je pogođen, oko 14.45, Wasp je putovao na jugoistok.

Napuštali su ga od 15.20 do 16 sati. Zaključili su da je struja brod potom odnijela na zapad-sjeverozapad brzinom od oko jednog čvora tijekom četiri sata. Tada su je dokrajčili Lansdowneova torpeda. Još nekoliko američkih vojnih brodova iz 1942. ostavilo je procjene posljednje pozicije Waspa u 21 sat, sve skupa unutar razdaljine od 40 kilometara. Pitanje je bilo kome vjerovati? Kraft je bio skeptičan oko Greensladeovog računa.

Bogatstvo vode Koja su mora najslanija i zašto su uopće slana?

Kraft i Mayer sjedili su s nogama na stolovima, prekriženih ruku, pokušavajući dočarati razmišljanje navigatora iz Drugog svjetskog rata koji je onog dana u kojem je gledao kako mu prijatelji ginu, da mu je brod uništen, u kojem je plivao s morskim psima, a onda još našao vrijeme za zabilježiti posljednju dužinu i širinu Waspa. Koliko su se mogli osloniti na njega? Na kraju je Mayer progovorio. Razmišljao je o koliko se još podataka gotovo podudaralo s Greensladeovom procjenom i da se na Google Earthu jedino nije podudaralo mjesto što ga je snimio Lansdowneov navigator.

"Nema šanse da je tamo dolje", rekao je, kuckajući prstom na mjestu na jugu gdje je Lansdowneov navigator rekao da je Wasp potonuo.

"To sam već čuo od tebe", reče Kraft. Obojica su se nasmijala.

Petrel je pozvao posebnog gosta za ovu misiju: ​​ljubaznog umirovljenog admirala s dvije zvijezde Sama Coxa iz Washingtona. Cox mi je rekao da su olupine ratnih brodova SAD-a mornarički "ekvivalent nacionalnom groblju u Arlingtonu" i da bi im trebalo odati slično poštovanje. U jednom trenutku Cox je svratio do Kraftovog ureda, a Mayer ga je upitao kojem navigatoru više vjeruje, Waspovom ili Lansdowneovom:

"Oh, mislim da bih imao više povjerenja u navigatora na nosaču aviona. On je imao više iskustva."

Pala je odluka. Kraft je stavio žutu iglu gdje je htio da AUV započne prvu misiju, u blizini Greensladeovog mjesta. Petrel je bio više od jednog dana plovidbe odatle. Malo poslije 10 sati 3. siječnja bili smo tamo i AUV bio je spreman za prvu misiju. Ovdje je ocean bio purpuran i taman. U blizini površine ukazala se ružičasta lignja. Malo dalje je prošla tuna.

Kraft je promatrao s krme kako se debeli žuti valjak otkotrljao iz hangara na kolicima. Jedan od operatera A.T.U.-a, veseli Englez izbrijane glave Scott Matthews, upravljao je dizalicom postrance od palube koja je podigla vozilo i spustila ga u vodu. AUV je dizajniran da lagano pluta. Kako bi se uštedjelo na bateriji, na nos se pričvršćuje masa koja ga povlači nadolje na unaprijed programiranu dubinu, u ovom slučaju 4000 metara. Ako vozilo iz bilo kojeg razloga zakaže, uteg se odvaja i vozilo se samo podiže na površinu. Čitao sam Shermanovo izvješće o potonuću Waspa tog dana.

"Približavala su se tri torpeda", napisao je kapetan.

"Gotovo odmah brod je primio tri pogotka."

U sobi za upravljanje A.T.U.-om, opremljenoj s tridesetak ekrana, shvatili su da je plovilo ispustilo uteg i vraćalo se na površinu. Čak i najiskusniji nisu uvijek razumjeli zašto se to ponekad događa; registriranje prepreke pomoću sonara, otkazivanje baterije, programski kvar, bilo što je moglo biti razlog. Jedan član A.T.U.-a rekao mi je da ne pokušavam razumjeti, jer je "to sve čarobnjaštvo." Dodao je: "Pošaljite nekoliko stvari na 4000 ili 5000 metara dubine nekoliko puta i nešto će poći po zlu."

Uhvatili su AUV stotinjak metara od broda na površini i ponovno ga poslali dolje. Ispalo je da je program plovila otkazao u ponoć. Usto se vrijeme pogoršalo, valovi su dosezali pet metara. U mojoj kabini na šestoj palubi, osjećala sam se kao da mogu biti čista iz kreveta. Kraft je otkazao sve operacije dok se ne smiri more. Tek sat vremena nakon doručka 5. siječnja ponovno su poslali AUV dolje. Tada je Petrel bio oko 300 nautičkih milja jugoistočno od Honiare.

Svjedočanstvo "Imao sam 17 godina kad sam saznao da ću postati kamikaza"

Dva dana nismo vidjeli druge brodove. Kad su u 1.30 krenuli opet na površini dohvatiti AUV, bilo je jako vlažno, morske ptice letjele su preko Petrela, riba se okupljala u jata, dva ili tri velika bijela morska psa kružila su oko čamca koji je išao po dron. Podatke iz drona unijeli su u kompjuter na brodu i gledali na ekranu obrise sonara. Kraft je promatrao. Slika sonara pokazivala je ravnu, neprekinutu pustinju, ali, pomicanjem kroz jednu liniju podataka, nešto je privuklo Kraftov pogled u jugoistočnom dijelu karte, nekakve sjajne mrlje.

"Hej, j*** Dolly", lagano je uzviknuo, ustavši sa stolca. "To je olupina."

Nastavak na sljedećoj stranici...

U sljedećih nekoliko minuta identificirali su dvije različite mrlje, nekoliko stotina metara udaljene jedna od druge. Najveća mrlja bila je udaljena pet kilometara od mjesta gdje je Greenslade, Waspov navigator, rekao da je brod potonuo. Kraft je rekao posadi da pokrene novu potragu, južno odatle. Činilo se vrlo vjerojatnim, pomislio je, da bi sam Wasp mogao biti tamo. Kada je AUV izronio vode nakon sljedeće misije, u 14.30 opet su krenuli pregledavati na ekranu.

AUV je tu našao malo više krhotina, ali opet bez broda. Mayer i Kraft proveli su neko vrijeme razmišljajući o tome kamo će dalje pretraživati dno. Odlučili su se za dva mjesta. To je bila prva misija nakon smrti Paula Allena, posada je osjećala njegovu odsutnost. U prethodnim misijama Kraft bi barem jednom na dan slao svom šefu milijarderu izvještaj. Petrela je za Allena bio više od zabave.

SA SNAJPEROM Najbolja snajperistica - bila je preciznija i od muškaraca

Njegov se otac borio u Drugom svjetskom ratu i sve se više zanimao za povijest sukoba. Otkrića su bila način da se "poštuju svi oni koji su služili našoj zemlji". Prema Zakonu o potopljenim vojnim brodovima, olupine američkih ratnih brodova na dnu oceana označene su kao suveren teritorij Sjedinjenih Država.

Prošla su dva dana. Posada je jela triput dnevno. Nekolicina je pecala s krme. AUV je imao samo jednu uspješnu misiju, zapadno od prve lokacije i Kraft i Mayer pokušavali su shvatiti u čemu griješe. Wasp je putovao jugoistočno, pogodila su ga japanska torpeda, napušten je, plutao je na zapad-sjeverozapad, potopio ga je Lansdowne. Ali ako su sve te stvari bile točne, onda ga je U.A.V. već trebao pronaći. Što su propustili?

A onda, član posade dobio je teške bolove u trbuhu. Nitko na brodu nije htio riskirati, Petrel se vratio u Honiaru po liječničku pomoć. Putovanje je trajalo 30 sati u jednom smjeru. Važnost pronalaženja broda blijedila je. Izgubili smo četiri dana ekspedicije i tek kad se učinilo da je zadatak propao, shvatio sam koliko su me obuzele priče i likovi Waspa. Tu je bio David McCampbell koji je preživio skokom u more i koji je kasnije postao najuspješniji mornarički vojnik u ratu.

Tu je bio Benedict Semmes Jr., koji je kasnije postao viceadmiral. Semmes je, dok su plivali, ugledao osam metarskog morskog psa. Nikome nije rekao da ne izazove paniku. Tu je bio i John Shea i njegovo pismo sinu. Izvještaji o potonuću Waspa spominju Shea u najljepšem svjetlu. Kao pomoćnik zrakoplovnog časnika bio je u kontrolnom tornju kada su udarila torpeda. Čim su eksplozije počele, Shea je jurnuo niz ljestve i krenuo prema opasnosti. Zgrabio je vatrogasnu opremu, ali je od eksplozija nestalo vode. Posljednji put je viđen kod drugog crijeva kad je ogromna eksplozija odnijela čeličnu oplatu 45 metara u zrak iznad palube.

"Neki od muškaraca bili su razneseni u zraku", napisao je časnik.

Shea je bio visok, mršav, crvenokos, irski katolik iz Cambridgea, Massachusetts, i mornarički karijerni časnik. Na Bostonskom koledžu, gdje je bio izvanredan dodiplomac, pisao je stihove, natjecao se u debatnom timu i igrao nogomet. Nakon fakulteta, čekao je godinama da se oženi svojom djevojkom Elizabeth zbog nekih loših odnosa između njegove i njezine obitelji. Sin Johna i Elizabete, Jack, bio je jedino dijete.

Jack Shea je umro 2015., u dobi od 77 godina, kao otac troje djece i djed njih devet, koji je uživao u sretnoj karijeri kao učitelj latinskog i grčkog na koledžu Boston. Tijekom života kretao se od ponosa na očevo naslijeđe i nelagode zbog čudne i nepoželjne pozornosti koju mu je donijelo pismo oca. Pogotovo na kraju života, Jack Shea se često pitao što se točno dogodilo s njegovim ocem i nosačem aviona na kojem je služio.

Bundeswehr Zbog svega ovoga Nijemci mrze vojsku

Kada sam imao dvije godine moj otac, pilot koji je veći dio karijere proveo u britanskoj mornarici, poginuo je u padu helikoptera. Imao je 43 godine, a od Shea 44.

Uglavnom, čim je član posade ozdravio, Petrel je pojurio nazad s maksimalnih 12 čvorova. 11. siječnja podaci A.T.U.-a nisu pokazali ništa. 12. siječnja ponovno je sve bilo prazno.

A onda je izbio tehnički problem, primijetili su da dron pušta vodu. I dok je tim riješio problem na A.T.U.-u, Kraft je mudro iskoristio kašnjenje. Odlučio je zaroniti s ROV na prvom području gdje su pretraživali tjedan ranije. Još se nadao tragovima. Mayer ga je zadirkivao, rekavši da će robot naći znak koji kaže: "Wasp: 700 metara u ovom smjeru na ovaj način."

Preko ROV-a dva pilota u kontrolnoj sobi upravljali su njime do dna oceana, pregledavali su bezdan uokolo jednako lako kao da gledaju kroz staklo u akvariju. I onda su pronašli nešto sablasno. Na dnu oceana, među mrežama, željeznim ogradama i čahurama, bilo je desetak kaciga. Pronađeno je dalo za misliti Kraftu i Mayeru. Činilo se vrlo nevjerojatnim da sve to potječe od japanske podmornice ili američkog broda što je dokrajčio Wasp. U Kraftovoj glavi počela se rađati nova teorija: ostaci koje su pronašli nisu bili iz Waspa. Ako je bio u pravu, svaki podatak koji su imali na svojoj karti bio je pogrešan, za najmanje 15 kilometara.

Točne koordinate koje je zabilježilo desetak američkih navigatora sada se činilo da su, mislio je Kraft, bezvrijedne. Ako su koordinate bile pogrešne, a ostaci nisu došli iz Waspa, ovo što su pronašli najvjerojatnije je trag od trenutka udara torpeda u dva druga broda u konvoju. Japanska podmornica zapravo je ispalila šest torpeda. Jedan je prošao Wasp, ali je pogodio USS O'Brien, koji je potonuo mjesec dana kasnije.

Drugi je pogodio USS North Caroline, prisiljavajući ga natrag u Pearl Harbor na popravak. Kraftu je sada bilo važno gdje je Wasp bio u odnosu na ta dva broda. Mayer je pronašao crtež, a Cox je pronašao fotografiju. Činilo se da su svi potvrdili da je Wasp bio jugozapadno od njih kad je pogođen.

"Pa ako je to istina, onda to sve pomiče dalje na jug", rekao je Kraft.

Ponovno je pogledao kartu. Na jugozapadu je postojao prazan, nepretražen kvadrat, najmanje 15 kilometara od svih navigacijskih procjene o mjestu potonuća Waspa. Lupnuo je prstom po njemu.

"Svi tragovi vode ovamo", rekao je.

Kada je AUV izronio u 15.30 14. siječnju, bilo je gotovo vrijeme za povratak kući. Gledali smo u ekrane rezultate od sonara i... u središtu se nepogrešivo ukazao brod u pijesku.

"Eno ga", rekao je Kraft.

Pozdravljale samoubojice "Ja sam bila zadnja osoba koju su kamikaze u ratu vidjele"

Neko vrijeme nitko nije progovarao, netko u sobi je plakao. Svrha Petrela je pronaći olupine, a ovaj je trenutak bio suština postignutog cilja. Slavlja nije bilo zbog svijesti u sobi da obrisi broda predstavljaju živote 194 ljudi čije smo priče tjednima čitali. Nekoliko sati kasnije, Petrelov ROV Trebalo je više od sat vremena da se spusti na 4200 metara gdje je ležao Wasp. Sljedećih pola dana obilazio je olupinu s jednog kraja na drugi. Posvuda su bili vidljive posljedice vatre i eksplozija koji su oštetili Wasp.

Nedostajali su cijeli dijelovi palube. Na jednom mjestu, ispred zapovjednog tornja, izgledalo je kao da je brod bio rascijepljen poput trupca. Ali hladna, duboka voda i nedostatak svjetla očuvali su olupinu iznimno dobro. Raspršeni oko olupine Waspa bili su avioni: Dauntlesses, Wildcats i Avengers, u raznim fazama razaranja. Čak i prije nego što je Wasp potonuo, prema izvješću kapetana, avioni na letačkim i hangarskim palubama bili su visoko izbačeni u zrak zbog eksplozija i teško oštećeni.

A onda se pojavio sablasni prizor desetaka kaciga koje su ležale u mulju. Kad smo se vratili u Honiaru nekoliko dana kasnije, Coxove kolege u mornarici službeno smo obavijestili o otkriću Waspa i to je mjesto zabilježeno. Počeo je postupak kontaktiranja obitelji ljudi koji su na tom brodu plovili. Obitelj zapovjednika Shea nazvao sam ja.

Jack Shea oženio se s Claudette s kojom je imao troje djece: Johna, Lauru i Christine. U tjedan dana razgovarao sam sa svih četvero.

Činjenice o njihovom djedu nisu se promijenile otkrićem, ali se nešto ipak jest promijenilo. Laura, socijalna radnica, reagirala je na vijesti "iznenađujuće emocionalno". John, mrežni inženjer, bio je sretan što je dobio nove informacije kako bi bolje razumio rat u kojem je sudjelovao njegov djed. Claudette mi je rekla da bi njezin suprug ponovno proživio sjećanja iz djetinjstva. Točno mjesto gdje se nalazio Wasp, rekla mi je Claudette, bila je zagonetka za koju se Jack uvijek nadao da će bita riješena.

Posjeti Express