Da, lažu. Lažu onoliko koliko se ispitanika lažno izjasnilo. Lažu i onoliko koliko se ispitanika već sutradan predomislilo, a da rezultati još nisu ni objavljeni. Lažu i čim su objavljene, jer su se vjerojatno već promijenile neke bitne okolnosti koje na ankete utječu. Ankete su sazdane od samih migrirajućih laži.

Ako anketu, kad je objavljena, smatramo gotovim rezultatom kojeg sad samo trebamo usporediti s izbornim rezultatima, onda ankete ne mogu ništa drugo nego lagati.

No, ipak, ankete uopće ne lažu. Ankete nisu orijentirane na to da arbitražno utvrde određenu istinu, pa čak ni trajnu činjenicu. Budući da anketama nije cilj utvrđivati bilo kakvu istinu, onda one i ne mogu biti lažne ni istinite. Svejedno. Rade li se ankete poslovno profesionalno i korektno? Ili se friziraju?

Užasna priča Iznosimo sve mračne tajne Mislava Kolakušića

Ni na to nema jedinstvenog odgovora, jer na tržištu anketa može (kao i u svakom poslu) biti i jednog i drugog. Ne pada mi na pamet biti odvjetnikom anketnih kuća, jer o njihovu radu nemam nikakve insajderske informacije niti ih se trudim dobiti. Zanimaju me službeni podaci i iz njih deriviram određene zaključke. Koji su i sami dinamični.

Istina, kad čitam tekstove kojima su opremljeni sami anketni podaci, znam ih zanemarivati. Jer ne prate odraz podataka, nego ih neprecizno oblače u odijelo koje ne odgovara onome na što mene upućuju ti isti podaci (komparirani s nizom podataka prethodnih istraživanja). Medijski naglasci i naslovi znaju biti površni, pa ne odražavaju ni ono što sama anketa u brojkama daje.

Ako te paušalne naglaske prenese mnogo medija (još ako su bombastični u naslovima), možda se i vrši određeni utjecaj na raspoloženje birača. Na primjer, ako imamo naslov otprilike “Kolinda Grabar Kitarović pada - Milanović raste - Škoro raste”, možda ga se može opravdati činjenicom da je anketni podatak tekućeg mjeseca baš takav.

No već samo letimičnim pogledom u prethodne mjesece mogli bismo, recimo, vidjeti da je naslov prilično neprecizan. Ako je netko htio naslovom utjecati na birače, onda stvar nije sugestivno jednostavna. “Kolinda Grabar Kitarović pada” može biti i stimulirajuće, a “Zoran Milanović raste” može biti destimulirajuće za njegove birače.

Naročito ako to nije točno, a birače se uvodi u lijenost izlaska na izbore, jer njihov kandidat ionako raste pa ne treba baš sve glasove u prvom krugu. Naslovna poruka koja kaže “Milanović stagnira, a Škoro raste” može biti i preciznija, a ujedno i poticajnija za Milanovićeve birače da se trgnu i izađu na izbore, nego što će se to dogoditi u slučaju naslova “Milanović raste”.

Česte su pobune (ne samo u Hrvatskoj) na nekvalitetu ili nepreciznost anketa, pa onda i sam njihov smisao. U takvoj se galami (ponekad i opravdanoj) zna prijeći u drugu krajnost - paušalno i ničim mjerodavnim nepotkrijepljeno napadanje “anketa” do te mjere da ih je nezahvalno braniti, čak i kad i nisu (bile) tako krive.

Na posljednjim europarlamentarnim izborima, uz pojavu “crnih labudova”, imali smo prilično paušalne i generalizirajuće napade na ankete koje “nisu ništa pogodile”. Pokušajem obrane (u poznatom stilu presumpcije nevinosti dok se ne dokaže krivnja!) europarlamentarnih anketa, možda se čak i izlažem riziku raznoraznih napada.

Prvi gospodin RH Otkrivamo: Sve o tajnom životu Jakova u sjeni Kolinde

Ali prema onoj “drag mi je Platon, ali draža mi je istina”, pokušajmo hladne glave (europarlamentarni izbori su ionako “lanjski snijeg” iako su bili u prvoj polovici ove godine) analizirati same ankete. Jesu li zaista tako lagale, fulale, podbacile?

Budući da za ovu prigodu neću mjesec po mjesec za svaku listu iznositi anketne rezultate (da - rezultate, a ne kako se često pogrešno i paušalno kaže “anketna predviđanja”, jer ankete ništa ne predviđaju!), uzet ću samo najniži i najviši rezultat svake liste koristeći podatke triju istraživanja (CRO Demoskop, HRejting i Crobarometar).

Ako su ankete čak i međusobno jako odskakale, onda će nam većina izbornih rezultata izlaziti iz zadanog okvira ili biti neadekvatnog trenda rasta ili pada.

Dakle, lako ćemo uloviti dokaze o anketnim lažima. Europarlamentarne izbore ankete su obuhvatile u četveromjesečnom okviru. Za liste koje su imale tendenciju rasta stavit ćemo najprije najniži, pa najviši rezultat, a zatim u zagradi stvarni izborni rezultat, dok ćemo za liste koje su padale ili stagnirale staviti najprije najviši, pa najniži rezultat.

Evo sad namjerno uzimam sve moguće rezultate svih anketnih kuća i uzimam najniže i najviše 

SDP - ankete: 15,7-20,1 (rezultat 18,71), Živi zid - ankete: 9,6-7,4 (rezultat 5,66), Amsterdamska - ankete: 8,4-5,6 (rezultat 5,19), Most - ankete: 6,7-4,9 (rezultat 4,67), Petir - ankete: 2,7-4,8 (rezultat 4,40), NHR-HSP - ankete: 2,8-4,5 (rezultat 4,37), START - ankete: 4,1-2,9 (rezultat 2,02), BM 365 - ankete: 5,0-2,4 (rezultat 1,97). Ostale razne male liste nisu obuhvaćene istraživanjima ili najčešće ulaze u skupni podatak “ostali”, jer im je postotak ispod 1%, pa ne ulaze u one za koje bi ankete išta “lagale”.

Ukupno su bile čak 33 liste, a u vrijeme anketa neodlučnih je (u svibnju) bilo čak 10%! Gore navedenih osam i one “ostale” dvadeset dvije liste uopće ne možemo proglasiti anketno lažnima ni tako sumnjivima da anketne kuće treba poslati pred prijeki sud.

Možda nam se čini da je Živom zidu predviđen veći anketni rezultat od izbornog, ali oni su imali mjesecima laganu tendenciju pada, koja se uoči samih izbora samo pojačala (a pojavila se i spojena posuda zvana Kolakušić). Da, nedostaju tri liste: Mislav Kolakušić, Hrast-HKS (Suverenisti - Ruža Tomašić) i HDZ. 

Predsjednički izbori Hajka na Škorinu suprugu:Tko sve napada Kim Ann Škoro?

Nad tim trima listama stoji taj upitnik zbog kojeg su ankete napadnute kao lažne. Krenimo s Mislavom Kolakušićem. Upravo Kolakušić (i neke osobe iz njegova tima) dobar je primjer političara koji prigovara vjerodostojnosti anketa, dok istodobno sam reklamira vlastite potencijale na dvostruko većoj razini od kasnije postignutog rezultata.

Naime, Kolakušić je i mjesec dana prije izbora imao reklamu da, prema njegovim izvorima, osvaja tri europarlamentarna mandata, što bi značilo rejting od oko 15%. To treba imati na umu dok gledamo anketne rezultate.

Kolakušićeva lista nije anketno hvatana u svim mjesecima i u svim istraživanjima pa prenosimo samo ono što je obrađeno: CRO Demoskop: 4,3% (svibanj), HRejting: 4,6% (travanj) - 4,7% (svibanj), Crobarometar: 2,8% (travanj) - 5,1% (svibanj), Europarlamentarni rezultat: 7,89% (svibanj).

Pritužba ide na to da su ga ankete podcijenile i držale ispod stvarnog rejtinga. Pritužba se na prvi pogled čini logična. Posebno ako se pomisli da su zadnje ankete obuhvatile vrijeme dan-dva uoči izbora. Ali nisu. Raspon je deset i više dana do izbora od zadnje ankete. Dovoljno za rast od 3-4%. 

Da, dovoljno je. Čak i logično. Tu se dogodilo 2% prelijevanja od Živog zida i još nešto malo dodatnog rasta jer su birači mogli vidjeti da i prema HRejtingu (4,7%) i još više prema Crobarometru (5,1%) prelazi prag te da glas za njega nije bačen glas.

Primjerice, Most je 2015. u samo mjesec dana narastao za oko 9%, a o Mesićevu rastu 2000. da ne govorimo. Možda su ankete bile neprecizne za maksimalno 1%, ali to nije za javnu lomaču. Paradoks bi bio da je podatak kojim je baratao Mislav Kolakušić bio točan. 

On je govorio o tri mandata, dakle oko 15%. Ako netko preko društvenih mreža, kontra svih mainstream prostora (i medijskih i anketnih) dođe do 15%, tad je to sljedbenička vojska koju nikakve lažne ankete ne mogu omesti i obeshrabriti.

Dapače, tad ta vojska grize još jače i više. Da je Kolakušić imao 15% mjesec dana prije izbora, onda bi na izborima imao i 25% te bi bio relativni pobjednik. A to da je s 15% u mjesec dana pao na 7,89%, jer ga eto ankete nisu voljele, to je paradoks koji se ne bi dogodio ni da su toga dana sjekire padale s neba.

Renata Vinšek Renata je šišala sve, a onda je 'gaf sa Srbima' uništio legendu

Poruka je jednostavna: Kolakušić je u 10-ak dana narastao s 5 na 8% (kažu ankete), a nije padao s 15 na 8% (indirektno i neoprezno tvrdi sam Kolakušić).

Dakle, lista Mislava Kolakušića jest iznenađenje, jest mala enigma, ali mala. Puno manja od Mosta 2015. A Most ankete nisu mogle uhvatiti koliki je val trenda bio uhvaćen u manje od mjesec dana. Dodatni dokaz je i to što se do srpnja (dva mjeseca nakon izbora) Kolakušić anketno vinuo na 14%.

Da, tad je došao (u postizbornoj euforiji birača) do onoga što je tvrdio da ima u travnju. Ali nakon srpnja je opet “zaspao” pa pao na 6-7%. I opet nije rastao dok se nije trgnuo i pojavio u mainstream medijima.

Ostali su još Suverenisti i HDZ. I teorija “crnog labuda”. Suverenisti su imali tromjesečni blagi rast do najviše točke od 4,4% (HRejting, svibanj), a onda su na izborima skočili na 8,52%. 

HDZ je imao najniži rejting od 24,5% (HRejting, svibanj), a rezultat je bio 22,72%. Prema CRO Demoskopu, tad je bio na 26%, a prema Crobarometru na 28,2%.

Budući da su Suverenisti narasli otprilike onoliko koliko je HDZ pao, da, možemo pretpostaviti da je moglo doći do organiziranog prelijevanja glasova tijekom samog dana izbora iz “košare A” u “košaru B”. 

To je zaista moglo biti fokusirano i od dijela nezadovoljne HDZ-ove mreže usmjereno prelijevanje (bez raspršivanja) glasova. Trag tog efekta pratimo sad i u slučaju prelijevanja Miroslavu Škori, a neke društvene grupe (Uskoci i hajduci) pokazuju da je nezadovoljstvo bilo veće od nekog pojedinačnog ekscesa.

No to nije efekt “crnog labuda” za kojeg se tek otkriva da postoji, nego se i tad (unaprijed) znalo za nezadovoljne interesne skupine u HDZ-u. Samo se nije znalo jesu li spremne terenski djelovati u korist druge liste. A takvu podzemnu aktivnost nijedna anketa ne može detektirati.

Sve u svemu, nikakva galama na anketni rašomon uoči europarlamentarnih izbora nema čvrsto uporište u brojkama. Ankete nisu bile idealne, ali ni približno tako “lažne” i “fulane” kako bi neki htjeli.

Od 33 liste, njih 30 je anketno sasvim korektno “uhvaćeno”. Jedna je “uhvaćena” pomalo “maglovito” (Kolakušić), a dvije su odradile tihi sustav spojenih posuda i malo se prelile u izbornom danu iz jedne u drugu.

Kod Stankovića Škoro se "ne sjeća Sanadera", odgovorio na "gdje si bio '91."

Jesu li ankete pred predsjedničke izbore problematične? Vidjet ćemo kad se usporede s rezultatima. Ali i da nisu, vodeći kandidati se već ponašaju kao da su ih ankete izjednačile. I opet, svi kandidati osim Miroslava Škore i Kolinde Grabar Kitarović imaju prilično jasne pokazatelje.

I opet Mislav Kolakušić malo nestane iz kampanje pa drastično padne, pa se probudi i naglo skoči. Ali to je refleks protestnog biračkog tijela koje on hrani (ili ono njega). A prava enigma su i sad opet “crni labudovi” između Grabar Kitarović i Škore.

Ili da budemo precizniji: unutar samog HDZ-a. A to da će neki anketirani “crni pilić” na ulici ili telefonu priznati da je preletio u tuđe jato nije baš za očekivati. To ćemo znati 22. prosinca.