Odgovor Angele Merkel na izbjegličku krizu liderici Njemačke osiguralo je reputaciju moderne Ivane Orleanske, zaštitnice zapadnjačkih ideala protiv naleta populizma.

"Nevjerojatno poštujem Angelu Merkel. Smatram da je odličan vođa ispred koje je set teških izazova", rekao je nekadašnji potpredsjednik SAD-a Al Gore tijekom nedavnog posjeta Berlinu.

To je stav koji, piše Politico, dijeli mnogo Merkelinih kolega diljem zapada, no pitanja o njezinoj političkoj "kvaliteti" sve se više postavljaju kod kuće. Osim domaćih izazova, sve se više saveznika Angele Merkel pita pitanje koje je donedavno bilo gotovo bogohulno diljem njemačkog establišmenta - razbija li Merkel Europu.

Dogovor upitan Vrh EU napokon se okuplja riješiti migrantsku krizu

"Draga Angela Merkel, nakon gotovo 13 godina na mjestu kancelarke jedino što za tebe u Europi preostaje jest animozitet. Svi sastanci i odluke proteklih mjesecima to ukazuju. Pomogni Europi ida prestane plutati prema razdvajanju umjesto prema jedinstvu. Napravi mjesta za nasljednika", napisao je njemački novinar Malte Pieper u rijetko oštrom, direktnom i argumentiranom članku koji posebno odzvanja u kontekstu nedavnog susreta u Bruxellesu na temu imigracije.

Upravo je Bruxelles bio, piše Politico, mjesto gdje je Merkel mogla svojim kritičarima pokazati da su u krivu ako se sa sastanka Europskog vijeća vrati s jasno definiranom taktikom, što je donekle i uspjela.

Merkel je svjesna kako u pitanu nije samo izbjeglička politika i obraz Njemačke već i preživljavanje EU. 

"Europa mora ostati zajedno. Posebno u ovoj situaciji, kada je u vrlo nježnoj poziciji, jako mi je, jako važno da ne djeluje jednostrano", rekla je nedavno pokušavajući ušutkati kritičare.

Pritisak na Merkel raste, a veliki dio medijskog i političkog establišmenta se oglasio i u znak potpore kancelarki.

"Ovo nije samo debata o budućnosti kancelarskog mjesta, već i budućnosti Europe", napisao je urednik novine Handelsblatt Sven Afhüppe, a slično je rekao i Sigmar Gabriel, nekadašnji lider socijaldemokrata i Merkelin dugogodišnji politički rival.

"Nadam se da će Merkel ostati kancelarka, jer se inače bojim posljedica po Europu", kaže Gabriel, a takve izjave, piše Politico, otkrivaju specifičan i opasan strah da demokratske institucije nisu dovoljno jake da očuvaju Europu i da to može samo Merkel.

Dok većina establišmenta ipak podržava Merkel, znak je to i da će ona nadvladati internu krizu s koalicijskim partnerima iz Bavarske jer nitko, pa niti oni, ne žele biti krivi za "uništavanje Europe".

To govori u prilog nevjerojatnoj snazi Merkelinog političkog utjecaja, jer kakav god bio nečiji stav o kancelarki i njezinim motivima, teško je osporiti da je ona podijelila Europu, te gurnula kontinent bliže "rubu" nego ikad prije. Treba samo pogledati dva glavna izazova s kojima se Merkel suočila - dužnička kriza eurozone i imigracija.

IZAZOV Kako skepticima objasniti da su nam imigranti potrebni

"Merkel se sama izmanevrirala u ovu situaciju. Njezini su potezi u te dvije krize iziritirali mnogo europskih saveznika koje sada treba. A i nesanirani sukob unutar njezine vlastite stranke udaljio je najkonzervativnije, prvenstveno bavarski CSU", napisao je Timo Lochocki, zaposlenika think tanka German Marshall Fund.

Berlin je inzistirao da Grčka i druge europske zemlje s dugovima prihvate politiku štednje i rezova kakve god bile posljedice toga na populaciju, time je dodatno podcrtala već postojeći ekonomski jaz u eurozoni, i zamjeranje i ljubomoru na ekonomsku snagu Njemačke.

I to nije vrijedilo samo za Grčku. I Talijani su pritisak da reformiraju sporu ekonomiju shvatili kao direktivu Berlina, onda upućenu preko Bruxellesa. I dok se Merkel trudila da prikaže Njemačku kao spasiteljicu Europe, mnogi su je građani počeli gledati kao strogu profesoricu čiji prijekor sa sobom nosi ozbiljne kazne.

Ako je ta kriza nagrizla kontinent, onda je izbjeglička kriza ostavila rupu.

Ovaj je puta Njemačka bila ta koja je tražila pomoć, a ne nudila ju. Odgovor od većine Europe bilo je jasno i glasno "ne".

Kada je pristala prihvatiti tisuće izbjeglica koje su "zapele" na kolodvoru u Mađarskoj na ljeto 2015. gledala je na to kao na humanitarni čin i gestu europske solidarnosti. Njezina su očekivanja bila da će EU države odraditi "svoj dio" i prihvatiti nešto izbjeglica.

Kada je postalo jasno da se to neće dogoditi Merkel je tražila pomoć od Bruxellesa da se uvedu kvote koje bi Europu prisilile da se svi pozabave tim problemom. No, kako je Njemačka prihvaćala rekordne brojeve izbjeglica ostatak je Europe bio sve više uvjereni da ne žele biti dio njezine humanitarne misije.

Nakon što je Berlin godinama ignorirao njihove probleme s izbjeglicama Španjolska i Italija nisu osjećale potrebu pomoći Merkel. U istočnoj Europi, gdje imaju malo iskustva s modernim migracijama ili Islamom, nisu shvaćali zašto bi žrtvovali svoju kulturnu homogenost da pomognu kancelarki.

Iako Merkel upozorava i govori protiv jednostranih postupaka njezin je jednostrani čin 2015. pretvorio Europu u ovo što je danas, kažu njezini kritičari.

Umjesto da njeguje viziju europske ujedinjenosti svađe oko Merkel i njezine politike bili su ulje na vatru rastu populističke politike "identiteta" u državama poput Mađarske, Austrije i Italije. Tijekom referenduma u Velikoj Britaniji kampanja za Brexit koristila je fotografije izbjegličkih kolona na putu za Njemačku kao primjer svega što je s Europom pošlo po zlu.

Vrtoglavi iznos Njemačka na grčkoj dužničkoj krizi zaradila 2,9 mlrd eura

Njezina je izbjeglička politika udaljila ne samo političke partnere Njemačke, nego i njezine kolege i saveznike. Kako se Njemačka borila s priljevom izbjeglica nekada svugdje popularna Merkel postala je kontroverzna ličnost kod kuće. Mnogi euroskeptici koji su prije te krize gotovo nestali sa scene doživjeli su svoju novu renesansu, skupa s anti-imigrantskim porukama koje su slali.

Mnogi kažu da je velika greška što je Merkel na sve glasnija neslaganja u Europi odlučila učiniti - baš ništa. U doba krize eurozone Merkel je govorila da kada se povrati stabilnost ona će prihvatiti mnogo hrabriju viziju eurozone koja će voditi u još čvršće europske integracije. Mnogi su u Europi vjerovali kako je to nužno kako bi se osiguralo preživljavanje eura i kako bi EU povratila dio izgubljene snage i elana.

Upravo se to očekivalo kada je Emmanuel Macron izabran kao predsjednik Francuske, i mnogi su smatrali da će u tandemu s njim Merkel i Njemačka napokon "odriješiti kesu". Umjesto toga Merkel je godinu dana čekala kako bi se s Macronom porazgovarala o reformama, a ono što je na kraju predložila je, priznaju i njezini najveći obožavatelji, daleko od obećanog - neodređeno obećanje "fiskalnih kapaciteta" za eurozonu od nekoliko milijardi eura.

Merkel se, naime, ipak uplašila toga da od sebe odgurne svoju konzervativnu bazu. 

Hoće li dogovori u Bruxellesu osigurati njezinu poziciju ili je samo destabilizirati, i što će to značiti za Europu - pokazati će vrijeme.

Wolff Biermann je za The New York Times napisao kako je "u očajničkoj situaciji Angela Merkel odlučila ne koristiti žicu, batine, tenkove i zakone kako bi otjerala očajne izbjeglice sa granice, već je napravila ono što se od pravog demokršćanina i očekuje, a ujedno je apelirala i na pomoć drugih država da održe ideje i prakse liberalne Europe. To je možda, iz ove perspektive, bila pogreška, ali "prava i dobra" pogreška, i u tome je tragedija Angele Merkel".