"Imao sam 13 godina kada me u Berlinu zlostavljao svećenik iz reda jezuita, a onda me prepustio svom kolegi. Taj me skidao do gola, tjerao da se nagnem preko klavira i mlatio me. Mislio sam da sam ja jedina žrtva koja je imala dva mučitelja", kaže Matthias Katsch koji danas ima 55 godina, i aktivist je koji se posvetio žrtvama zlostavljanja od strane crkve.

"Zaključio sam da je jako mnogo žrtava propatilo na isti način, to je sistematski provođeno", kaže danas.

Nakon što je javno progovorio 2010. godine javile su se još stotine žrtava. Zaključak je čak biskupske konferencije da je zlostavljano najmanje 3.677 osoba od strane 1.600 svećenika, više od polovice žrtava bilo je ispod 14 godina životne dobi i većina su dječaci.

Katsch tvrdi da su u obzir uzeli minimalan broj prijava, te da slučajeva vjerojatno ima deset puta više, kao i da je jasno kao dan da sustav "brani svećenike, a ne žrtve". I papa Franjo nedavno je rekao da "razumije zašto su žrtve nezadovoljne".

Marc Dutroux Sadistički pedofil: Djevojčice je mučio i držao u podrumu

To nas dovodi do pitanja novca, kojeg crkva, a posebno crkva u Njemačkoj, ima mnogo.

"Prosjek koji su isplatili žrtvi je oko 3.000 eura, a samo su prošle godine "crkvenim porezima" skupili 7.5 milijardi dolara", kaže Katsch.

Usporedbe radi dijeceza u Brooklynu četvero je žrtava dodijelila naknadu od 27.5 milijuna dolara.

Zakon o crkvenim porezima u Njemačkoj je gotovo nepromijenjen od 19. stoljeća, a najbogatije dijeceze Paderborna, Minhena i Kolna zajedno imaju nekretnina i dionica u vrijednosti 13 milijardi dolara. Usporedbe radi, Vatikan ima 8 milijardi.

Njemačka, iako nije jedina s ovakvom vrstom poreza, to imaju Austrija, Danska i Švedska, "naplaćuje" najveću svotu. 
Ako ste registrirani kao katolik, 8 do 9 posto vaše zarade odlazi Crkvi, a isto je i ako se registrirani u nekoj drugoj vjeri tj. denominaciji. 

Registriranih katolika u Njemačkoj ima oko 24 milijuna, mnogo više nego neke druge denominacije. Jedini je način da izbjegnete porez javno i službeno odricanje od svoje vjere, što znači da unutar crkve ne možete dobiti sakramente.

Biskupska konferencija kaže kako samo trećina vjernika plaća porez no da to i dalje "pokriva" oko 80 posto godišnjih prihoda crkvi.

Crkva troši i na dobročinstva, od obrazovanja do brige o starijima. Ona i protestantski pandan zajedno čine najvećeg poslodavca nakon države. No, primjera bezobraznog trošenja, baš kao i kod nas, ima na pretek.

Godine 2014. biskup Franz-Peter Tebartz-van Elst iz Limburga maknut je s pozicije nakon što se saznalo sa je potrošio više od 40 milijuna dolara za renovaciju svoje službene rezidencije, koja sada ima prostorije umjesto ormara i dizajnerske kade.

Ispovijest "Svećenik bi me silovao i onda slao na ispovijed"

Dobio je nadimak "biskup bling bling" i opozvao ga je sam Franjo. To se nije dogodilo našem župniku Andriji Vrbaniću, župniku iz Ivanovca kraj Osijeka koji je novcem župljana - kupio 400.000 kuna skup Mercedes.

Njegovi župljani glavom bez obzira bježe u Njemačku i svoje nekretnine prodaju u bescjenje, a ovaj pastir novinarima na upite odgovara riječima "to su kupili meni moji župljani, valjda me vole, zar si vi ne bi kupili da možete".

Njega je branio i nadbiskup Hranić rekavši kako se "novinari sada više bave Mercedesom nego Isusom" i ustvrdio da on "kao otac svojih sinova (svećenika) ne može njih javno kritizirati".

Zato je malo pojasnio stvari rekavši: "S obzirom na to pitanje mogu reći da je završni dokument Druge biskupijske sinode đakovačke i srijemske, proglašen 2008. godine, među ostalima donio i odredbu br. 708 koja kaže da "svećenici primaju za svoje uzdržavanje nagradu iz župne blagajne u skladu s važećim crkvenim propisima, na temelju rješenja Biskupijske ustanove za uzdržavanje klera. Trebaju čuvati dostatnu jednostavnost i skromnost, prikladnu duhu obećanja što ga preuzimaju prigodom svećeničkog ređenja".

Nakon "biskupa bling blinga" njemačka  crkva je napravila sve što može da nastavi djelovati što transparentnije, no mnogi, poput Christiana Weisnera iz katoličke udruge "Wir sind Kirche" (Mi smo crkva) kažu kako je "i dalje potpuno netransparentna".

"Glume da su transparentni jer objavljuju financijske informacije na internetu. No te su brojke potpuno neobjašnjive i nemate pojma gdje novac ide i koliko se troši", kaže Weisner.

Crkva u Njemačkoj jasno je i glasno rekla kako "5.000 eura mogu dobiti samo "posebno ozbiljni slučajevi". Kako se točno definira "posebno ozbiljan" slučaj pedofilije i seksualnog napastovanja, nisu objasnili.

"Meni je ionako važna istina, a ne taj novac, ali to je sve zajedno sramota", rekao je Katsch.