Više od 100 katoličkih svećenika pod istragom je u Čileu zbog navodnih seksualnih zločina i pokušaja da ih zataškaju. Skandal je gurnuo čileansku Crkvu u krizu, morao je intervenirati sam papa Franjo, koji isprva nije vjerovao u optužbe. Sve je počelo prije nekoliko desetljeća sa župnim svećenikom u Santiagu – Fernando Karadima, danas najozloglašenijim čileanskim predatorom.
"Nudio bi vam viziju da vas je pozvao Bog. Pokazao bi vam prekrasan svijet", za BBC je ispričao dr. James Hamilton, danas kirurg u svojim 50-ima.
"Uvijek bi nam govorio da imamo poseban dar, neku vrstu čudesnog dara, što ga je on kadar vidjeti u onim mladim osobama koje imaju poziv od Boga. Bio je skoro poput sveca."
Otac Fernando Karadima pružio je u ranim 80-ima tada adolescentu Jamesu Hamiltonu utočište. Čile je tada bio pod diktaturom generala Augusta Pinocheta već cijelo desetljeće. U tim teškim godinama ubojstava i nestanaka crkvena zajednica što ju je karizmatični svećenik osnovao u župi El Bosque u Santiagu, nudila je dobrodošlicu.
"Za mladu osobu bilo je to poput pčele i meda, bilo je slatko u teškim vremenima, kada si se morao boriti skupa s obitelji", kazao je Hamilton.
Njegov otac napustio je obitelj i on je tako kao tinejdžer postao ranjiv, lak plijen za zlostavljača. A kao mladi idealist, vjerovao je da ima samo dva izbora: "Ili se pridružiti narodu u borbi protiv Pinocheta, uglavnom kroz nasilje. Ili slijediti put koji je pokazivala katolička crkva, put svetaca, mira i toga da se postane glas Isusa. Htio sam studirati medicinu, pa je tako moj put morao biti nenasilan."
Katolička crkva tada je bila na strani žrtava diktature, no neki svećenici ipak su vjerovali da je Pinochet čileanski spasitelj. Karadima je bio jedan od njih. Hamiltona je pozvao da se priključi u "Katoličku akciju", ekskluzivnu organizaciju mladih koja se okupljala u El Bosqeu kako bi slušala Karadimu dok govori o junaštvu, o svecima i potrebi da se bude skroman i poslušan. Impresionirani tinejdžer osjetio se posebnim i izabranim. I tada je počelo seksualno zlostavljanje.
"To ne biste uopće očekivali, bilo je to apsolutno zbunjujuće. Mislili biste da ne može biti moguće da taj svetački čovjek može činiti sve to samo zbog svoje seksualne perverzije. Ne bi bilo moguće", kazao je Hamilton.
"Očito je bilo da sam onaj koji je u krivu, ja", gorko je bio ciničan.
Karadina se razmetao svojom toksičnom pseudoduhovnosti, a pritom Jamesa Hamiltona čak nije poštedio niti moćnog osjećaja krivnje.
"Posebno je grozno bilo to što bi me svaki put nakon zlostavljanja slao na ispovijed jednom drugom svećeniku. Tako je svu krivnju svaljivao na mene. A taj drugi svećenik, koji je znao sve, uvijek bi šutio dok bih ispovijedao o Karadimi. Samo bi mi rekao: 'Budi strpljiv, nemoj brinuti.'"
U svojoj crkvi u El Bosqueu Karadima je bio jako dobro zaštićen onima oko sebe. Očaravao je svoje sljedbenike, uvježbavao desetke mladih ljudi za svećeništvo. Četvorica njegovih štićenika kasnije su postali biskupi. Karadimina vlast nad Jamesom Hamiltonom i zlostavljanje potrajali su dva desetljeća. Nije to prestalo čak niti nakon što se liječnik oženio i dobio djecu. Sada, nakon 14 godina psihoterapije triput tjedno, on razumije dinamiku tog zlostavljačkog odnosa.
No, kao mladi muškarac bio je prisiljen povinovati se svom zlostavljaču. Kada bi sa svojom suprugom otišao na večeru kod Karadime, on bi ga svaki put zamolio da odu od stola na kat pod izgovorom da ima neke medicinske probleme koje bi trebalo provjeriti.
"Puno puta pokušao sam se udaljiti od Karadime, ali svaki put kad bih pokušao, on bi upriličio neku vrstu suđenja s dva ili tri biskupa ili s tri ili četiri svećenika. Uveli bi me u sobu i stali tvrditi da je vrag ušao u mene."
To se u El Bosqueu nazivalo "bratskom korekcijom". Bio je to moćan mehanizam koji se pozivao na opsjednutošću vragom kako bi se neposlušne članove Karadiminog stada vraćalo nazad u red. Konačno, 2004. Hamilton se uspio otrgnuti Karadimi.
"Osjetio sam da su mi djeca u opasnosti, posebno moj sin", kazao je.
Karadima je liječniku stao slati svećenike i biskupe, da razgovaraju s njegovom obitelji i poslodavcem. Hamilton ga je na kraju prijavio crkvenim vlastima, što je bio, da Hamilton to tada još nije znao, već drugi slučaj prijave Karadime zbog seksualnog zlostavljanja u dvije godine. Iz Crkve je, međutim, dolazila samo šutnja. Godinama nije bilo službene istrage protiv Karadime. Do 2009. Hamiltonov brak se raspao, te je on tada zatražio crkveno poništenje.
U zahtjevu je kao razlog naveo seksualno zlostavljanje Karadime nad njim tijekom braka. Crkva je uzvratila pritiskom, počela mu je slati svećenike koji su od njega tražili da povuče zahtjev za poništenjem braka.
"Tražili su me da potpišem izjavu u kojoj je stajalo da nisam bio maloljetan u vrijeme kad sam upoznao Karadimu, da je to bio odnos između dva muškarca."
A on je odbio.
"Nisam to mogao potpisati jer to nije bilo istina", kazao je.
Na kraju je dobio poništenje, što je bio trenutak kad je krenula istraga protiv Fernanda Karadime. Do tada James Hamilton je već uspostavio kontakt s ostalim Karadiminim žrtvama. 2010. oni su svi skupa poslali svoje izjave državnom tužitelju. Znali su da svećenik neće ići u zatvor zbog posebnog zakonskog statusa Crkve u Čileu, ali nisu htjeli niti biti dijelom zataškavanja.
"Imena su nam bila u tisku, smatrali su nas najgorima. Mislio sam da bi me netko mogao pokušati ubiti, staviti mi bombu pod automobil ili mi presjeći kočnice negdje u planini. Takve stvari su se događale pod Pinochetovom diktaturom. A Karadima je bio Pinochetov tip, bio je prijatelj sa svim bivšim Pinochetovim generalima. Imao je veliku moć, sve do danas."
Fernando Karadima danas ima 88 godina. Živi u samostanu u Santiagu, okruženom vrtovima. 2011. Vatikan ga je proglasio krivim za seksualno zlostavljanje maloljetnika, nekad uz fizičku silu. Osuđen je na doživotnu pokoru i molitvu, zabranjeno mu je biti u kontaktu s bivšim župljanima ili držanje bilo kakve javne svećeničke službe.
A zašto je sve trajalo tako dugo? Zašto nadbiskup Santiaga, kardinal Francisco Javier Errazuriz, nije pokrenuo istragu nakon prvih prijava o zlostavljanju sedam godina ranije? Medijima je 2010. rekao da "nažalost, nije povjerovao u vjerodostojnost optužbi". Slučaj Karadime je šokirao Čile. Posebno je gnjev protiv Crkve narastao 2015. kada je papa Franjo jednog od Karadiminih štićenika, Juana Barrosa, imenovao biskupom unatoč optužbama da je štitio Karadimu.
Papa je optužbe protiv Barrosa odbacio i u posjetu Čileu u siječnju 2018. No, po povratku u Vatikan ipak je poslao svoja dva izaslanika u Čile da sve to istraže. Tako je na vidjelo izišla šokantna priča. Vatikanski izaslanici sastavili su izvještaj na 2300 stranica, na što je papa proglasio da je u Čileu bila na djelu "kultura zlostavljanja". Pet biskupa je podnijelo ostavke, uključujući i Juana Barrosa.
Potom je, po prvi put u povijesti Čilea, državni tužitelj zaplijenio crkvene dokumente u seriji pretresa na najvišim razinama. Tamo se danas istražuje 119 slučajeva seksualnog zlostavljanja i crkvenog prikrivanja. Od 178 do sada identificiranih žrtava, oko polovice su bili maloljetnici u vrijeme zločina. Tužitelji su na svjedočenje pozvali čak i nadbiskupa Santiaga, kardinala Ricarda Ezzatija. A to je onda ponukalo još mnoge druge zlostavljane da prijave svoje slučajeve. Jedan od njih je bio i danas svećenik Javier Ossa Figueroa. On je dva sata svjedočio što mu se u 80-ima i poslije događalo u El Bosqueu.
"Bilo je teško sve to iznositi na površinu, ali sam znao da time mogu pomoći mnogim ljudima. Moraš biti hrabar. Nije to bio samo svećenik Francisco koji je morao svjedočiti. Bio sam to osobno ja, Francisco, onaj koji je osobno bio povrijeđen. Ali, sada osjećam kao da mi je nestao ogroman teret, kao da više nisam sam."
Njega je ove godine papa Franjo pozvao u Rim na sastanak i razgovor o njegovom iskustvu sa zlostavljanjem. Papa Franjo je naknadno rekao da je počinio "užasne pogreške" u prosuđivanju događaja u Čileu. No, James Hamilton nije impresioniran time.
